Danas će se na jednome mjestu naći trojica ključnih igrača za budućnost Sirije. U Kini, na summitu G-20, sudjelovat će američki predsjednik Barack Obama, ruski predsjednik Vladimir Putin i njihov turski kolega Recep Tayyip Erdoğan. Iako nema naznaka da će ta trojica održati zajednički sastanak, potpuno je izvjesno da će se Obama odvojeno sastati s Erdoğanom i Putinom.
Iako Bijela kuća najavljuje da će glavne teme razgovora Obame i Erdoğana biti neuspjeli puč u srpnju u Turskoj i zahtjev te zemlje za izručenje islamskog klerika Fetullaha Gülena koji živi u Sjedinjenim Državama, stanje u Siriji i mogući izlaz iz petogodišnjeg ratnog sukoba koji je gotovo potpuno razorio tu zemlju.
Na drugu stranu Eufrata
Erdoğan i Obama, uz navedene službene teme, sigurno će detaljno razgovarati i o operacijama turske vojske na zapadu Sirije, odnosno o ciljevima koje si je Turska postavila uoči njezina pokretanja. Prvi je cilj zaštita turske granice prema Siriji, a drugi da se snage sirijskih Kurda prisili na to da napuste teritoriji zapadno od Eufrata i povuku se na istočnu obalu te rijeke.
Moskva i Washington upozoravaju Ankaru da ne ratuje protiv onih koji se bore protiv ISIL-a
Prema Erdoğanovoj zamisli, položaje koje napuste kurdske snage trebali bi preuzeti pripadnici Slobodne sirijske vojske, koja se na tom području uglavnom sastoji od sirijskih Arapa i Turkmena i ima potpunu vojnu i logističku potporu Ankare. No problem je što na spomenutom području ima i snaga vjernih Basharu al-Assadu, ali i to što unutar Slobodne sirijske vojske djeluju i islamističke grupacije bliske Al-Qa’idi.
Samo nekoliko sati nakon što je započela turska vojna operacija “Eufratov štit”, američki potpredsjednik Joe Biden doputovao je u Ankaru i vrlo jasno i odrješito kazao da SAD potpuno stoji iza zahtjeva da se kurdske snage povuku na drugu stranu Eufrata te da neće dobiti američku podršku ako to ne učine.
Treba podsjetiti da su do sada upravo snage sirijskih Kurda bile američki saveznik na tlu Sirije kojemu je SAD davao oružje, vojnu opremu i obuku za vojnike. Treba napomenuti i to da su kurdske snage ratovale protiv Assadovih snaga na sjeveroistoku zemlje te da su sukobi obustavljeni nakon posredovanja Rusije.
Politički vođe sirijskih Kurda optužuju pak Tursku i Iran da potiču Assada da napada kurdske snage. Neki turski komentatori i analitičari tvrde da Ankara “preslaguje” svoju politiku prema službenom Damasku, i to posredno, poboljšavanjem suradnje s Teheranom i Rusijom. Sirijski Kurdi opravdano strahuju da će još jednom postati žrtve interesa velikih sila u tom dijelu svijeta.
Očekuje se da će Obama s Erdoğanom i Putinom u Kini pokušati postići barem načelni dogovor o tome kakva će u bliskoj budućnosti biti uloga turskih oružanih snaga u rješavanju zamršene slagalice na zapadnom dijelu granice između Turske i Sirije.
Ispipavanje bila
Iako se govori o turskoj invaziji na Siriju, činjenica je da je sirijski grad Džarabulus na samoj granici s Turskom i da je turska operacija zauzimanja toga grada zapravo bila svojevrsno opipavanje bila. Očito je da postoji dogovor između Turske i SAD-a da se sirijski Kurdi povuku na istočnu obalu Eufrata, a ako to ne učine i budu li napredovali na teritorij koji se nalazi između Džarabulusa i Manbidža, Turska bi mogla dobiti zeleno svjetlo za ulazak vojske dublje u sirijski teritorij i za potiskivanje sirijskih Kurda preko Eufrata.
Washington trenutačno još stoji na strani Kurda i Ankari upućuje oštre kritike zbog napada na njihove snage te poručuje da bi se turska vojska, Kurdi i Slobodna sirijska vojska trebali zajednički boriti protiv ISIL-a. U srijedu je slično reagiralo i rusko ministarstvo vanjskih poslova pozvavši Tursku da ne napada nikoga tko se bori protiv ISIL-a, pa ni Kurde.
>> 'Veliki dio svijeta ima smrtnu kaznu, uvest ćemo je ako narod želi'
"Kurdi opravdano strahuju da će još jednom postati žrtve interesa velikih sila u tom dijelu svijeta"....kolko puno rečenog u sam jednoj rečenici. Još ak znamo kolko je cijelo to područje bitno za buduće cjevovode....hm, hm, hm...