O smjenjivanju ekspertnog tima odlučit ćemo za dva tjedna

Bila je na posljednjem prosvjedu na kojem se tražila smjena Dijane Vican i Jasminke Buljan Culej. Naglasila je važnost hitne provedbe kurikularne reforme, poručila da neće pristati na političke pritiske i prije dva tjedna preuzela, kako se isticalo, najvažnije ministarstvo – Ministarstvo obrazovanja.

U prvih 14 dana Blaženka Divjak nije se sastala s članovima ekspertne skupine niti je poništila natječaj, posao zbog kojeg je prije imenovanja, među ostalim, željela preuzeti Ministarstvo naglašavajući da vremena za čekanje konkretnih poteza nemamo. U ulozi ministrice dosad je blokirala sveučilišta zbog višemilijunskih dugova.

Dva su tjedna iza vas. Što vas je dočekalo u Ministarstvu?

Iskreno, i dalje smo u fazi preuzimanja resora i upoznajem se s projektima i aktivnostima Ministarstva. Dosadašnjim angažmanom bila sam više fokusirana na znanost i visoko obrazovanje, a manje na područje predtercijarnog obrazovanja, zato mi je važno detaljno prikupiti sve informacije, upoznati se s argumentima i utvrditi stanje. Ušla sam u vruću stolicu s glavnim ciljem – depolitizacije procesa u obrazovanju i čeka me ozbiljan posao. Uzbuđena sam i veselim se izazovima.

Mnogi vas iz obrazovnog sektora hvale. Ipak, ne mislite li da ste ministrica koja ovisi o volji i HDZ-a i HNS-a. Koliko vjerujete u njihovu suradnju ?

Vjerujem u dobru suradnju jer vjerujem u postignuti dogovor potpredsjednika Vlade Štromara, premijera Plenkovića i mene. Volja postoji jer je svima jasno da kao zemlja više nemamo vremena za ostanak u političkim rovovima i da obrazovanje, znanost i tehnološki napredak u svakom trenutku mora biti ispred ideologije.

Koji je vaš motiv zbog kojeg ste pristali preuzeti Ministarstvo?

U jednom trenutku treba preuzeti odgovornost, kako poslovnu tako i osobnu. Osjetila sam da je sada pravo vrijeme jer kao osoba ne pripadam ni jednoj stranci, dugo sam u sustavu i poznajem njegove različite dijelove. Procijenila sam da je pravi trenutak da se izađe iz ideoloških rovova i da pritom pomognem postići konsenzus oko određenih tema, ponajprije zato što napredak u Hrvatskoj nije moguć bez obrazovne reforme, većeg angažmana visokog obrazovanja i usklađenosti s tržištem rada. Naravno i angažmana znanosti, a sve to kako bi se u Hrvatskoj podigla konkurentnost. Procijenila sam da mogu imati ulogu katalizatora.

Najavili ste da nećete pristati na političke ucjene. Kako tumačite izjavu premijera Plenkovića da je on kormilar broda i da bez njega nema ni zelenog svjetla za velike promjene u obrazovanju?

Slažem se s premijerom jer on je kapetan broda, a ja sve svoje poteze radim u dogovoru s njim i potpredsjednikom Štromarom, ali i u skladu s mojim osobnim integritetom i stručnim znanjem. Dogovor i otvoreni dijalog od početka obilježavaju ovu suradnju i vjerujem da će tako biti i dalje.

Jeste li započeli s analizom na koji su način imenovani članovi ekspertne radne skupine i predsjednica Jasminka Buljan Culej? Kakva ih sudbina očekuje?

S obzirom na to da sva mjesta u ekspertnoj radnoj skupini trenutačno nisu popunjena, a imamo i novu ostavku, svakako je bio potreban novi natječaj, kao što sam najavila u svojim ranijim izjavama. Međutim, budući da su izražene sumnje u legitimnost prvog natječaja, potrebna je revizija samog postupka. U tijeku je prikupljanje sve potrebne i raspoložive dokumentacije i Ministarstvo znanosti i obrazovanja na tome radi.

Koliko bi taj posao mogao potrajati?

