Uvjerljivo je najisplativija opcija cestovnog povezivanja juga Hrvatske gradnja Pelješkog mosta i brze ceste Ploče – Dubrovnik. Taj projekt – gradnja Pelješkog mosta te njegovo povezivanje s Pločama i Dubrovnikom uz pomoć brze ceste – stajao bi oko 380 milijuna eura.
Na većem dijelu rute obavila bi se rekonstrukcija i proširenje postojeće ceste, oko 33 kilometra bilo bi novogradnje, a cijeli projekt mogao bi dobiti 80-postotno sufinanciranje Europske unije. Zaključak je to analize stručnih tijela Hrvatskih autocesta.
Izvori novca
U tom dokumentu analizirane su četiri moguće varijante gradnje cestovne infrastrukture prema Dubrovniku, a osim tehničkih, odnosno financijskih parametara, analizirana je i mogućnost izvora financiranja, odnosno potencijal privlačenja novca iz europskih fondova.
Zanimljivo je naglasiti da u domaćoj javnosti često spominjana varijanta gradnje autoceste prema Dubrovniku koja bi išla isključivo preko hrvatskog teritorija uopće nije analizirana. Vjerojatni je razlog astronomska cijena.
Naime, prema procjenama HAC-a, gradnja punog profila autoceste od Ploča do Dubrovnika kopnenom rutom – zbog velikog broja mostova i vijadukata te vrlo nepovoljne konfiguracije terena, stajala bi oko 1,8 milijardi eura. Kako je najveći dio tih objekata lociran na zadnjem dijelu ceste – južno od Pelješca, vjerojatno bi bio uključen i u trasu autoceste koja bi išla rutom od Pelješkog mosta, preko Pelješca do Dubrovnika.
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL, ilustracija
Ipak, ta je ruta i osjetno duža pa se može pretpostaviti da bi se cijena gradnje autoceste tim smjerom približila iznosu od dvije milijarde eura. HAC-ovi eksperti analizirali su tek mogućnost gradnje kombinacije autoceste i brze ceste. Autocesta bi se gradila od čvora Ploče do čvora Pelješac, zatim Pelješki most, a zatim brze ceste preko Pelješca i ponovno nastavak autoceste do Dubrovnika. Cijena takvog projekta bila bi oko 1,6 milijardi eura, a slabe su šanse da bi se financirao europskim novcem.
Direktna ruta pak podrazumijeva i osam kilometara dugu poddionicu koja bi prolazila teritorijem BiH, a ta činjenica znatno utječe na kompleksnost projekta – ponajprije zbog nužnosti sklapanja više međudržavnih ugovora, a onda i zbog graničnog režima onog trenutka kad Hrvatska uđe u Schengen.
Ipak, bez obzira na to koja gradnja autoceste prema Dubrovniku bila odabrana, sasvim je izvjesno da bi to bila najskuplja dionica cestovne infrastrukture dosad sagrađena u Hrvatskoj, čija bi prosječna cijena bila više od 20 milijuna eura po kilometru.
Sasvim konkretno, na ruti autoceste kroz Hrvatsku do Dubrovnika trebalo bi biti sagrađeno deset tunela ukupne duljine 11,8 kilometara i 13 različitih vijadukata, a poseban je problem u tome što je na pojedinim lokacijama južno od Ploča širina hrvatskog teritorija samo osam kilometara, što je također neuobičajeno u međunarodnim standardima gradnje autocesta. Na kraju, u HAC-u su stava da bi za tu prometnicu bilo vrlo teško, ako ne i nemoguće dokazati prometnu isplativost nužnu za apliciranje za sufinanciranje iz europskih fondova. Evidentno je da bi se ta autocesta gradila vlastitim novcem – vjerojatno kreditom HAC-u uz državno jamstvo.
Prihvatljiv trošak
U tehnički izvedbenom pa i financijskom pogledu, puno je isplativija varijanta gradnje nastavka jadransko-jonske autoceste kroz Bosnu i Hercegovinu. Kako je nekoliko puta i naglasio resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić, teren potencijalne gradnje kroz BiH znatno je povoljniji, što utječe na cijenu gradnje koja je više nego dvostruko jeftinija, a u konačnici i na interes EU da financijski podrži tu, a ne rutu kroz Hrvatsku.
Dakako, gradnja te prometnice Hrvatsku ne bi koštala ništa, no ova varijanta nepovoljna je iz dva razloga. Kao prvo, taj projekt neće ići u realizaciju prije 2030. godine, a i kad bude realiziran, najjužniji dio Hrvatske bit će – kao i danas – cestovno odsječen od ostatka zemlje.
Kao četvrto moguće rješenje nameće se spajanje Dubrovnika Pelješkim mostom te brzom cestom. Taj projekt mogao bi, uz prihvatljiv financijski trošak, osigurati prometno povezivanje krajnjeg juga Hrvatske, neovisno o trenutačno posve neizvjesnom i nepredvidivom ishodu priče o nastavku jadransko-jonske autoceste.
Nemojte pitati koliko bi koštala gradnja autoceste do Dubrovnika preko Hrvatskog teritorija. Vaša je zadaća da auto cestu do Dubrovnika izgradite preko Hrvatskog teritorija, bez obzira na cijenu. Gradnja autoceste do Dubrovnika preko Hrvatskog teritorija uvijek će biti najmanja cijena u odnosu na sve druge opcije. I završite jednom tu priču. Nemojte se opt igrati potpisivanja peticije i traženje referenduma tj. odgovora građana. Mi živimo u Hrvatskoj, svaki kutak naše zemlje je Hrvatski. I vaša je zadaća boriti se da autocestu gradite na Hrvatskom teritoriju. Drge države se trebaju pobrinuti da autoceste grade kroz svoje države. Ne zaboravite da mi živimo u Hrvatskoj i da je Dubrovnik naš Hrvatski grad i to grad ne biser, već dijamant. I tu nema kalkulacija.