Vinkovčanin s vukovarskom adresom, 42-godišnji Nenad Barinić, ovih dana u Hrvatskom domu u Vukovaru izložbom stripova i ilustracija proslavlja tri desetljeća umjetničkog stvaranja. Na izložbi koja započinje 30. travnja prikazat će sve stripove i ilustracije koje je izradio od 1984. do danas. Tu su i prvi novinski članci iz Večernjeg lista o mladiću iz Vinkovaca koji jako dobro crta stripove i želi ih tiskati. Ovo je samo dio priče o muškarcu koji se u proljeće 1991. kao 19-godišnjak prijavio u svoju mjesnu zajednicu kako bi stao u obranu napadnute domovine. Osim stripa i ilustracija, Barinićeva strast su motori, a svoj slikarski talent će pokazati na oslikavanju motora, automobila i motorističkih kaciga airbrush tehnikom. Njegov Kawasaki Vulcan classic 900, kojim dolazi iz Vukovara, na posao u Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku u Vinkovce, za (ovo prometni policajci ne moraju pročitati) 12 minuta, mami poglede ne samo motorista već svakoga tko uživa u lijepim prizorima, jer je prava pokretna galerija vrhunskih crteža.Barnićeva strast je i ribolov pa piše članke u ribičkim časopisima (čak i u jednom u Srbiji), dizajnira i kreira umjetne ribolovne mamce, angažiran je u zaštiti prirode i kao volonter u vukovarskoj ribočuvarskoj službi:
- Prve sam stripove nacrtao 1984. a od 1986. objavljujem po raznim časopisima, kao mlad i nadobudan stripaš objavio sam samostalno i nekoliko strip fanzina koji su danas raritet i tko ih je sačuvao, prodaje ih za pristojan novac. Objavio sam strip i u Americi gdje je lik Steven The Deathbiker bio popularan među stripašima, a početak rata kod nas prekinuo je pregovore s njemačkih izdavačem koji mi je poslije rata ipak objavio stripove. Još kao 12-godišnji klinac izlagao sam u vinkovačkom i đakovačkom Domu omladine, i raznim drugim prostorima, sudjelovao na brojnim izložbama. Usporedo sa stripom zanimali su me i motori pa sam 1986. počeo s Tomos automatikom. Na kacigi sam tada nacrtao režnjeve ljudskog mozga koji su bili izvedeni reljefno. Poslije sam nabavio Jawu 250, pa MZ-ETZ 250 s kojim sam proveo rat i s kojim sam išao u neke akcije. Doduše, jednom sam se našao tik do neprijatelja koji su bili na punktu na ulazu u Mirkovce, ali ne toliko zbog moje odvažnosti već zato što je kočnica bila u kvaru pa se nisam uspio zaustaviti na našoj strani - priča Barinić iznoseći i šaljive dogodovštine iz rata.
Kao pripadnik 109. vinkovačke brigade ratovao je na Borincima, u ulici Bana Jelačića gdje je uvijek bilo “gusto” jer je vodila prema, tada zloglasnim četničkom uporištu Mirkovcima, u vinkovačkoj vojarni i na Trbušancima. U policiju je prešao 1992. prvo u pričuvni, a potom u A sastav kriminalističke policije, temeljnu policiju u PP Vinkovci i Vukovar, a bio je i u sastavu prijelazne policije u vrijeme mirne reintegracije Podunavlja. Punih dvadeset godina izrađivao je fotorobote, ukupno je napravio oko 400 crteža, i kažu da je bio možda i najbolji hrvatski crtač fotorobota prema kojima su pronađeni najveći kriminalci i ubojice, poput pomahnitalog Vinkovčanina koji je 90-tih ubio nekoliko osoba među kojima i jednu bebu, kako bi osvetio smrt svog nećaka koji je poginuo u ulici Bana Jelačića.
Ubojica iz susjedstva
- Žena kojoj je pucao u glavu, ali malim kalibrom pa je ostala živa, posjetio sam u zagrebačkoj bolnici da bi mi opisala ubojicu, ali nakon nekoliko riječi gubila je svijest pa smo morali čekati po nekoliko sati da se probudi. Rekla je da ubojica liči na jednog poznatog Vinkovčanina i po tomu sam ga nacrtao. Kada je došla svijesti rekla je da izgleda upravo tako. Ispalo je da je ubojica čovjek kojega smo poznavao iz djetinjstva i koji je nama djeci davao zračni pištolj, da pucamo. U drugom slučaju smo otkrili da je jedan čovjek lažno prijavio razbojništvo na autocesti jer kada sam crtao foto-robot stalno je nešto mijenjao i izmišljao pa je ispalo da je bio s lakom damom u motelu koja ga je pokrala,a li nije to smio reći supruzi - prisjeća se Barinić.
Među kolegama bajkerima poznat je kao ilustrator motorističkih kaciga pa je bajker iz Splita Jakov Jurić naručio da na na kacigi naslika papu Ivana Pavla II, vukovarski vodotoranj, Blagu Zadru i Marka Babića te prizor Vukovara koji gori. Kada je sve bio gotovo, toliko mu se svidjela da ju je stavio u “stakleno zvono” jer mu je bilo žao nositi je po kiši, suncu i vjetru. Barinićevih oslikanih kaciga ima u Švicarskoj, Njemačkoj i tko zna gdje sve još:
- Druženje i činjenica da nas povezuje jedna stvar, motori, a različiti interesi kada ne vozimo, jer netko je policajac, netko liječnik ili mehaničar, umirovljeni branitelj, to je ono što nas privlači motorima. Moj motor je za laganu vožnju, ali može i brže potegnuti. Nama nije do ludovanja na cesti - priča ovaj branitelj .
Predsjednik moto-kluba
Nenad Barnić je predsjednik vukovarskog Moto kluba Golubica čiji članovi vrlo često sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama, najčešće za djecu s posebnim potrebama.
Kada ima vremena, Barinić čamcem odlazi na Dunav u ribolov i to ga smiruje. Izradio je dva stripa o dunavskim ribičima i njihovim dogodovštinama, a u pripremi je i treći.
Blog Nenada Barinića "Strip i ilustracije"
>> Dragovoljac iz Šarengrada: Moja vina kupuju restorani u Vukovaru i hoteli u Crikvenici i Rovinju