Demokracija svašta može podnijeti! Demokratsko društvo otvoreno je za sve i svakoga! Jer demokracija uključuje, a ne isključuje. Hrvatska demokracija u ovih 27 godina svašta je iskusila. No demokracija znači i borbu protiv svakog totalitarizma, svake isključivosti, mržnje, netrpeljivosti, diskriminacije, nepravde…
U Hrvatskoj je upravo to na djelu, da nam javni prostor zagađuju i opterećuju upravo oni koji šire isključivost, mržnju, netrpeljivost,
diskriminaciju, koji propagiraju totalitarne ideologije i režime… I oni drže cijelo društvo, cijelu državu kao zarobljenika prošlosti, i nikako da se othrvamo takvim nakaznim i nazadnim pojavama. Sve samo zato što se takvim nazadnjacima daje neprimjeren prostor u medijima koji oni jedva čekaju, zato što s njima koketira politika, što oni jedva čekaju, jer žele biti nekakav čimbenik u društvu, a zapravo su nitko i ništa, i tako bi ih trebalo tretirati.
Vrhunac takvog nakaradnog ponašanja jest ponovna pojava Marka Skeje pred kamerama, tipa koji je bio ratni heroj HOS-a u Škabrnji, ali to ratno herojstvo ne daje mu nikakva prava da danas svojim ponašanjem i djelovanjem cijelu državu dovede do toga da nas i vani poistovjećuju s fašistima, sa zločinačkim režimima i ideologijama. Skejo je samo jedan u nizu pripadnika tih marginalnih grupacija koje su izgubljene u vremenu i prostoru, ali opijene sobom i svojom pojavom. Da, istaknuli su se u ratu, ali nikakvo herojstvo ne daje im za pravo da nas danas sve drže za zarobljenike svojeg primitivizma i teških budalaština! Skejo i ekipa su pobornici ustašluka, i Skejini brkovi jasan su znak tko mu je uzor. Poražavajuće je, međutim, kad se vlast dovede u situaciju da mu uopće takvi likovi poput Skeje budu sugovornici za stolom. U normalnoj državi bilo bi jasno gdje je Skeji i ekipi mjesto.
Da to nije dovoljno, potrudili su se samoproglašeni antifašisti koji su u samoborskoj šumi proslavili 80. obljetnicu osnivanja Komunističke partije Hrvatske, dakako pod pokroviteljstvom Grada Samobora i velikog antifašista Kreše Beljaka, vrsnog poznavatelja hrvatske povijesti. Ondje nas je prvo šef udruga poklonika Titova kulta učio da za Tita nije bilo nikakvog totalitarizma, da je svima tekao med i mlijeko. Onda nas je demokraciji počeo učiti Ivan Fumić, također veliki antifašist, za čijeg su mandata vojnog tužitelja i vojnog suca u Jugoslaviji od meda i mlijeka mnogi završili na robiji zbog verbalnog delikta. Sve to ništa nije spriječilo SDP da na taj skup pošalje svojeg izaslanika kojega su zajapureni antifašisti dobro izviždali i napali jer su tražili glavu šefa SDP-a Davora Bernardića. Da, SDP je pravni nasljednik KPH/SKH, ali slati uopće izaslanika na takvu proslavu 2017. godine, nakon svega što znamo što se događalo pod kapom KPH/SKH do 1990. godine? To je isti onaj Bernardić, i njegova klika iz SDP-a, koja ništa sporno nije vidjela u tome da se na zagrebačkom takozvanom antifašističkom prosvjedu drže komunističke zastave SKH i SSSR-a, a nijedna današnja zastava RH!?
Kad uz ove opskurne likove i grupacije dodamo i različite etnobiznismene, Hrvatska je doista na sto muka! Kako dalje? Kako se oduprijeti svima njima i krenuti u bolju budućnost? Nikako, jer nema političke volje, nema hrabrosti, nema vizije. Kako dalje ako je i Andrej Plenković postao veliko razočarenje u svojim vlastitim redovima? Kako dalje ako on nema hrabrosti ni za kakve odluke? Sve odgađa, sve baca pod tepih, sve prebacuje na druge…
Kako dalje ako imamo nepostojeću oporbu, oporbu koja se bavi sobom, koja se nije maknula dalje od Marxovih postavki iz 19. stoljeća? Činjenica je da HDZ ima jaču oporbu unutar vlastitih redova nego što bi mu glavna oporba trebao biti SDP.
Koga briga što Valamar kao najveća tvrtka u domaćem turističkom biznisu zaustavlja daljnje investicije? Ministar financija bijesan je što mu ruše koncept porezne reforme. Jer su oni tu zbog njega, a ne on zbog njih! Ili koga briga što si je bivša predsjednica Ustavnog suda uzela više dužnosničkih plaća nego što je smjela. Pa to je uobičajeno ponašanje.
Dobila je malo po prstima, i ništa više.
Zašto bi se svi oni drukčije ponašali? Zamislite kako bi poduzetnik dobio od Marića da uzme ono što mu ne pripada. Jasno je onda i zašto idemo na samo začelje Europske unije! Sve što vrijedi bježi iz zemlje, tko god može, jer ne žele biti na dnu EU! Badava nam micanje imena Titovog trga, kad nam je mentalitet i dalje većinski socijalistički.
Meni sliči na Charlie Chaplina.