U trenutku kada je Nelson Mandela postao predsjednikom Južne Afrike ekonomija je bila duboko podijeljena te je vladala nejednakost, piše Washington Post.
I dok je politika pozitivne diskriminacije crnaca u južnoafričkim kompanijama stvorila novu crnu poslovnu elitu i ravnomjernije rasporedila bogatstvo, ekonomska situacija u državi je još uvijek obilježena velikim problemima.
Nezaposlenost preko 20 posto
MMF je u svom izvještaju iz listopada ove godine napisao kako je Južna Afrika postigla veliki napredak od 1994. godine i prelaska na većinski sustav vladavine. "BDP po glavi stanovnika je porastao za 40 posto, dok je stopa siromaštva pala za 10 posto", napisao je MMF u izvješću te dodao kako su izgrađene škole i bolnice i ranije zapostavljenim područjima, a kuće izgrađene uz pomoć države su postale dostupne mnogim siromašnim ljudima.
No, u posljednjim godinama je Južna Afrika zabilježila rast manji nego u ostalim sličnim zemljama u razvoju i izvoznicima sirovina. "Od 2009. godine Južna Afrika bilježi prosječan rast od 3 posto dok je u drugim zemljama u razvoju ta stopa 5 posto, a u zemljama izvoznicama sirovina 4 posto", piše MMF u izvješću te dodaje kako se na tim stopama rasta stvaraju nova radna mjesta, no nedovoljno za sve više ljudi na tržištu rada.
Nezaposlenost se drži visoko iznad 20 posto ili čak 30 posto kada se u statistiku uključe i oni koji su odustali od traženja posla. Nezaposlenost mladih je još i veća i prelazi 50 posto. Dok je smanjena rasna nejednakost, distribucija prihoda između bogatih i siromašnih u Južnoj Africi je među najgorima u svijetu i pokazuje veliku nejednakost stanovništva.
>>Poslušajte najvažniji Mandelin govor: 'Za ideal slobode svih spreman sam i umrijeti'
Hm, ovaj članak bi se mogao i drugačije isčitati. Jest da je stvorena i crna elita koja danas ima novac, ali ti ljudi izrabljuju crnce više nego bijelci. To više nisu crnci iz South Africe, nego crnci iz Mozambika i drugih okolnih zemalja koji dolaze tražiti kruha u Mandelinoj zemlji, poput Meksikanaca u Americi. Ali moram reči da u firmi jednog mog prijatelja, crni radnici imaju plaču oko 5000 randa mjesečno, što je oko 3000-3500 kuna, dakle plača slična plači naših radnika, a cijena života je možda malo skuplja nego kod nas. Mora se reči i to da su crnci tamo dosta velike lijenčine i avanturisti i bez strogoče nema šanse da ih kontroliraš. I tako to i danas nakon apartheida ide.