"Kad se vratim mislima unazad, ne znam kako jedno ljudsko biće uopće može izdržati toliko boli, uboda u tijelo, toliko patnje, slabosti i nemoći", zapisala je na stranici udruge za oboljele od karcinoma dojke "Nismo same" žena kojoj je prije pet godina dijagnosticiran zloćudni karcinom u uznapredovaloj fazi. Danas je zdrava, nema nikakvih posljedica, kao da se nikad ništa nije dogodilo. Riječ je o jakoj, čvrstoj, temperamentnoj ženi koja, kako piše, nikad nije voljela gubiti i koja je uspjela.
Porazna statistika
No, koliko je oboljelih koji su toliko snažni da sami mogu pobijediti zloćudnu bolest, a koliko je onih kojima treba stručna pomoć, ne samo klasična liječnička pomoć onkologa, kirurga i drugih medicinskih struka, nego i psihologa, stručnjaka koji znaju osnažiti i savjetovati ljude koji se bore za život? Statistika umrlih od raka u Hrvatskoj je porazna. Svaki dan od posljedica te bolesti umre 39 osoba, a svake godine od zloćudnih bolesti oboli više od 25.000 ljudi. Poznato je da se kod nas karcinom otkriva u znatno uznapredovanom stadiju nego u zapadnoeuropskim zemljama, kao i da je odziv građana na preventivne programe slab, ali ispod radara prolazi još jedna bitna sastavnica liječenja raka - ona psihološka.
- Brojna istraživanja ukazuju na povezanost psihičkog stanja i rada imunološkog sustava. Važnost pružanja psihološke podrške potvrđuje mi vlastito iskustvo rada s pacijentima - kaže nam Matea Vukušić Mijačika, jedina psihologinja zagrebačke Klinike za ženske bolesti u Petrovoj koja pokriva i onkološki odjel. U Hrvatskoj postoji mali broj psiholoških savjetovališta za ove pacijente, ali njezino je mišljenje da su psiholozi, osim u savjetovalištima, prijeko potrebni i na onkološkim odjelima u bolnicama i da ih još nema ni približno dovoljno.
Ljiljana Vukota iz udruge "Sve za nju" kaže da su psiholozi imali dugu stanku u kojoj nisu imali status zdravstvenih radnika kao i da većina zdravstvenih ustanova prednost pri zapošljavanju daje liječnicima, sestrama i tehničarima ili drugom osoblju. - Skrb o psihičkom zdravlju onkoloških bolesnika često je u drugom planu, osim deklarativno. Valja pohvaliti svaku ustanovu i kliniku za onkologiju koja je stvorila prostor za psihologe - ističe ona.
Psihologinja Maja Erceg Tušek iz iste udruge kaže da je distres normalna reakcija na onkološku dijagnozu, povrat bolesti, neuspješno liječenje i različite faze liječenja koje mogu znatno narušiti kvalitetu života, ali i da nisu svi bolesnici jednako ranjivi. - Onkološki bolesnici razlikuju se po okolnostima u kojima žive, podršci koju mogu dobiti i drugim karakteristikama. Ranjivije su osobe koje su fizički lošije, kao i osobe koje nemaju dovoljno podrške u svojoj okolini. Ključno je distres prepoznati, pratiti i na njega intervenirati odmah u svim fazama bolesti - naglašava Erceg Tušek dodajući da se često ne pridaje dovoljno važnosti potrebama obitelji i drugih bliskih osoba koje su podrška oboljelima.
- Oni nerijetko na sebe preuzimaju različite uloge koje je do tada imala oboljela osoba te logističke i praktične zadatke. Također su prva linija emocionalne podrške oboljelima i ponekad nemaju dovoljno kapaciteta nositi se sa svime što bolest donese u njihove živote - kaže psihologinja Erceg Tušek.
Prof. dr. Nikola Đaković, onkolog i predstojnik Instituta za klinička medicinska istraživanja i nastavu KBC-a Sestre milosrdnice, koji je po struci i psiholog, ističe da je onkološka bolest još velika stigma. Njegovo je mišljenje ipak da psihološka skrb nije nužno vezana za bolničke odjele nego da je mnogo važnija psihološka potpora izvan bolnica.
- Možda se dom zdravlja i nekadašnje poliklinike za mentalno zdravlje smatraju reliktima prošlosti, ali oni bi mogli imati ključnu ulogu. Udruge civilnog društva jako pomažu, ali ipak bi javni zdravstveni sustav trebao biti nužna okosnica - kaže Đaković napominjući da je puno puta uputio pacijente da se jave psiholozima i da je pomoć koju su dobili bila, po njihovim riječima, neprocjenjiva.
Dostupnost psihološke pomoći, pogotovo besplatne onkološkim bolesnicima, slaba je i ograničena na manji broj zdravstvenih ustanova i udruga. - Najčešće preostaju psihijatrijske ambulante koje su preopterećene, a onkološki bolesnici i nisu psihijatrijska kategorija bolesnika i samo manji dio njih treba psihijatrijsku skrb - ističe Vukota dodajući kako se procjenjuje da 25-30 posto bolesnika treba stručnu podršku.
O rokovima i brojkama ništa
Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. postavio je jasan okvir razvoja psihološke pomoći, rehabilitacije i resocijalizacije bolesnika. Profesor Đaković ističe da su psiholozi prepoznati kao članovi multidisciplinarnih onkoloških timova u tom dokumentu i da je to bitno jer privlači mlade da se posvete tom odgovornom poslu. - Kako je to vezano i za koeficijente te time i plaću naravno da je to još osjetljivije - ističe dodajući da, koliko je upućen, Ministarstvo zdravstva u posljednje vrijeme nastoji pravednije vrednovati unutar zdravstvenog sustava i struke koje nisu striktno zdravstvene.
Ukupno u zdravstvenom sustavu radi 409 psihologa i planira se, kako ističe Ministarstvo, osigurati dodatno stručno osoblje od psihologa, socijalnih radnika, psihijatara, psihoterapeuta do ostalih relevantnih specijalista. Predviđeno je i stručno osposobljavanje o psihoonkološkim temama svih zdravstvenih i drugih radnika koji se neposredno skrbe o onkološkim pacijentima. Međutim, o rokovima u kojima će se ti planovi provesti i brojkama psihologa, socijalnih radnika i psihijatara koje se planira zaposliti u sustavu javnog zdravstva kako bi se skrbili o onkološkim bolesnicima zasad nema spomena.
VIDEO: Ravnatelj Vinogradske Davor Vagić o slučaju Line Budak: Nije utvrđena nikakva stručna greška
dokle više, majka mi je godinama imala tri tumora..da nije bilo divnih doktora i pomoci od svih ne bi toliko godina zivota dobila i na tome im hvala. u sve to vrijeme priala je sve moguće oblike pomoci pa i psiholosku, i ne u zg nego u manjem mjestu. gdje obicno kazu da je teze doći do tog, sve su manipulacije ljevicara ko ove budakice. ako sam o sebi ne vodiš racuna nece ni drugi, tako je jednostavno