Prošlo je 30 godina od konstituirajućeg zasjedanja Hrvatskog sabora čiji su zastupnici bili izabrani na prvim demokratskim, višestranačkim izborima nakon pada socijalizma/komunizma. Nedavno je raspušten i deveti saborski saziv. Očekuju nas novi izbori, najneizvjesniji dosad, kako se čini. Što smo pak dobili s dosadašnjih devet saziva? Kako stvari stoje, i kako se vidjelo i s 9. sazivom, dobili smo sve veći cirkus u Saboru, sve više prijevara birača, sve više bjesomučne nemoralne političke trgovine, sve više nerada, i sve više trošenja novca poreznih obveznika.
I usto imamo Sabor u kojemu se ne odlučuje gotovo ni o čemu, nego odluke dolaze na glasovanje već unaprijed dogovorene s nekih drugih adresa, pa i parapolitičkih, da bi stranački vojnici i njihovi sateliti samo trebali dignuti ruke za njihovo usvajanje. I za takvo dizanje ruku godinama ubiru ogromne plaće, a da nemaju nikakvu odgovornost prema nikome. Ali ni birači to baš ne kažnjavaju, jer najčešće biraju jedne te iste, i usto ih za takav rad debelo plaćaju. I tako se stalno vrtimo u krug! Sabor je zapravo ogledalo naroda, situacije u društvu, koja je šizofrena, kaotična, društva koje je debelo ideološki podijeljeno, još u rovovima II. svjetskog rata. Kako se često može čuti – kakav narod, takva vlast. Kako imamo cirkus u društvu, tako ga imamo i u Saboru. Kako imamo neodgovornost među biračima, u državi općenito, čast iznimkama, tako imamo i među zastupnicima.
Od onog prvog saziva iz 1990. do danas Sabor se srozao na sve moguće načine. Ne samo profilom izabranih zastupnika, među kojima je i hrpa polupismenih, diletanata, koji u najvećem broju nemaju veze s biračima, bazom, i ne samo zbog bljutave političke trgovine i prelazaka iz tabora u tabor. Sabor se debelo srozao na zakonodavnoj razini, na onoj razini gdje Sabor ima najvažniju odgovornost. To je donošenje zakona koji izravno utječu na sve naše živote, na našu sadašnjost i budućnost. Umjesto da Sabor donosi zakone koji će u mnogočemu donijeti boljitak svima nama, Sabor godinama donosi zakone koji izravno pogoduju određenim interesnim skupinama i lobijima, onima u politici, ali još više onima izvan politike koji s politikom rade posao ruku pod ruku. Sabor godinama donosi zakone koji su često u praksi neprimjenjivi. Sabor godinama donosi zakone koji su često u suprotnosti jedni s drugima. Sabor godinama donosi zakone koji su izravno u suprotnosti s interesima naroda, društva.
Ne treba daleko ići, dovoljno je samo podsjetiti što se godinama događa s ovršnim zakonom, kakve se nakaradne odluke donose, kakvi nakaradni propisi, unatoč tome što vani već postoji ustaljena praksa, koja je puno jednostavnija i jeftinija za sve. Kod nas sve suprotno. Jer se očito brane nečiji partikularni interesi nasuprot interesa građana, ljudi, društva. I nikome ništa. Doista, možemo formalno slaviti 30 godina demokratskog saborovanja, možemo nabrajati koliko je zakona i drugih odluka Sabor donio, koliko je kroz njega zastupnika prošlo...
Sve je to, međutim, samo blijeda statistika. Jer su svi sabornici u ovih 30 godina debelo odgovorni za sve promašaje kojih smo se nagledali u ova tri desetljeća. Istina, nisu bili svi isti. Bilo je i svijetlih primjera. Ali su do danas ostali u debeloj manjini. Velika većina njih debelo je odgovorna za današnje stanje zemlje i društva, i doista ne treba nikoga čuditi zašto je u Hrvata tako nisko povjerenje u državne institucije, pa tako i u Sabor. Sabornici bi se sami trebali pogledati u ogledalo, vidjeti svoj obraz, i upitati se što sam ja učinio, ili nisam učinio, a ne razmetati se jeftinim domoljubljem i sličnom patetikom ili populizmom. Hoće li nam deseti saziv donijeti nešto novo, bolje? Taman posla.
Već i sama kampanja koja to još službeno nije daje nam do znanja da će samo biti još veći cirkus. Cirkus će biti tim veći ako nakon izbora ni jedna opcija neće moći sastaviti većinu u Saboru. Tada nas očekuju još jedni izbori. Ako se to dogodi, prevladat će neki drugi interesi, pritisak izvana, i tada nas možda čeka dugonajavljivana velika koalicija HDZ-a i SDP-a. Ali kako su izbori najneizvjesniji dosad, nezahvalno je išta prognozirati. Sigurno je samo jedno, da nas čeka daljnje srozavanje institucija, pa tako i Sabora.
Odgovornost za ovakvo stanje u hrvatskome saboru snose SDP i HDZ koji se grcevito opiru reformi izbornog zakona i zabrani referenduma o promjeni izbornog zakona.