Nije im bitno hoće li dijete koje bi primili u svoj dom biti muško ili žensko, koje će mu boje biti ten niti kakve zdravstvene teškoće možda ima. Ne žele ni samo jedno, već bi rado udomili brata i sestru kako ih ne bi razdvojili, na što većina drugih udomitelja u Hrvatskoj nije spremna. Istospolnom paru Ivi Šegoti i Mladenu Kožiću jedna od najvećih životnih želja je da postanu udomitelji, zbog čega su, kažu, presretni odlukom Upravnog suda kojom im se dopušta da nastave s procedurom za udomiteljstvo koju su prije dvije i pol godine pokrenuli pred Centrom za socijalnu skrb.
Povijesna je ovo odluka za sve članove LGBTI zajednice u Hrvatskoj jer je prvi put jedan sud u Republici Hrvatskoj presudom potvrdio međunarodnu sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj se istospolni parovi moraju zakonski tretirati jednako kao i heteroseksualni parovi.
VIDEO Istospolnom paru Ivi Šegoti i Mladenu Kožiću dopušten nastavak procedure za udomiteljstvo
Dvije odbijenice žalbe
– Doduše, mi smo i prvi par koji se i sudio oko toga. Ovo nam je predivan božićni dar i nadamo se da će nam se to ispuniti u idućoj godini, a ovim se putem zahvaljujem svima koji su nam pomogli na tom putu, od Dugine obitelji do obitelji i prijatelja – kazao je Šegota tijekom jučerašnjeg obraćanja javnosti.
Par je, inače, u vezi pet godina, a životno partnerstvo sklopili su 2015. godine. Dvije godine nakon toga par je Centru za socijalnu skrb podnio zahtjev za udomiteljstvo, a uspješno su prošli oko 70 posto dugotrajnog i strogog postupka prije nego što su dobili dopis od Centra u kojem stoji da, s obzirom na to da su u životnom partnerstvu, ne postoje zakonske osnove da ih se nastavi procjenjivati. U kolovozu 2017. podnijeli su žalbu Centru koji ih je odbio, zatim još jednu žalbu Ministarstvu demografije, obitelji i socijalnog rada te nakon toga tužbu Upravnom sudu.
– I nakon dvije i pol godine dobili presudu. Zaista smo sretni da se to dogodilo i da nismo morali ići u Strasbourg, a ovo je znak da postoje suci koji rade svoj posao profesionalno i s visokim etičkim standardima – ističe Kožić.
S obzirom na to da se hrvatski pravosudni sustav ne oslanja na presedane, ova odluka ne znači da će i svi drugi istospolni partneri moći udomiti dijete, no, kažu Šegota i Kožić, daje vjetar u leđa svima onima koji su se i sami htjeli izboriti za to pravo, ali su se bojali neuspjeha.
– Osim ako Ustavni sud ne odluči da je potrebno mijenjati zakon, da sudovi ne bi morali istodobno obrađivati lavinu istih predmeta – objašnjava Šegota.
A pravne osnove za to, kaže dvojac, postoje, jer su svoju tužbu Upravnom sudu temeljili na uskrati prava na rad. Udomiteljstvo je, naime, profesionalizirano i smatra se radom, a udomitelji za to dobivaju naknadu.
Spremni na roditeljstvo
– A po Ustavu, svaki građanin i građanka imaju pravo baviti se udomiteljstvom, neovisno o seksualnoj orijentaciji. U postupku smo se pozivali na sve zakone u Hrvatskoj i zemljama članicama Europske unije koji zabranjuju diskriminaciju na osnovi spola i spolne orijentacije, kao i praksu suda u Strasbourgu – objašnjava Kožić.
Nakon odluke Upravnog suda, par željno čeka da konačno dobiju dozvolu da postanu udomitelji. Ministarstvo je dobilo rok od 60 dana da ponovi postupak i donese novu odluku, kojom im se dopušta da nastave proces dobivanja statusa udomitelja. Nakon toga, stvar je procjene Centra za socijalnu skrb da odabere dijete, odnosno djecu za koje smatra da će biti sretna u domu toga homoseksualnog para. To može biti za dva mjeseca, pola godine ili možda godinu ili više. No, Kožić i Šegota se ne brinu jer su sve materijale o roditeljstvu dobro proučili i pokrili.
– Mi se pripremamo za roditeljstvo već godinama, prošli smo nebrojene radionice i edukacije i znamo da postoje neke vještine koje treba svladati, pogotovo jer se često radi o djeci koja imaju neke traume, nemaju povjerenje u odrasle i svašta su pretrpjela. Cijelo vrijeme se pripremamo da znamo odgovoriti na sva pitanja i probleme koji će ih tištiti. Svjesni smo teškoća i da će to biti težak put, ali nema šanse da odustanemo. Najvažnije nam je da izvučemo neko dijete iz doma jer ondje nema ono što mu treba – kaže Kožić, a par se osvrnuo i na komentare javnosti koji ističu da društvo na ovakve poteze još nije spremno.
– Mi smo članovi Duginih obitelji i poznajemo mnoge obitelji koje imaju djecu, neka od njih su i odrasla. Oni se susreću s odgojiteljima i školskim pedagozima koji prate njihovo odrastanje i nemaju nikakvih problema s njima. Argumenti da društvo nije spremno i da će djeca biti stigmatizirana i diskriminirana nisu istiniti. Mi mislimo da će biti potpuno suprotno, da je taj strah neopravdan, i da si ne smijemo dopustiti da živimo u strahovima koji su neznanstveni i neutemeljeni na činjenicama – zaključuje Šegota.
Kao prvo, nije im važno Da postanu, nego im je važno Postati. Gramatika, pravopis novinari. Drugo, nakaradno je stavljati u prvi plan i kao vodeci kriterij Pravo odraslog pojedinca. U prvom planu (u bilo kojem slucaju) Mora biti dobrobit ranjivije strane, a to znaci djeteta. Odgoj djeteta ne znaci samo hranjenje, skolovanje i tjelesni razvoj, nego psiholoski i emotivni razvoj. Muskarci i zene su razliciti. Tjelesno i iznad svega psihicki. Tako ih je -s razlogom- stvorila majka priroda. Ono sto djetetu moze pruziti majka, ne moze mu pruziti otac, ono sto mu moze pruziti otac, ne moze majka. Ili moze,ali jako krnje. Prema tome, istospolni odgajatelji (ne moze ih se nazvati roditeljima jer oni to nisu) ne mogu pruziti djetetu ono sto im mogu pruziti otac i majka, musko i zensko. Mogu im pruziti skrb, ali im ne mogu pruziti prirodne i zdrave uvjete za optimalan razvoj osobnosti. Jesu li otac i majka,koji su recimo alkoholicari, onda bolji izbor za odgoj djece od dva nealkoholicarska homoseksualca? Ne. To su dva zla. Ne mozemo i ne smijemu ikada i u icemu uzimati za kriterij birati manje zlo izmedju dva zla, moramo birati izmedju dobrog i loseg. Stavimo potpuno na stranu religijske pojmove dobra i zla. Poanta je u Posljedicama. Poanta je u tome kamo sto vodi. Poanta je u opstanku. Nije poanta,ljevicari, u tome tko je seljacina,a tko nije