Turski predsjednik Erdoğan susreo se s ruskim predsjednikom Putinom prvi put nakon što je turska vojska krajem prošle godine srušila ruski ratni zrakoplov iznad Sirije. Ovaj “susret pomirenja”, koji je ujedno i prvi Erdoğanov posjet nekoj stranoj zemlji od neuspjela pokušaja puča 15. srpnja neće biti dovršeni nikakvim službenim sporazumom, već predstavlja svojevrsnu ponovnu uspostavu veza lidera dviju zemalja koje su prije samo mjesec dana bile na rubu oružanog sukoba. Uz to, ovaj će susret oživiti ponovno tursko-ruske gospodarske veze koje su nakon incidenta u Siriji znatno potonule.
Broj dolazaka ruskih turista u Tursku pao je 92 posto, uvoz turskih poljoprivrednih proizvoda u Rusiju gotovo je potpuno presušio, zaustavljen je cijeli niz projekata, od izgradnje turske nuklearke Akkuyu, vrijedne 20 milijardi dolara, koju su gradili Rusi, do bilo kakvih razrada planova za Turski tok.
Euroazijska unija
Naravno, rusko-turski odnosi znatno su složeniji od samih gospodarskih pitanja i tek treba vidjeti do koje će razine ponovno približavanje ići. Sigurno je da Turska neće igrati na vojno udaljavanje od Zapada i Ankara će i nakon današnjeg susreta, koji se zbio u St. Peterburgu, i dalje gorljivo uvjeravati Zapad u svoju lojalnost prema SAD-u i NATO-u, čija je ključna članica.
No istodobno, u ponedjeljak navečer jedan grčki portal objavio je fotografije američkog veleposlanika u Turskoj kako se, dan prije puča, u jednom kafiću u Ankari susreo s turskim časnikom koji neodoljivo podsjeća na pukovnika Alija Yazcija, jednog od organizatora neuspjela vojnog udara.
Nema sumnje da je grčkom portalu, na ovaj ili onaj način, fotografije dostavila turska obavještajna služba, a njihovom objavom podcrtavaju se još jednom, doslovno u predvečerje susreta Erdoğan – Putin, optužbe kako iza pokušaja svrgavanja turskog predsjednika stoji SAD.
Prema procjenama, najmanje su tri stvari na koje će današnji susret u St. Peterburgu, inače Putinovu rodnom gradu, imati utjecaja. Prvi od njih je oporavak gospodarskih veza, nastavak izgradnje Turskog toka, ali i ostalih projekata koje zajedno vode Ankara i Moskva.
Za Rusiju projekt Turski tok više nema toliko značenje, posebno nakon što su s Njemačkom nedavno postigli načelni sporazum oko izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2., ali bi Ankari puno značio te će vjerojatno biti nastavljen.
Drugo vrlo bitno pitanje na koje bi susret mogao imati utjecaja je približavanje Turske Euroazijskoj uniji, svojevrsnom pandanu EU kojega Rusija već godinama gradi. Erdoğanu je prilično jasno da Turska neće uskoro, a vrlo vjerojatno nikad, biti primljena u članstvo Europske unije. Posebno ne ako Turska ponovno uvede smrtnu kaznu, što je Erdoğanova prilično jasna namjera. Time Turska ima na političkom planu prilično odvezane ruke za ispipavanje mogućih ekonomskih i političkih integracija.
Rusiji bi približavanje Turske i eventualni ugovor o slobodnoj trgovini s Euroazijskom unijom značio na drugom planu jer bi to u stvarnosti značilo kraj ekonomske blokade Armenije koju Moskva podržava. Turska je, naime, uvela blokadu Armenije zbog okupacije Gorskog Karabaha, pokrajine koja se nalazi u Azerbajdžanu, a ova okupacija ima potihu potporu Rusije.
Drže ključeve rata u Siriji
Treće, i vjerojatno najsloženije pitanje oko kojega bi, nakon susreta u St. Peterburgu moglo doći do svojevrsnog pomaka jest ujedno najsloženije – Sirija. Turska i Rusija tu polaze od potpuno oprečnih pozicija, dok Turska pomaže pobunjenike, Rusija podupire legalno izabranog sirijskog predsjednika Assada. Sve su glasniji turski političari bliski Erdoğanu koji tvrde kako bi otklon u sirijskoj politici Turske bio dobra stvar. Naravno, Turska neće radikalno, za 180 stupnjeva zaokrenuti svoju politiku i odreći se pobunjenika jer bi cijena tog poteza, u političkom smislu, bila prevelika. Uz to, Erdoğan bi morao uzeti u obzir i moguće reakcije velikog broja džihadista koji se nalaze u Turskoj.
S druge strane, Rusija će sigurno pritiskati Tursku u tom smjeru, a sve u sklopu “novih toplih odnosa”. Najizglednija je opcija da će Turska i Rusija postići tajni dogovor o razmjeni obavještajnih podataka, čime bi se posao Rusiji u Siriji znatno olakšao. Nije nemoguće da u skoro vrijeme vidimo i tursko-rusku inicijativu za rješenje rata. Susret Putina i Erdoğana tursko je posipanje pepelom, ali vjerojatno i jedan od susreta koji će utjecati na geopolitičku sliku svijeta.
>> Skandal u Turskoj: Uhitili 52 osobe i smijenili 5 policijskih načelnika
A sve je započela USA sa miješanjem u Tunisu, Libiji,Egiptu, Siriji, Ukrajini