Hrvatski branitelji iz HOS-a imaju toliko veze s ustaštvom koliko neki, koji su zadnjih dana vrlo glasni, imaju veze s hrvatstvom. Ti nikada nisu ni željeli Hrvatsku; ne samo da je nisu željeli, već su i radili protiv njezine slobode i neovisnosti. Neka se i dalje, kao i inače, odmah dižu na zadnje noge na spomen slova H, ali Hrvatska je stvorena, obranjena i živjet će vječno.
Prethodne je rečenice nedavno izrekao Milijan Brkić na temu jasenovačke ploče postavljene u spomen na poginule hrvatske branitelje, pripadnike postrojbi HOS-a. Marko Skejo neki je dan izjavio da “ploče skidaju oni koji su nam pobili hrvatske sinove, a to je petokraka uz pomoć četnika, onih koji i danas šalju poruke protiv hrvatske države”. Ta je izjava samo pojačani i zaoštreni odjek riječi Milijana Brkića, potpredsjednika Hrvatskog sabora i praktički drugog čovjeka vladajuće Hrvatske demokratske zajednice. Sve to skupa plodovi su sjemena koje je naširoko po čitavoj Hrvatskoj posijao u danima svoje borbe za osvajanje vlasti Tomislav Karamarko.
Riječ je o mentalnom korovu, a korov, za razliku od bilo kojeg plemenite i korisne biljke, lako niče, sam se od sebe širi, ne treba ga zalijevati ni vodom ni znojem. Svaka iole razumna i staložena rasprava bude ugušena tim dračem, izmišljotinama i lažima.
Zašto se vraćam na tu temu, zašto se i sam još jednom zavlačim pod ploču ispod koje ništa ne raste osim korova? Sredinom ovog ljeta francuski predsjednik govorio je na komemoraciji Židovima koje su u okupiranoj Francuskoj sami Francuzi locirali, pohapsili i otpremili u nacističke logore smrti. Osvrnuo se na falsifikatore povijesti, na one koji umanjuju rasistički motivirane zločine vlastitog naroda. Emmanuel Macron u tom je snažnom i temeljito argumentiranom govoru rekao i ovo: “Odgovarati tim falsifikatorima znači uvažavati ih više nego što zaslužuju, ali ostaviti ih bez odgovora bilo bi gore, jer bi nas to učinilo sudionicima”.
Ovih se dana sama hrvatska predsjednicima priključila takvim falsifikatorima ponavljajući jednu od najglupljih laži o ustaškom pokliču kao o starom hrvatskom pozdravu. Nije, dakle, najveći problem Marko Skejo. On samo ponavlja ono što je već izrečeno sa samog vrha hrvatske politike i vlasti. Pri tome, Marko Skejo posljednja je osoba koju bi trebalo pozivati da se obraća javnosti i brani hrvatske interese na službenim konferencijama za medije.
Jer, Marko Skejo bivši je zapovjednik bivše postrojbe HOS-a, koja nema apsolutno nikakve veze s ustaštvom, osim nekoliko “sitnica”: sasvim “slučajno” kao dan svojeg osnutka slavila je i još uvijek obilježava 10. travnja i nosi ime ustaškog vojskovođe Rafaela Bobana. Oni koji su birali ime toj postrojbi, dakako, nisu imali na umu zločinačku tvorevinu NDH. Za njih je ustaški režim NDH čist i neokaljan, jer povijest u kojoj je Rafael Boban ostao upamćen kao zločinac oni ne priznaju.
Za njih je on vitez i uzor domoljubnog žara u borbi za slobodu vlastitog naroda. Preko kostiju svih ostalih. Kada zapovjednik jedne druge postrojbe HOS-a tvrdi da ni on ni njegovi borci nisu imali nikakve poveznice s ustašama, ja mu želim i mogu vjerovati. Takvu je izjavu za Večernji list dao Nino Merkaš koji je ratovao s momcima koji su poginuli na području Novske i Jasenovca i kojima je u spomen podignuta sporna ploča u Jasenovcu.
Međutim, Marko Skejo ne može, a zapravo ni ne pokušava opovrgnuti činjenicu da je onima koji su osnivali HOS i birali mu oznake i simbole na pameti bila i srcu im prirasla upravo ustaška NDH Ante Pavelića, čiju su sliku držali u svojem “Glavnom stanu”, usred Zagreba.
Jer, Marko Skejo prošle je godine u Kninu, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, upriličio paradu crnokošuljaša koji su marširali pjevajući ne domoljubne, ne braniteljske, nego ustaške pjesme. Istu takvu, samo mnogo veću paradu, Marko Skejo predvodio je 10. travnja 1995. u Splitu. A upravo je Marko Skejo bio jedan od sugovornika današnjoj vlasti i Vladi Republike Hrvatske u traženju rješenja za ploču koja je podijelila javnost. I dijelit će je i dalje, dokle god iz te iste vlasti dolaze poruke poput onih koje upućuje Milijan Brkić: oni kojima smeta pozdrav “za dom – spremni” u Jasenovcu i bilo gdje drugdje oni su koji nikada nisu ni željeli Hrvatsku i koji su radili protiv njezine slobode i neovisnosti.
Može li čitavu Hrvatsku, njezinu samostalnost i sve koji su za nju poginuli, može li, dakle, sve to svesti na naklonost ili protivljenje javnoj upotrebi ustaškog pozdrava netko tko želi dobro ovoj zemlji? Ja sam uvjeren da ne može. Po definiciji Milijana Brkića, zato što mi smeta i zato što se protivim svakom povezivanju Republike Hrvatske i Domovinskog rata s ustaštvom i naslijeđem NDH, ja sam neprijatelj Hrvatske. Po definiciji Milijana Brkića ja je nikada nisam želio i radio sam, pa vjerojatno i još uvijek radim protiv njezine slobode i samostalnosti.
Međutim, ako mene i svakog tko razmišlja slično meni smatra neprijateljem Hrvatske, molim Milijana Brkića da me ne proglašava glupim neprijateljem. Što trenutačno rastače i duboko dijeli ovu zemlju i njezine građane? Isticanje ustaških pozdrava i povijesni revizionizam u odnosu na NDH. Što odvlači pažnju građana od stvarnih problema i svega onoga što rastače, osiromašuje i koči napredak ove države? Isticanje ustaških pozdrava i laži o NDH. Što ruši međunarodni ugled Republike Hrvatske i sramoti nas u svijetu? Odgovor je isti. Prema tome, zašto bih ja, kao dokazani neprijatelj i mrzitelj ove Republike Hrvatske tako tvrdoglavo i zdušno bio protiv svega onoga što šteti i truje državu kojoj želim zlo? Naprotiv.
Da sam neprijatelj Hrvatske, ja bih sudjelovao u svakoj Skejinoj ustaškoj paradi i ne bih sa sebe skidao majicu s ustaškim pozdravom. Na kraju, baš kao i njima, to “za dom – spremni” na spomen-ploči u Jasenovcu bilo bi mi mnogo važnije od imena i žrtvovanih života jedanaestorice hrvatskih branitelja.
kako se samo ovaj predvidljivi novinarčić prepoznao u brkićevoj izjavi!!!!