'Ne smanjujte PDV, dignite neoporezivi dio na 4200 kuna'

Kad se zadnji put mijenjao Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Vlada je uz smanjenje stope poreza na voće, povrće, meso, jaja i ribu na 13 posto te lijekove na pet posto već predvidjela da će 1. siječnja 2020. smanjiti opću stopu PDV-a s 25 na 24 posto.

Zadnja je to godina u kojoj HDZ može provesti svoje predizborno obećanje o nižem PDV-u, o čemu je tijekom prošlogodišnje rasprave bilo oprečnih mišljenja. Turistička je branša, primjerice, tražila vraćanje povlaštene porezne stope za turizam, sindikati su očekivali daljnje rasterećenje plaća, a i SDP je predložio da se neoporezivi dio dohotka digne s 3800 na 5000 kuna.

Nakon objave podataka o punjenju proračuna za prva tri mjeseca, koji su pokazali da troškovi države rastu brže od prihoda, postavilo se pitanje treba li Vlada ostati pri smanjenju PDV-a ili eventualno tih 1,5 milijardu kuna utrošiti na drugi način.

Spriječiti odljev stručnjaka

Ministar financija Zdravko Marić kaže da je očekivao pokretanje rasprave o poreznim promjenama, u čemu kaže, osobno ne želi sudjelovati. Ministar ističe da će se i ovaj put, slično kao i prijašnjih godina, voditi dvama principima, jedan da porezni sustav sagledava u cjelini i drugi da je, bude li prostora za to, bolje smanjivati poreze nego povećavati potrošnju.

– Početak je godine, prerano je za odluke i zaključke, kaže ministar financija.

Član njegove radne skupine za poreznu politiku Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta Zagreb, podsjeća da je iskustvo drugih zemalja koje su smanjivale PDV, bilo da je riječ o općoj ili posebnoj stopi, takvo da se 60 posto poreznog smanjenja prenosilo na potrošače, a 40 posto ostajalo u maržama.

Hrvatsko je iskustvo s PDV-om nešto lošije i prema njemu se na potrošače prenese oko 50 posto, odnosno ako je vrijednost smanjenog PDV-a oko dvije milijarde, građani ga osjete kroz smanjenje cijena za jednu milijardu kuna, a druga milijarda završi u većim maržama. Ovogodišnje smanjenje PDV-a na hranu i lijekove donijelo je i nepovoljniji omjer, primjerice mnogi lijekovi su poskupjeli umjesto da pojeftine, a ni hrana nije pojeftinila koliko je mogla.

– Velik je to gubitak. To je kao da motocikl troši 15 litara benzina na sto kilometara. Taj motocikl i dalje vozi, ali uz visoku cijelu. S obzirom na koncentraciju trgovaca na tržištu više marže neće završiti kod proizvođača nego kod trgovaca, bilo u maloprodaji ili veleprodaji, ističe Lovrinčević koji nije pobornik rasterećenja preko PDV-a. Prognoze za ovu godinu su pesimističnije od prošlogodišnjih ostvarenja i za Europsku uniju i za Hrvatsku. Prvi kvartal ih je već demantirao i ako nastavak bude u tom pozitivnom ozračju, ministar Marić mogao bi imati prostora za još jednu rundu rasterećenja.

Hrvoje Šimović, profesor na Ekonomskom fakultetu mišljenja je da bi bilo dobro da se smanjenje opće stope PDV-a provede kada je već ugrađeno u zakon. Bio bi to još jedan pozitivni signal, ali i blago rasterećenje gospodarstva.

– Kako je gospodarstvo dinamično, tako i poreznu politiku treba adekvatno prilagođavati. Takvih je prilagodbi bilo dosta posljednje tri godine. Punjenje proračuna pokazuje kako su pozitivni gospodarski trendovi ključni za stabilnost javnih financija. Mislim da je razborito suzdržati se od većih promjena u idućih godinu dana. Eventualne manje prilagodbe uvijek su moguće u pogledu sniženih stopa PDV-a te konstantnih prilagodbi poreznih propisa zahtjevima EU. Ono što nam još uvijek nedostaje je kvalitetan porez na nekretnine. Taj porez otvorio bi nam mogućnosti u pogledu daljnjeg poreznog rasterećenja rada i potrošnje.

Približavanjem izbornog ciklusa, očekujem da se to pitanje opet problematizira u javnosti. Nadam se da bismo ga u idućem mandatnom razdoblju mogli uvesti, kaže Šimović.

Lovrinčević smatra da bi Vlada mogla povećati neoporezivi dio dohotka s postojećih 3800 kuna na 4000 do najviše 4200 kuna, što bi povećalo mjesečne plaće za 50 do 100 kuna. Nadalje, potreban je hrabriji pristup i prema najvećoj stopi poreza na dohodak – koja je trenutačno spuštena s 40 na 36 posto.

– Ta je stopa zadržana zbog političkih razloga, ali trenutačno za nju ne postoji ekonomsko opravdanje. Zemlje u okruženju ukidaju najvišu stopu jer žele zadržati odljev svojih eksperata u informatičkoj i financijskoj branši te pokušavaju privući druge da im dođu. Mi u svemu zaostajemo i dopuštamo odljev najstručnijih kadrova – kaže Lovrinčević. Njemu je žao što je Vlada odustala od poreza na imovinu jer si je time HDZ zatvorio manevarski prostor za daljnju izgradnju poreznog sustava i dodatno rasterećenje rada.

Rasterećenje turizma greška

– Rasterećenje turizma bio bi potez u krivom smjeru jer bi time rasteretili nerezidente, turiste koji nam dolaze, a ne domaće stanovništvo – ističe Lovrinčević. Usporedbe radi, Slovenija je jedina zadržala stopu od 50 posto na najviše plaće, dok se u ostalim tranzicijskim zemljama najviša stopa poreza na plaće kreće od 10 do najviših 32 posto u Poljskoj. Mađarska i Srbija imaju stopu od 15 posto, Češka 22, Slovačka 25 posto.