Odluka Stožera o zabrani rada nedjeljom u skladu s Ustavom

S obzirom na to da je Ustavni sud ukinuo već dvije zabrane rada nedjeljom, a u tim odlukama veći broj podnositelja našao je i argumente za propitivanje ocjene ustavnosti zabrane rada nedjeljom u režiji Stožera civilne zaštite, zanimljiva je pravna analiza prof. dr. sc. Frane Staničića, izvanrednog profesora na Katedri za upravno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, objavljena u Informatoru.

Ispolitizirano pitanje

Staničić primjećuje kako je riječ o pitanju koje je dodatno polariziralo ionako polarizirano društvo pa stoga ističe kako cilj njegova članka nije odabrati stranu, nego analizu dviju odluka Ustavnog suda primijeniti na novu odluku o zabrani rada nedjeljom koju je donio Stožer. Inače, kako je riječ o prilično ispolitiziranom pitanju, a praksa Ustavnog suda je dosad bila da uoči izbora ne donosi odluke koje bi mogle utjecati na tijek kampanje, može se pretpostaviti da će i ovaj put odluka biti donesena poslije izbora. U slučaju zabrane rada nedjeljom iz 2003. godine, zapravo ona nije bila sporna niti ju je Ustavni sud ocjenjivao, već samo njezina izvedba jer su propisane iznimke narušile jednakost među trgovcima.

Međutim, ukidajući te odredbe Ustavni sud morao je ukinuti i zabranu rada nedjeljom jer bi bez iznimki ona bila apsolutna,što bi bilo protivno volji zakonodavca, a takvo što je izvan ovlasti Ustavnog suda. I kod zabrane rada nedjeljom iz 2009. propisano je niz iznimki te su izneseni razlozi zbog kojih su uvedene, ali sama zabrana nije obrazložena pa je Ustavni sud pošao od pretpostavke kako je cilj bio zaštita prava radnika u trgovini.

Potom je, ispitujući razmjernost zabrane u odnosu na taj cilj, po Staničiću se zapravo zaštita prava radnika teško može podvesti pod bilo koje dobro ili vrijednost koje je ustavotvorac smatrao toliko važnim da bi dopustio ograničenje poduzetničke slobode, a to su zaštita interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi, odnosno slobode i prava mogu se ograničiti radi zaštite slobode i prava drugih, te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

Ustavni sud je utvrdio da zabrana koja je nekim trgovcima dopustila, a nekim zabranila rad nedjeljom nije otklonila prigovor nejednakosti među tim trgovcima. Zabranu rada nedjeljom ispada nije moguće braniti zaštitom prava radnika koja su (formalnopravno) adekvatno zaštićena.

Staničić je uzgredno spomenuo i da je Ustavni sud odlukom iz 2009., iako je opetovano isticao da nije ovlašten ocjenjivati sukladnost međunarodnih ugovora s Ustavom, zapravo derogirao odredbu Ugovora o pravnim pitanjima između Svete Stolice i RH koja izrijekom propisuje da je nedjelja neradni dan. To bi jedino bilo moguće da je utvrdio kako takva odredba nije u skladu s Ustavom pa to znači da je de facto suspendirao tu odredbu mimo izričite ustavne odredbe da se odredbe međunarodnog ugovora mogu mijenjati ili ukidati samo na način predviđen pravilima međunarodnog prava.

U svakom slučaju, analizom odluka Ustavnog suda Staničić zaključuje da Hrvatski sabor može zabraniti rad nedjeljom. Ali, mora uvažavati spomenute uvjete iz Ustava pod kojima je jedino moguće ograničiti poduzetničke slobode. Zatim analizira odluku Stožera o zabrani rada nedjeljom i neizravno odgovara na prigovore kako je isključivo zakon, a ne odluka Stožera mogla ograničiti naša prava i slobode.

Staničić obrazlaže kako je Hrvatski sabor izmjenom relevantnih zakona na Stožer prenio ovlast propisivanja (i) zabrane rada nedjeljom, te je stoga, pod uvjetom da te odluke imaju epidemiološko pokriće, zabrana nedvojbeno propisana zakonom, i to radi zaštite zdravlja ljudi, čime je udovoljeno i uvjetima koje traži Ustav za ograničenje poduzetničkih sloboda.Što se tiče razmjernosti, to je stručno epidemiološko pitanje, a pri kojem će bitan element procjene biti jasna vremenska ograničenost zabrane, ističe Staničić. Obje prethodne zabrane pale su jer su bile diskriminatorne, a kad se s njima usporede iznimke koje je Stožer propisao, one su bitno uže i odnose se isključivo na točno određene trgovce.

Jednakost trgovaca

Premda bi se moglo zaključiti kako bilo kakve iznimke od zabrane rada nedjeljom narušavaju jednakost trgovaca, Staničić se s takvim “(rigidnim) gledištem” ne slaže. Po njemu su iznimke ipak potrebne i u skladu s načelom razmjernosti, za kioske “jer prodaju tisak koji je mnogima i danas jedini način informiranja, pa je njihov rad i od javnog interesa, a i tisak je proizvod koji ne možete kupiti dan prije ili poslije, a da služi svrsi (pa bi zabrana rada kioscima u osnovi mogla značiti zabranu prodaje dnevnog tiska, pa čak i cenzuru, koja je Ustavom zabranjena); prodavaonice kruha jer je kruh osnovna životna potreba i njegova je dostupnost i psihološki važna: jedino je, prema našem mišljenju, upitna mogućnost rada trgovina na benzinskim postajama, osim ako nije moguće odvojiti maloprodaju naftnih derivata i plina od maloprodaje ostalih proizvoda, jer je prodaja naftnih derivata i plina od javnog interesa i predstavlja nužnost za transport i opskrbu, što se čini teško ostvarivim jer je vozačima potrebna okrepa i opskrba najnužnijim namirnicama tijekom putovanja, čime se ostvaruje drugi legitiman cilj: sigurnost prometa na cestama”, obrazložio je Staničić.