Moram priznati da ne mogu procijeniti jer mi smo još uvijek u primopredajnom postupku. No ono što mogu reći jest da neće trajati dulje od dva tjedna.

Hoćete li na kraju poništiti natječaj za petero članova koji u ERS nisu ni izabrani?

Odluku o tome donijet ćemo nakon analize natječajnog postupka. Sukladno rezultatima, odlučit ćemo o sljedećim koracima. Prije svega treba raščistiti sve dvojbe koje su se spominjale u medijima i javnosti – temeljito i argumentirano s nedvosmislenim činjenicama. Tek takva čista situacija može biti podloga za daljnji rad.

Jeste li se u ovih 14 dana susreli s članovima posebnog stručnog povjerenstva? Držite li i dalje da je potrebno drugo vodstvo od Dijane Vican?

Službenog sastanka s posebnim stručnim povjerenstvom nije bilo zbog kratkog vremenskog roka otkad sam u Ministarstvu.


Nije li to svojevrsno “prženje na vatri” onih koji sada čekaju hoće li ili neće ostati članovima Ekspertne skupine i Povjerenstva?

Ne smatram da je to “prženje na vatri”, mislim dapače da je čisti start vrlo važan. Važan je iz više razloga – za mene kao ministricu koja sam prije desetak dana preuzela Ministarstvo, a i za sve druge koji su uključeni u ova osjetljiva pitanja. Uostalom, moramo biti legalisti i sve dobro provjeriti da kasnije sumnje ne bi opterećivale rad na obrazovnoj reformi.


Pred vama je i prva ostavka, i to Loretane Farkaš, članice ekspertne radne skupine zadužene za provedbu kurikularne reforme. Kazala je da Ministarstvo ne može voditi netko tko je na ulici prosvjedovao zbog reforme obrazovanja?

Loretanu Farkaš ne poznajem, niti ona poznaje mene, i sigurna sam da nije pročitala moj životopis. Žao mi je da se to riješilo tako a da nismo razgovarale, ali to je njezina odluka na koju ima pravo. Naravno, mislim da svatko tko malo detaljnije pogleda moj životopis i moj dosadašnji rad zna da pozicija koju trenutno imam nije rezultat mog izlaska ili neizlaska na prosvjede jer to spada u moja građanska, ustavom zajamčena prava, nego je rezultat cijelog niza projekata i dosadašnjeg rada.

I prije vašeg imenovanja postavljalo se pitanje “gdje je zastala kurikularna reforma”. Imate li vi odgovor?

Mislim da je problem što nije bilo dovoljno uključivosti. Neke odluke su se odlagale iz različitih razloga i sada je teško reći što je stvar greške, a što posljedica mirenja sa situacijom. Vrijeme je da pokušamo okupiti sve one koji žele graditi suvremeni obrazovni sustav po mjeri učenika i studenata i koji su spremni djelovati zajedno bez isključivosti i rovovskih bitaka. U sljedećih godinu dana to će biti ključno. Bilo bi kontraproduktivno sada analizirati gdje su moji prethodnici pogriješili i neću to raditi. Više ću se koncentrirati na to da procijenim što sada mogu učiniti. Proces treba maksimalno ubrzati s obzirom na to da se u proteklih godinu i pol radilo tako da sada nemamo konkretnih pomaka, i to će, uz depolitizaciju procesa u obrazovanju, biti moj prioritet. Kurikularna reforma je samo jedna od mjera iz Strategije i bez ostalih mjera neće biti učinka. Moji stavovi oko toga da tražim konsenzus u provedbi reforme, koliko god je to moguće, poznat je od početka. Drugi stup na koji se pouzdajem jest Sabor. Mislim da je vrijeme da na isti način kako smo imali konsenzus oko Strategije, postignemo konsenzus i oko kurikularne reforme i time damo zeleno svjetlo za budući razvoj Hrvatske. Treći stup je krucijalan, a taj je da akademska i stručna javnost, dakle, nastavnici i učitelji, odigraju nepristranu ulogu i daju sve od sebe da dobijemo najbolju moguću reformu temeljenu na znanstvenim spoznajama i najboljim primjerima prakse u svijetu. Obrazovanje ne smije biti talac političkih prepucavanja i ucjena. Ako ne izađemo iz rovova, naša djeca neće imati budućnost.

