Hrvat opisao kako izgleda rad 'na crno' u Njemačkoj: Ne želimo raditi kod 'naših' ljudi

Nezaposlena žena, sin srednjoškolac i mirovina od koje ne mogu normalno živjeti natjerali su bivšeg hrvatskog branitelja i umirovljenog policajca da nekoliko puta godišnje ode na rad u Njemačku.

Muškarac, koji je zbog straha odlučio ostati anoniman, kazao je za Deutsche Welle kako u Njemačku odlazi raditi ''na crno'' te da on nije jedini koji to radi. Kaže kako veliki broj ljudi iz Hrvatske radi istu stvar, a njemačke firme čak plaćaju i ljude koji su zaduženi za to da nađu one koji su voljni raditi bez prijave.

Anonimni muškarac, kojeg su u tekstu nazvali Tomislavom, ima 46 godina i živi od 4000 kuna mirovine. Supruga mu je nezaposlena i radi jedino za vrijeme turističke sezone. Nakon što plati sve obaveze, od za život mu ostane 400 kuna.

U Njemačku ide oko tri puta godišnje po mjesec, mjesec i pol dana. U 90 posto slučajeva radi na baušteli i nikada se ne radi na otvorenom. Svi koji su spremni na ovaj način raditi inzistiraju na tome da im poslodavac bude Nijemac jer ih Hrvati varaju i zakidaju.

– Nikad ne idem sam nego idemo u grupama. Pretežno inzistiramo na tome da radimo za ''Švabe'' jer su uredni, uredno plate satnicu, dobro se odnose prema radnicima i kad za njih radimo, znamo da nam ništa neće nedostajati. Ako radiš kod naših ljudi, u 50 posto slučajeva dogodit će se nešto loše, odnosno u 50 posto slučajeva nećeš biti plaćen – kazao je za Deutsche Welle.

Kaže kako znaju dobiti i nagradu za posao, a po turi mogu zaraditi i 2000 eura i to kada se odbiju svi troškovi. Smještaj im je u većini slučajeva sređen, a nerijetko i hrana.

– Rad subotom plaćen nam je u dvostrukom iznosu, a znalo se dogoditi da po odrađenoj suboti zaradim i po 200 eura. Ostalih pet dana u tjednu radimo po osam do 10 sati i tako se može mjesečno zaraditi od 1800 do 2300 eura, ovisno o tome koji posao radiš i koliko radiš. Jednom mi se posrećilo pa sam zaradio i 3000 eura jer je čovjek baš korektno plaćao – kazao je za Deutsche Welle.

Isplata je svaki tjedan, a o njihovoj satnici i plaći brinu ljudi koji ih okupljaju. 

– Recimo, iz Njemačke čovjek javi svojem čovjeku u Imotskom da treba deset ljudi za neki posao, taj u Imotskom traži ljude koji mogu ići. Naravno, priča je u stilu ''imam rođaka kojemu treba pomoć da završi kuću'' i slično – kazao je.