Zašto je nakon jučerašnje objave teksta “Po besplatni obrok dolazi audijem A4” satima i satima svake sekunde prosječno pet čitatelja Večernjaka na internetskoj stranici čitalo tu tužnu i ružnu priču iz naše svakodnevice?
Ponajbolje su to oni sami odgovorili u komentarima. I, začudo, nije bilo psovki, spominjanja ustaša i četnika, čak ni onih, svakodnevno neizbježnih političkih navijanja za i protiv. Jednostavno, većina se pita zašto je to tako. I tražila odgovore. A njih nema. Može li to poljuljati humanost onih koji još i danas žele pomagati drugima? Vjerojatno da. Zasigurno ima podosta onih koji automobilima dolaze po hranu za druge – gladne, bolesne, nemoćne... Ali, kao i u svemu, bezbroj smo se puta opekli i u humanitarnim akcijama.
Nedorečenost zakonskih akata i propisa, kojima se regulira što je čija zadaća, a čija nadležnost i odgovornost, ili njihovo neprovođenje uvijek su bili i bit će međuprostor u kojem djeluju oni koji rade u mutnom. Očito su to shvatili i oni koji u pučku kuhinju u Zagrebu po besplatan obrok dolaze skupocjenim automobilima. Kao da nam se rugaju i poručuju da ne žele gubiti vrijeme na kuhanje jer, zaboga, imaju pametnijeg posla.
Ovoj gospodi bi trebalo za kaznu oduzet auto i to pod hitno. Svi vole u Hrvatskoj mukta zivet . Zato i propadate.