Prepeličje jaje veliko je otprilike kao jedna petina kokošjeg. No čak i od takvog jajeta Andreja Ogrinec iz Koprivnice sposobna je napraviti pravo malo remek-djelo. Ta, kao i jaja patke, guske i noja, njezino su umjetničko platno, a na njima se ona poigrava raznim bojama, šarama i motivima, stvarajući pisanice koje svojom ljepotom toliko zapanjuju da je jedna od samo petero Hrvata uvrštenih u Enciklopediju svjetskih majstora u izradi pisanica. Usto je i članica prestižnog Svjetskog udruženja umjetnika u oslikavanju jaja.
– Na prepeličjim jajima vježbala sam tu pedantnost i mirnu ruku da bih mogla bolje raditi na onim većima. Da bi na takvom jajetu nacrtala laticu, moram jedva dotaknuti ljusku, toliko je mala kapljica boje. Radoznala sam da doznam do koje granice mogu smiriti svoje tijelo i disanje da bih postigla tu razinu preciznosti – objašnjava gospođa Ogrinec kako je postigla vještinu tog zanata kojim se bavi već 25 godina. Za svoj rad koristi transparentne boje i kontur-paste za staklo te lakove za emajl, a umjesto kista rukuje celofanskim tuljcima poput onih za kolače s izuzetno tankim vrhom. Njima na pisanicama s nevjerojatnim detaljima crta cvijeće, cvjetne vijence, točke i vijuge u raznim bojama, pazeći pri tome da rad ostane u duhu tradicijske baštine njezina kraja.
– Tijekom izrade pisanica potrebno mi je od pola sata za one najjednostavnije, a za one najkompliciranije treba mi i po 30 sati – objašnjava. Te najkompliciranije ujedno su i najskuplje, a koštaju 750 kuna. Njih, kaže gospođa Ogrinec, naručuju kolekcionari.
Nije, kaže, veliki “fan” bojenja jaja u čarapi pa se time ne bavi, a ne voli raditi ni s jajima od plastike ili keramike.
– Radim samo s prirodnim jajima jer na njima postižem najbolje rezultate. Izrađujem izravno, bez preliminarnih skica ili unaprijed izrađenih dizajna. Motivi nastaju spontano, ovisno o nadahnuću – objašnjava ova umjetnica za pisanice, koja je dosad ukrasila između osam i deset tisuća jaja. Osim diljem Lijepe Naše, velik broj njih “otišao” je daleko preko granice – diljem Europe, čak i do Australije. Ovim se hobijem, dodaje, bavi baš svaki dan. Prije je, naime, pisanice oslikavala samo pred Uskrs i onda ih poklanjala obitelji i prijateljima, no danas ne može zamisliti dan bez svoje omiljene aktivnosti. – Imam farmu životinja – ovce, konja, magarce, mačke, pse, male koze, guske i činčile. Uza sve to, članica sam amaterskog Puhačkog orkestra u Križevcima. Moje vrijeme s pisanicama moj je odmor i meditacija nakon dugog i napornog dana i ne mogu zamisliti da se barem pola sata ne bavim time svaki dan – kaže Ogrinec, koja se u oslikavanje jaja “zaljubila” još kao djevojčica.
– Moja je baka znala lijepo crtati cvijeće i ružice, rado sam s njom to radila. Vjerojatno je tako i na mene prešla ta ljubav prema umjetnosti, a pogotovo prema crtanju cvjetnih uzoraka – objašnjava A. Ogrinec.
Pisanice Liljane Matejčić iz Samobora jednako su impresivne poput onih Andreje Ogrinec. Iako su obje članice Svjetskog udruženja umjetnika u oslikavanju jaja, gospođa Ljiljana svoja remek-djela stvara na posve jedinstven način. Umjesto kista, naime, ona pisanice ukrašava koristeći se – zubarskom bušilicom. Bavi se tako rezbarenjem ljuske jajeta, a da bi ukrasila jedno, potrebno joj je oko osam sati, no nerijetko se dogodi da na svom “platnu” radi i do dva dana. Cijeli postupak stvaranja pisanica nije nimalo jednostavan jer se jaja najprije čiste, suše i ispuhuju, nakon čega se motivi oslikavaju na ljusci, a tek onda slijedi rezbarenje. Sve to postiže svrdlom koje se vrti pri brzini od čak 360 tisuća okretaja u minuti.
