Nemoguće je s prosječnom plaćom, a bez kredita podići dvoje djece

Podizanje djeteta, osobito dvoje ili troje djece do 18. godine ako im se želi priuštiti sve ono što se danas smatra standardom za djecu, za njihov razvoj, za jednake šanse s vršnjacima, traži od roditelja veća izdvajanja nego što ih njihovi novčanici mogu podnijeti. Kada se od rođenja do punoljetnosti zbroje svi troškovi za dijete, roditelji s prosječnom plaćom za jedno dijete trebaju izdvojiti manje od pola milijuna kuna, za dvoje djece 864 tisuće kuna, za troje čak 1,3 milijuna kuna i sve to s prosječnom plaćom od 7700 kuna.

Nemoguća je to misija bez dizanja kredita, ulaska u minuse ili bez zakidanja djece za bavljenje jednom sportskom aktivnosti u klubu, što svi liječnici preporučuju za svako dijete, ili zakidanja za učenje jednog stranog jezika ili sviranja glazbenog instrumenta i odlaska na skromno sedmodnevno ljetovanje. Sve se to danas smatra civilizacijskim dosegom koji djeci treba osigurati, a nažalost mnogi roditelji to ne mogu. Mnogi djeci ne mogu osigurati ni osnovne stvari poput vlastite sobe, laptopa u starijoj školskoj dobi, odvesti ih na poneki produljeni obiteljski vikend izvan mjesta stanovanja...

U sređenim državama u takvim slučajevima uskače socijalna država koja izdašnim naknadama omogućava da sva djeca imaju približno jednake šanse. U Hrvatskoj ih, nažalost, nemaju. U našoj se zemlji kao znak darežljivosti i brige o djeci spominje kako roditelji dobivaju jednokratnu pomoć za rođenje djeteta, kako su sada povećane naknade na roditeljskom dopustu na 7500 kn, kako se djeci daju besplatni udžbenici...

No, to je uglavnom sve, čast izuzecima nekih gradova i općina koji se godinama ustrajno financijski brinu za obitelji s djecom jer se tako brinu i za opstanak svojih sredina. Hrvatska nema čak ni univerzalni dječji doplatak, kao većina zemalja EU, nego samo doplatak za najsiromašniju djecu od mizernih, u prosjeku, 200-300 kuna.

S razlogom je u većini zemalja dječji doplatak od najmanje oko 100 eura, kao i dodaci djeci uoči školske godine u nizu zemalja te razni dodaci obiteljima s djecom s niskim prihodima. Djeca kojoj se pruže jednake šanse i kojoj se pomogne da izađu iz začaranoga kruga siromaštva sutra će omogućavati razvoj svojih država i održavati javne sustave. Hrvatska s postojećim pristupom teško može računati na to.