Presretni smo. Kako smo rekli i sutkinji, ovo je božićni poklon kakvom se nismo usudili nadati - kazao je Ivo Šegota koji sada može udomiti dijete s Mladenom Kožićem s kojim je sklopio životno partnerstvo 2015. godine. Iako im je prošle godine Ministarstvo demografije odbilo zahtjev, ovoga puta morat će donijeti novu odluku temeljenu na domaćem i međunarodnom zakonodavstvu.
Tako je barem danas odlučeno na Upravnom sudu u Zagrebu koji je poništio dosadašnja rješenja, odnosno odbijenice nadležnog centra za socijalnu skrb i resornog Ministarstva, piše Jutarnji.
Ivo i Mladen već dugo žele biti roditelji pa su ubrzo nakon vjenčanja podnijeli zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb da postanu potencijalni posvojitelji. No zahtjev je odmah odbijen pa su pokrenuli sudski postupak na Upravnom sudu. Nedugo nakon toga počeli su razmatrati opciju udomljivanja.
- Puno smo o tome razmišljali. Svjesni smo da je to privremena, a ne trajna skrb o djeci i da udomitelji nisu posvojitelji, no zaključili smo da bi i ta opcija bila ostvarenje naših snova - rekao je Šegota.
- Odluka suda je obligatorna i žalba nije dopuštena, tako da je ova presuda konačna. Pisano obrazloženje još nije stiglo, no, kako je rečeno tijekom objave, sud je prihvatio našu argumentaciju iz tužbe, temeljenu na hrvatskim propisima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te je naložio nadležnima donošenje nove odluke u skladu s presudom. Vjerujemo da će nadležni poštovati sudsku odluku - ističe odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja zastupa Šegotu i Kožića, piše Jutarnji.
Najšokantnije i najzabavnije snimke 2019.: Prizori s Visa posebno su vas ostavili u čudu
Kod posvajanja ili udomljavanja se gleda koji su uvjeti najbolji za zbrinjavanje i zaštitu djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Pošto je standard da djeca imaju majku i oca i pošto se kroz taj standard djeca identificiraju i uspoređuju s drugom djecom, uspostavljen je prvi i osnovni uvjet za dobrobit djeteta, a to je da bude u zajednici s muško-ženskim parom. Nakon toga su uvjeti da posvojitelj može biti osoba u dobi od najmanje dvadeset i jedne godine, da je od posvojenika starija najmanje osamnaest godina, da nije kazneno gonjena, da je financijski zbrinuta, itd., itd. Oni koji zadovoljavaju te uvjete mogu imati razno razne intimne sklonosti i mogu biti članovi svakakvih kolektiva. Nikoga to ne zanima. Kroz cijeli povijest posvajanja to je bilo jasno svakome tko je bio uključen u problematiku posvajanja i svi zakoni su ustrojeni kroz tu prizmu. Onda se pojavio gej aktivizam. Njegovom pojavom fokus se sa prava djeteta seli na želje LGBT osoba. Dakle faktički, seli se s problematike posvajanja, na nešto što s posvajanjem nikakve veze nema nego se tiče potreba lezbijki, gej, biseksualnih i transrodnih/transseksualnih osoba. Nakon toga aktivizam smišlja frazu "LGBT posvajanje" i počinje je u javnosti nametati kao da postoji nekakva inherentna veza između LGBT osoba i posvajanja djece. A ne postoji. Jednako kao što ne postoji između posvajanja djece i umjetnika ili gamera, čime je spomenuta fraza na razini besmisla kao "umjetničko posvajanje" ili "gamersko posvajanje".