Na pitanje treba li pas živjeti s još jednim psom (ili više njih) nema jednoznačnog odgovora. Ljudi često nabave drugog psa kako se njihov prvi ljubimac ne bi osjećao usamljeno. Pritom zaborave ili ne znaju da ne pate svi psi od usamljenosti i da nisu svi psi voljni dijeliti svoj dom, ljude i resurse s drugim psima.
Zato prije nego što krenemo u avanturu nabave drugog psa, korisno je odgovoriti na sljedeća pitanja:
Uživa li naš pas u društvu drugih pasa?
Ima pasa koji su "solo igrači". Takvi psi najbolje funkcioniraju i najbolje se osjećaju sa svojim ljudima, bez "životinjskih dodataka" u svom životu. Ako imamo takvog psa, trebamo poštovati njegove odabire i sklonosti. U suprotnom, stvorit ćemo problem i sebi i psu i novom ljubimcu, što nikako nije fer.
Kako se naš pas ponaša kada drugi pas uđe u njegov životni prostor?
Susret sa psima u šetnji nešto je posve drugo od dolaska novog psa u stalni životni prostor našeg psa. Iako u šetnji naš pas može biti prijateljski raspoložen prema pridošlicama, nije nužno da ih na isti prijateljski način primi i u svom domu. I to trebamo poštovati, a ne forsirati.
Kako uskladiti dob i temperament našeg psa i pridošlice?
Ako imamo seniora, je li najbolji izbor da nabavimo štene? Neki stariji psi preferiraju mir, njihovo zdravstveno stanje i godine ne mogu izdržati šteneću energiju i aktivnost. Slična nepodudarnost može nastati i pokušamo li spojiti dva psa suprotnih temperamenata i razina aktivnosti. Mirniji, povučeniji i manje aktivan pas nije dobar partner psima s visokom razinom energije, stalno željnima aktivnosti. Nije realno očekivati da će aktivan pas "probuditi" mirnog i manje aktivnog psa. Realnije je očekivati da će ga uznemiravati i tlačiti svojim stalnim pokušajima animacije.
Pitanje spola svakako je važno. Tolerira li naš pas druge pse istog spola ili je skloniji druženju sa psima suprotnog spola? I podrazumijeva se, ili bi se barem trebalo podrazumijevati, da dva psa različitog spola koji nisu sterilizirani/kastrirani ne trebaju živjeti zajedno – govorimo o kućnim ljubimcima, a ne registriranim uzgajivačima.
Imamo li resurse da bismo živjeli s više pasa?
Riječ je o financijskim, vremenskim, prostornim resursima. Možemo li im posvetiti dovoljno adekvatne pozornosti? Znamo li da je potrebno posvetiti se psima i zajedno, ali i svakom posebno? Možemo li im to pružiti?
Što ako se ne budu slagali?
Moto "Vidjet ćemo" ili rješavanje problema u hodu nije dobra opcija.
Zašto nabavljamo još jednog psa?
Ako želimo svom psu osigurati društvo jer smatramo da je usamljen i društveno uskraćen, odgovorimo na gornja pitanja. Ako udomljavamo drugog psa kako bismo ga spasili iz loše situacije i pružili mu priliku za dobar život, opet je fer odgovoriti na gornja pitanja. Donesemo li impulzivnu odluku koja nema čvrstu podlogu u realnim mogućnostima, nećemo napraviti dobru stvar, ma koliko naše namjere bile plemenite i naše srce veliko. Ljudi često nabave drugog psa i zbog sebe, žele imati više pasa ili pas kojeg imaju nije ispunio njihova očekivanja.
Ako se i niste prepoznali u navedenom, ne znači da takav način razmišljanja ne postoji. Važno je da budemo iskreni prema sebi i da unaprijed znamo kako ćemo se i možemo li se nositi s novonastalom situacijom, i mi i pas.
Više informacija o suživotu sa psom ili psima možete pronaći na web-stranici Kinološkog kluba DogGuru, a u klubu možete potražiti i savjete za konkretne probleme ako ih imate.