Tog su utorka, na promotivnom letu JP 1308 Ljubljana-Ajaccio, koji je unajmila slovenska turistička agencija Kompas, putnici bili uglavnom Slovenci. Zrakoplov McDonnell-Douglas MD-81, registriran kao YU-ANA, Inex-Adriji je bio isporučen 11. kolovoza 1981. Sa samo 683 sata letenja, bio je gotovo potpuno nov, a četiri dana prije polijetanja iz Ljubljane za Korziku obavljena je i kontrola.
Na letu je, po prvom popisu, trebalo biti 130 putnika, no broj se, u konačnici, povećao za njih još četrdeset i troje, uglavnom poslovnih partnera i zaposlenika Inex-Adrije i Kompasa te članova njihovih obitelji. Svi su se oni bezbrižno ukrcali u avion, ne sluteći da će to biti njihovo posljednje putovanje. U padu zrakoplova doslovno je izbrisano s lica zemlje čak 10 čitavih obitelji. Mnoga djeca, koja su ostala kod kuće, s bakama i djedovima, u samo jednoj su sekundi, ostala bez oba roditelja. Obitelj Zorman, iz Ljubljane, u nesreći je izgubila čak šest svojih članova. Među žrtvama je bilo i djece, jedno od njih bio je sin kopilota u zrakoplovu, 11-godišnji Tomaž. Život je, tog jutra, izgubila i mlada, plivačka nada bivše države, 14-godišnja Špela Robolj, kao i svjetski viceprvak u kanuu, Dare Bernot. Onima, pak, koji su u posljednji trenutak odustali od putovanja, taj je 1. prosinac drugi rođendan. Upravo je takvu sreću u nesreći tog dana imao i zlatni olimpijac, gimnastičar Miroslava Cerar, koji je, zbog bolesti jednogodišnje kćerkice, otkazao putovanje te su supruga i on tako izbjegli put u smrt. O strašnoj nesreći na Korzici, koju nitko, od 173 putnika i 7 članova posade, nije preživio, danima su izvještavali i novinari Večernjeg lista, čiji se članci čuvaju u našoj arhivi.
VEZANI ČLANCI
'Izgubljeni u prijevodu'
Tog prosinačkog jutra, točno u 6 sati i 41 minutu, zrakoplov McDonnell-Douglas poletio je iz ljubljanske zračne luke Brnik (Jožeta Pučnika). U kokpitu su bili 55-godišnji kapetan, Ivan Kunović, iz Zagreba i 40-godišnji kopilot, Franc Terglav, iz Ravneg na Koroškem te 11-godišnji kopilotov sin, Tomaž. Nakon 47 minuta leta, u 7.28 sati, kapetan zrakoplova je od kontrole leta zatražio dozvolu za slijetanje. U 7 sati i 43 minute posada je izvijestila kontrolu da se avion nalazi 28 milja od Ajaccia te da se prebacuje na radionavigacijski sustav zračne luke, no, par minuta kasnije, kapetan Kunović je javio kontroloru da je avion preletio Ajaccio. Bio je to početak komunikacijske agonije između posade i kontrolora leta. Ta neprecizna komunikacija, puna nesporazuma, kulminirala je kada je, u 7 sati i 52 minute, kapetan javio da počinje sa skretanjem ulijevo, no kontrolor ga je pogrešno shvatio. Misleći da je zrakoplov iz Ljubljane u tom trenutku iznad mora te da se iz tog pravca približava aerodromu, potvrdio je slijetanje, ne znajući da se avion nalazi iznad planinskih vrhova. Nakon što je posada u kokpitu dobila upozorenje o prebrzom približavanju tlu, točno u 7 sati, 53 minute i 17 sekundi, kapetan je rekao kopilotu da pojača snagu motora - 'power' je bila i posljednja riječ koju je, kobnog jutra, zabilježila crna kutija leta JP 1308. No, bilo je prekasno - zrakoplov, koji je letio na visini od 1360 metara, nije se uspio podići iznad planinskih vrhova. U 7 sati, 53 minute i 20 sekundi lijevim je krilom udario u vrh planine San Pietro, 30-ak kilometara od Ajaccia, na Korzici, nakon čega se 'ranjeni zrakoplov', 700 metara dalje, srušio i survao u klanac. Prema podacima iz istrage, da je visina, na kojoj je kobnog jutra letio putnički zrakoplov Inex-Adrije, bila samo dva metra veća, tragedija, koja je odnijela 180 života, bila bi izbjegnuta.
Do posmrtnih ostataka nakon 27 godina
Tek godinu dana star DC9-80 bio je, u to vrijeme, jedan od najmodernijih zrakoplova, a taj model, sve do 1. prosinca 1981., nije imao niti jednu nesreću. Kobnog je dana Inex Adrijinim zrakoplovom upravljao kapetan Ivan Kunović, koji je do 1970. godine bio vojni pilot na lovcima. Iza sebe je imao ukupno 12.123 sati leta, a njegov kopilot, Franc Terglav, ukupno 4213 sati.
VEZANI ČLANCI
Kao uzrok zrakoplovne katastrofe na Korzici navodila se nedovoljno opremljena radarska služba, na aerodromu u Ajacciu, ali i niz nesporazuma i nepreciznosti u komunikaciji između posade aviona i kontrole leta. Istraga je potvrdila da je kontrolor pogrešno shvatio da se Inex-Adrijin avion nalazi iznad mora, te je, u trenutku kada su letjeli iznad planina, javio posadi da počnu sa spuštanjem, nakon čega se avion zabio u stijene. Kako niti nakon više pokušaj nije uspio uspostaviti vezu s posadom, kontrolor je ponovo pogrešno zaključio da se let JP 1308 srušio u more te je stoga i potraga krenula s pogrešnog mjesta.
Tek pretragom iz zraka, pet sati nakon nesreće, locirani su dijelovi srušenog zrakoplova. Na mjesto tragedije, zbog teško pristupačnog terena, ekipe spasilačkih službi stigle su tek sljedeći dan. Tijela nekih od nastradalih putnika i članova posade izvučena su i prebačena u Ljubljanu, no mnoga su, punih 27 godina, ostala na stijenama Korzike. Naime, tek 2008., uz dozvolu talijanskih vlasti, spasioci, među kojima su bili i slovenski vojni alpinisti, probili su se do mjesta tragedije. Tijekom dva tjedna pronašli su posmrtne ostatke poginulih, do kojih spasilačke službe prije 27 godina nisu uspjele doprijeti, a na mjestu nesreće još je uvijek bilo i gotovo 30 tona ostataka zrakoplova. U znak sjećanja na 180 žrtava najveće nesreće ex-jugoslavenskog zrakoplovstva na vrhu planine postavljena je spomen-ploča.
VIDEO Strašni prizori kod Vrpolja: Šest vozila sudjelovalo je u prometnoj nesreći
"Naime, tek 2008., uz dozvolu talijanskih vlasti, spasioci, među kojima su bili i slovenski vojni alpinisti, probili su se do mjesta tragedije." Korzika je u Italiji?