Hrvatska delegacija sa zadnjeg summita NATO-a vraća se u Zagreb pokisla. I sam ministar obrane Damir Krstičević ne krije lošu vijest da su nam na summitu dali u zadatak da za 6 tjedana, na sastanak NATO-a na najvišoj razini šefova država ili vlada članica, “Hrvatska mora doći s konkretnim planom kako doći do izdvajanja 2% BDP-a”.
Dakle, sada na brzinu, premda se već godinama govori o ovoj obvezi, moramo konkretno napisati kako ćemo na vojsku utrošiti godišnje barem milijardu eura, odnosno 7,7 milijardi kuna, koliko je procjena 2% BDP-a po ovogodišnjim brojkama. Do ovog ožujka Hrvatska je službeno trošila tek oko 1,3% BDP-a, no onda su u MORH-u mudro odlučili promijeniti metodologiju te, kao i mnoge druge članice, računati prema “široj” definiciji vojnog trošenja, gdje, osim vojnog proračuna, primjerice ulaze i troškovi mirovinskog izdvajanja za bivše profesionalne vojnike koji su imali ugovore s MORH-om.
Zahvaljujući tom širem izračunu prikazani su realni troškovi zemlje za obranu pa je izračunato da RH za 2019. troši oko 6,4 milijardi kn (za vojni proračun oko 5 mlrd. kn) te smo tako odmah poskočili na 1,75% BDP-a, a na ljestvici zemalja članica sa 17. na 11. mjesto između 28 zemalja. No ovdje je problem što se radi o procjeni, temeljenoj i na planu za 2019. da će putem vojnog proračuna biti utrošeno 5 mlrd. kuna. Kako je plan za 2018. jako podbacio, jer je propao posao s nabavom eskadrile borbenih zrakoplova pa nije potrošen novac pripremljen za prvu ratu kredita, umjesto planiranih 4,8 mlrd. kuna, “izvršeno” je tek 4,35 mlrd. kn – pa je procjena da ni u 2019. MORH neće uspjeti dostići planiranu potrošnju.
Naime, i u planu za 2019. bila je predviđena rata za avione. Uskoro ćemo, kada ovih dana krene rebalans, vidjeti hoće li Krstičevićev budžet opet biti kraći od planiranog i za 2019., kao što je i u 2018. ostalo neutrošeno čak oko 450 milijuna kn. Nakon ove neugodne računice Krstičević kaže da će prenijeti kritike NATO-a Plenkoviću i Grabar-Kitarović, što može značiti ili da bez njih ovdje ne može ili ne želi odlučivati, ili da nije jedini na koga se NATO-ove kritike trebaju odnositi.
Srbija se naoružava i to velikom brzinom. trenutačno je u avijaciji i protuzračnoj obrani prednost Srbije na Hrvatskom 20:1 . Uz to Srbija ima proizvodnju topova, eksploziva, baruta , streljiva , granta i raketa kao i aviona. Sve to Hrvatska nema jer su naši "domoljubni " političari uništili svu vojnu industriju nakon rata . Uz to Hrvatska više nema vojnu pričuvu niti oružje za nju kao ni helikoptere Mi 24 koji su bili vrlo efikasni 1995. Ukratko Hrvatska je razoružana kao i 1991 . Zbog toga Hrvatska treba početi trošiti više novca na vojsku a ne zbog NATO-a. ako nas srbija napadne neće nas braniti NATO. Koliko su SAD pouzdani saveznici to su prošli tjedan vidjeli Kurdi u Siriji a EU zemljme su svoje savezništvo pokazale nama 1991 i 1995 kada su nam uvele embargo na oružje i osudile Oluju.