DENIS DERK

Novela s ironijskim odmakom koju ne treba čitati doslovno i tek skiciranim odnosima između likova

VL
Autor
Denis Derk
22.07.2018.
u 23:45
Da se autorica detaljnije upustila u oslikavanje svih tih likova u kojima se Mediteran bori s mitskim planinama, svakako bismo dobili ambicioznije prozno djelo. Ovako su odnosi između likova, pa i između našeg umjetnika i prelijepe, opasne i bogato udane demonologinje Teodore koja zna proricati budućnost i nagoviještati smrt ostali nedorečeni i tek skicirani
Pogledaj originalni članak

Izdavačka kuća Despot infinitus specijalizirana za knjige povijesne tematike povremeno ipak ulazi i u beletrističke vode. Tako je nedavno objavila književni prvijenac studentice novinarstva Dorotee Kovačićek Veliki “Praznici na balkanski”, kraći roman u koji je ipak stalo podosta sadržaja.

Mlada autorica prilično je spretno isplela fabulu u čijem je središtu kazališni redatelj Saša koji je u potrazi ne samo za svojom životnom ljubavi nego i za smislom života (a kod njega je to zapravo isto). U toj grozničavoj i neizvjesnoj potrazi u prilog mu nikako ne ide činjenica da nema stalne, pa čak ni povremene materijalne prihode te da samog sebe mazohistički opisuje kao “kurviša, propalicu i neznalicu”. Kada dođe do samog ruba egzistencije u zagrebačkom podstanarskom stanu kojem je neljubaznoj gazdarici nabio goleme dugove, naš nesnalažljivi i izgubljeni umjetnik (a zar postoje i nekakvi drugačiji) odlazi u svoju drugu domovinu, u Crnu Goru, i to u staru djedovu kuću u slikoviti Risan čiju povijest cijeni, a prirodne ljepote obožava. Naravno, ne putuje nas Saša na jugoistok Europe iz sentimentalnih i moralnih razloga, nego bježi od stanodavkina opasnog i surovog ljubavnika koji bez puno priče, ali s puno sirove fizičke snage, želi naplatiti nagomilane dugove. Dorotea Kovačićek Veliki tako nam vrlo lucidno opisuje dvije kulturološki i politički različite sredine, onu hrvatsku, tj. zagrebačko-dubrovačku te onu crnogorsku. Iako između tih dviju sredina postoje evidentne razlike, naš je kazalištarac i kazališni kritičar iz nužde podjednako izgubljen i u jednoj i u drugoj te je laka žrtva i u hrvatskim i u crnogorskim tranzicijskim postsocijalističkim prilikama. Kao što Hrvatska nema milosti prema intelektualcu koji ne zna zaraditi novac i tako oploditi svoj talent (ako ga ima), milosti prema njemu nema ni Crna Gora u kojoj je svojedobno provodio bezbrižne školske praznike družeći se s tamošnjim živopisnim stanovnicima koji su i te kako ostavili traga u njegovim sjećanjima i utjecali na njegov karakter.

Da se autorica detaljnije upustila u oslikavanje svih tih likova u kojima se Mediteran bori s mitskim planinama, svakako bismo dobili ambicioznije prozno djelo. Ovako su odnosi između likova, pa i između našeg umjetnika i prelijepe, opasne i bogato udane demonologinje Teodore koja zna proricati budućnost i nagoviještati smrt ostali nedorečeni i tek skicirani, baš kao i odnos umjetnika i njemu fatalne djevojke Lene koja je Teodorina prijateljica, ako ne i ljubavnica. Kada Saša odluči režirati predstavu “Tvrđava” s Teodorom u glavnoj ulozi, počinje posljednji čin njegova života, kako onog umjetničkog tako i onog fizičkog. S elementima (nadajmo se) političko-društvene utopije, autorica roman “Praznici na balkanski” svoje likove uvodi u novi, ako hoćete, balkanski rat i to tko zna koji po redu koji je potaknut javnim samoubojstvom jednog, kako ga ona naziva, bosansko-hercegovačkog generala u haaškoj sudnici. U taj su mračni epilog koji se odvija na sceni zagrebačkog kazališta Vidra uključene i stare krvave zagrebačke legende, drevna prokletstva i povijesna sudbina grada koji se zgurio između jedne ne baš visoke planine i jedne ne baš brze rijeke.

Ako se tome pribroji i često spominjana povijest Risna, grada koji je bio jedno od sjedišta mitske ilirske kraljice Teute, jasno je da je autorica imala pregršt metaforičkih i povijesnih asocijacija pišući ovu pitku novelu. Nije zaboravila spomenuti ni svoju opsesiju velikim francuskim piscem Célineom, pa se može reći da ovaj roman nema samo izmaštane likove i da nije samo stopostotna fikcija nego da je i autorsko autopropitivanje i svojevrsni literarni autoportret. Iako na koricama knjige piše da je tu riječ o crnoj komediji, u “Praznicima na balkanski” ima malo toga komičnog i vrlo malo od tipične komedije. Novi rat, brutalno ubojstvo bezopasne starice, zloguka proročanstva, neuzvraćene ljubavi, mafijaši svi i svuda, ratni profiteri... prije su alati antičke tragedije. Ali, treba znati da je novela “Praznici na balkanski” ipak djelo s ironijskim odmakom koje ne treba čitati niti shvatiti doslovno.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.