Prvi vaš veliki potez jest blokada sveučilišta zbog prekoračenja od 30 milijuna kuna koja se odnose na koeficijente. Na kojem se fakultetu najviše zapošljavalo?

Prije svega nije riječ ni o kakvoj blokadi, već o kontroli procesa utemeljenoj na zakonu. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je dužno voditi brigu o odgovornom trošenju dodijeljenih obračunskih koeficijenata koji terete proračun i novac naših građana te očekujem od sveučilišta da preuzmu svoj dio zakonske odgovornosti. Ministarstvo znanosti obavit će konzultacije sa svim čelnicima sveučilišta u Hrvatskoj kako bi se kroz konstruktivan dijalog raspravila sva otvorena pitanja i kako bih kao ministrica dobila uvid u sve potrebne informacije.

Još i prije vašeg imenovanja bilo je jasno da ne dijelite dobro mišljenje o izmjenama Zakona o znanstvenoj djelatnosti o visokom obrazovanju. Koje su najveće zamjerke?

S obzirom na to da je taj prijedlog u javnoj raspravi, moram biti strpljiva i sačekati rezultate. Uloga mi je sada drukčija, svoj stav i dalje imam, no strpljivo ću pričekati analizu rezultata javne rasprave. Vjerujem da će javna rasprava pokazati jesu li ti prijedlozi u skladu sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je donio Sabor i doprinose li rješavanju problema u sustavu. Smatram da je ovaj zakon previše ozbiljan okvir za sve dionike u sustavu znanosti i zato mu treba tako i pristupiti, saslušati argumente svih dionika kako bi u konačnici zakonsko rješenje bilo što kvalitetnije, a ne da se daju partikularna rješenja.

Mogu li znanstvenici i profesori na sveučilištima, kao što je to do sada slučaj, raditi nakon navršene 65. godine?

Na ovo pitanje nema generalnog odgovora, međutim, za sustav su prioritet mladi znanstvenici i njegovanje izvrsnosti.

Što zamjerate današnjem obrazovnom sustavu?

Zastarjeli program i uvjete u kojima nastavnici rade i učenici uče. Mnoge od naših škola, na žalost, nisu prilagođene potrebama obrazovanja za 21. stoljeće. Obrazovni sustav mora ispuniti dva osnovna preduvjeta, a to su motivirani učitelji i motivirani učenici. Vrijeme je da djeca u školi uče kako kritički razmišljati, kako probuditi kreativnost i inovativnost. Mislim da je doba faktografije i praznog učenja na pamet iza nas i moramo stizati svjetske trendove ako želimo da ova lijepa zemlja konačno postane i konkurentna. U tom procesu škole i nastavnici trebaju imati veću autonomiju, a svi trebaju preuzeti svoj dio odgovornosti.

Kakva nam je škola potrebna da bismo na tržište rada mogli plasirati kvalitetne kadrove?

Ono što je važno za naše škole jest da mi puno veći naglasak stavimo na razvoj kreativnosti i inovativnosti učenika, a manji naglasak na same činjenice. Druga važna stvar jest utvrditi koja su to fundamentalna znanja i vještine koje su potrebne za 21. stoljeće. To naravno podrazumijeva bitnu promjenu u načinu poučavanja i učenja – poticanje učenika na kritičko, argumentirano razmišljanje te razvoj vještina kako bi oni bili motivirani za učenje i postigli planirane ishode, a ne da samo slijede zacrtane programe i dobiju dobre ocjene.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kazala je da hrvatski jezik u školama treba razdvojiti na dvije razine. Dvije razine, osnovna i viša, prisutne su i na državnoj maturi. Jeste li vi zagovornica takvog modela?

Kao ministrica osobni stav o ovome pitanju zadržat ću za sebe jer smatram kako se ovakva pitanja trebaju prepustiti stručnjacima koji meritorno i argumentirano trebaju donijeti svoj sud. Uostalom zadržavanjem mišljenja za sebe dajem punu slobodu stručnjacima u poslu koji ih tek očekuje.