– Preko indiga precrtavam motiv, a potom brusim po označenim dijelovima. Najzahtjevnije mi je bilo izraditi lice Isusa, to sam radila dva dana – kazala je Ljiljana Matejčić, inače odgojiteljica, koju je ova tehnika ukrašavanja pisanica osvojila kad je u vrtić u kojem je radila jedan od roditelja donio strani časopis u kojem je stajala fotografija izrezbarenog jajeta. Isprva je koristila gravirku, no kad je shvatila da joj zubarska bušilica dopušta više kreativne slobode i veću preciznost, smjesta se prebacila na novi alat. Njime rezbari ljusku i stvara vijuge, čipke i cvjetne motive. Ishod je često neizvjestan do samoga kraja jer krhka ljuska može puknuti u bilo kojoj fazi nastanka pisanice. Potrebno je stoga, kaže, imati izuzetno mirnu ruku, jer se pisanica i najmanjim krivim potezom bušilicom može uništiti u trenutku. Puknutih jaja tijekom godina bilo je popriličan broj, toliko da je njezinim sinovima “prisjela” kajgana koliko su je jeli. Svoje radove redovito predstavlja na izložbama u svom rodnom gradu, a pred Uskrs poklanja ih obitelji i dragim osobama.
Izraditi pisanice s njezinom razinom preciznosti i s toliko detalja također nije jednostavno jer treba imati “bačve“ strpljenja, ali prije svega mirne i spretne ruke. Ima ih, unatoč svojim godinama, i 78-godišnja Božena Carević iz Ivanca, čiji vješti i okretni prsti stvaraju heklane minijaturne košuljice za ukrašena jaja. Hekla od malih nogu pa joj je zato “oblačenje” jaja u tkaninu ne predstavlja nikakav izazov niti joj je za to potrebno mnogo vremena. Radi to na umjetnim jajima od keramike i stakla kako krhka ljuska ne bi pukla dok navlači pisanice u heklanu košuljicu.
– Kad heklam, to me uveseljava. Košuljicu napravim od dvije polovice koje imaju isti uzorak s jedne i s druge strane. Zatim ih prišijem zajedno i navučem na pisanice – objašnjava Božena Carević svoj postupak ukrašavanja pisanica. Osim umjetnih, ukrašava ona prirodna jaja prepelice te kokoši, a njih “po starinski” boji u čarapi lukom, peršinom i drugim travama, od kojih nastaje uzorak, šara po njima akvarelom na različite načine, oko njih mota vunu i špagicu, a jedno od omiljenih joj je bojenje dekupaž-tehnikom.
– To je salvetna tehnika, a koristim salvete s cvjetnim i drugim motivima. Pažljivo ih lijepim na postojeće pisanice posebnim ljepilom – objašnjava ova umirovljenica, a još joj se, dodaje, sviđa i izrada jaja od komušine, odnosno kukuruznog “omotača,” te tzv. mramoriranje pisanica.
– To je tehnika kojom u posudu vode stavim nekoliko kapi različitih boja. Zatim čačkalicom “crtam” po boji koja pluta na vodi i radim crteže. To se može usporediti s time kad konobar crta cvjetiće i druge oblike na pjeni u šalici kave – tumači nam gospođa Carević. Ističe da posebno pazi da svi materijali budu na prirodnoj bazi. Osim toga, radi i jaja s porukama. Ono s porukom “Ovo jaje znak ti daje da moja ljubav vječno traje” zaljubljeni parovi rado poklanjaju svojim polovicama jer je, kaže, jaje simbol vječnosti. Pisanice prodaje po sajmovima, a one prirodno obojene, oslikane rukom ili dekupaž-tehnikom, koštaju 10, dok su heklane od 20 do 50 kuna, ovisno o veličini. Inače umirovljena nastavnica hrvatskog jezika u osnovnoj školi svoju avanturu s jajima započela je još devedesetih, kad je s učenicima pripremala kreativne radionice ručnog rada. Učila ih je vezenju stolnjaka i jastučnica, a u Osnovnoj školi Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu pokrenula je i dvanaestogodišnji razvojni projekt “Tak su imeli naši stari” za koji su djeca radila starine iz doba njihovih djedova i baka.
– Sve ovo možda nema veze s jajima direktno, ali sve znanje koje sam stekla u radu s učenicima kasnije sam primijenila na svoju umjetnost s pisanicama – objašnjava Carević. Kao i Andreja Ogrinec iz Koprivnice, i ona svoje vrijeme s pisanicama doživljava kao odmor i vrijeme za opuštanje.
– Aktivna sam žena, spremam po kući, bavim se istraživanjem baštine i u potrazi sam za "zidnjacima" koji su nekoć stajali iznad kuhinjskih elemenata sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Za mene rijetko kad ima odmora pa je rad na jajima moje vrijeme za opuštanje i tome se veselim baš svaki dan. Riječ je o kreativnom procesu u kojem jako uživam – objašnjava B. Carević.