Što je s devetogodišnjim osnovnoškolskim obrazovanjem? Zalažete li se za produljenje obveznog školovanja?

Devetogodišnja osnovna škola je propisana Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, pa ćemo u tome smjeru i nastaviti. Također je važno osigurati sve resurse da se takvo devetogodišnje obrazovanje može uvesti – dakle osim materijalnih resursa, neizmjerno su važni i nastavnici koji moraju biti educirani i pripremiti se za taj novi model koji nije samo jedna godina više u školi, već podrazumijeva promjenu i načina poučavanja, veću autonomiju škole i nastavnika, te znatno više rada na motiviranju učenika za učenje.

Promatrajući infrastrukturu našeg obrazovnog sustava i opremljenost škola, je li nerealno očekivati devetogodišnje obrazovanje u primjeni za četiri godine?

Sigurno ne možemo očekivati uvođenje devetogodišnjeg obrazovanja za dvije godine jer za to sada nemamo uvjete, ali ipak, ako na tome sada počnemo raditi, možemo očekivati primjenu za četiri godine. To ovisi o nekoliko stvari – o tome kakva će biti izdvajanja državnog proračuna, ovisi i o tome koliko će nam iz europskih fondova biti dostupno, ali i o još jednom važnom elementu – visokom obrazovanju. Ono što ne smijemo zaboraviti jest činjenica da je svaka reforma školstva ujedno i reforma studija.

Govori se i o jednosmjenskoj nastavi. Neke naše škole trenutačno rade u tri smjene. Hoće li se taj problem riješiti?

Osnivači osnovnih i srednjih škola su gradovi i županije. No tu je važno da Ministarstvo surađuje s osnivačima škola i da zajedno pronađemo rješenje preko decentraliziranih i proračunskih sredstava i sredstava europskih fondova. I te kako se moramo potruditi oko europskih fondova kako bismo si tako osigurali novac, ne samo za izgradnju i opremanje škola već i za gradnju fakulteta, što u ovom operativnom programu nije, a mora biti.

Prema prijedlogu Rektorskog zbora o dopunama i izmjenama nužnih uvjeta za postupak izbora u znanstveno-nastavna zvanja prednost pri izboru imat će oni koji su bili na čelnim pozicijama institucija, povjerenstva i sveučilišnih tijela. Što o tome prijedlogu mislite?

Kao što i sam naziv kaže, odluke donosi Rektorski zbor i ja se tu kao ministrica ne mogu direktno miješati. Međutim, ono što mogu i što već jesam učinila jest pozvala Rektorski zbor na transparentnost i provođenje javne rasprave. Jednako tako pozvala sam i akademsku zajednicu na vrlo kritično izražavanje stavova i mišljenja o navedenim dopunama i izmjenama. Upravo je to izuzetno važno, akademska zajednica mora se više angažirati i boriti se da uvjeti budu takvi da potiču međunarodnu konkurentnost visokog obrazovanja i znanosti. Dakle od Rektorskog zbora očekujem da transparentno iznese sve prijedloge, a od akademske zajednice da se aktivira.

Koji je to za vas zadovoljavajući rezultat koji želite ostvariti na ovoj poziciji?

Depolitizacija tema obrazovanja izuzetno mi je važna jer istina je da je Strategiju donio Sabor, ali sada na njezinoj provedbi trebaju raditi najbolji stručnjaci. U visokom obrazovanju na temelju pregovora između države i visokih učilišta, trebamo uvesti cjelovite programske ugovore koji će garantirati autonomiju, ali i odgovornosti i indikatore uspješnosti. Treći je cilj osigurati korištenje fondova EU koji nam moraju pomoći ne samo u infrastrukturi nego i u svim ostalim elementima koji su zacrtani Strategijom - od reforme, predtercijarnog sektora, pa do razvoja visokog obrazovanja i znanosti koja treba biti primjenjiva i pokretač gospodarstva. Jednostavno da angažiramo potencijale koje imamo. Na kraju, ali izuzetno važno prepoznavanje i poticanje položaja kvalitetnih učitelja i profesora.