Žrnovnica, Kučine, Korešnica, Sitno Gornje, Sitno Donje, Srinjine, Tugare... Sela u zaleđu i rubni dijelovi Splita koji su do prošlog srpnja bili šumske oaze danas pružaju postkataklizmički prizor, okružen izgorenim, beživotnim stablima.
Vozeći se od jednog do drugog ljetos opožarenog sela, zamjetno je da je uz cestu požarište uglavnom sanirano, ali crni panjevi i gomile tamnih, napola izgorenih grana svjedoče o katastrofi. Tragovi divljanja vatre vidljivi su na svakom koraku. Ne može priroda, a čini se ni čovjek, u samo pola godine učiniti ništa što bi uklonilo tragove toliko velike katastrofe, vatrene stihije koja je divljala frontom koja je u jednom trenutku bila duga 14 kilometara i progutala 4200 hektara maslinika, vinograda, borovine, niskog raslinja, makije, uništila tridesetak vozila i oštetila jednako toliko kuća od kojih su neke i potpuno uništene. Ipak, vidljivo je da se proteklih mjeseci radilo na sanaciji. Stanovnik Žrnovnice dr. Joško Kalilić kaže da je kao mještanin zadovoljan onim što je u tih pola godine učinjeno na sanaciji.
Tragovi čađe
– Ispiljena su brojna izgorjela stabla na cijelom području požarišta. Padalo je puno kiše, sve je nekako isprano pa je drukčije i bolje. Nakon požara izvor Žrnovnice bio je crn, nismo mogli piti vodu. To se znalo ponavljati nakon svake kiše koja je očito nalazila putove kroz krševitu zemlju i probijala se kroz pukotine pa bi zacrnila vodu na izvoru. Pitku su nam vodu dovozili cisternama, ali i to je riješeno, nemamo više takvih problema. Ni nakon zadnjih kiša voda više nije mutna – kaže Kalilić.
Žrnovčani, naime, ne piju vodu iz Jadra i Cetine kao ostali stanovnici tog dijela Dalmacije, već iz Žrnovnice, ali to je priča za sebe jer njihov vodovod, sagrađen potkraj osamdesetih prošlog stoljeća, do danas nema uporabnu dozvolu. Više od dva mjeseca nakon požara vodu iz vodovoda uopće nisu smjeli koristiti, ne samo za piće nego ni za zalijevanje vrtova, jer su u njoj bili tragovi čađe, ugljena i pepela. Ali, s vremenom je i to prestalo pa Žrnovčani sada opet piju vodu s izvora Žrnovnice. Dr. Kalilić zaključuje da nakon svega trebamo izvući pouku, održavati šumske i zelene površine jer kada svatko svoje bude držao čistim i urednim, opasnost od širenja požara bit će višestruko manja.
Teren zapušten
– Najveća prijetnja svim kućama u našem susjedstvu bio je zapušten teren koji vlasnik nije održavao ni obilazio i koji je bio zarastao u travu. Međutim, to smo sve pokosili i skinuli dok je okolo sve gorjelo. Gorjela je šuma koje je uokolo bilo puno i požar se spustio sve do naših kuća, ali evo, sad je sve u redu – kaže dr. Kalilić. Krećemo dalje cestom uokolo koje su ožiljci koje je ostavila “majka svih požara”, kako su katastrofu koja je okolicu Splita zahvatila 17. kolovoza 2017. nazvali sami vatrogasci, šokirani brzinom kojom se vatrena stihija od Tugara, gdje je najprije planulo, spustila sve do splitske četvrti Kila gdje je vatra plamsala među zgradama. U Korešnici susrećemo Antu Pavića koji nam kaže kako i pola godine nakon požara on vodu za piće još kupuje. Nema povjerenja u žrnovnički vodovod, pogotovo nakon požara.
– Kažu da je problem s vodom riješen, ali ja za piće još ne koristim vodu iz pipe već je još uvijek kupujem jer ne vjerujem da je sve to uokolo dovoljno isprano – ističe Ivan koji također smatra da se na sanaciji učinilo dosta na područjima oko prometnica. – Ovaj dio ovdje dobrim je dijelom već saniran. Izgorena stabla posjekli su i pokušali ih samljeti, ali stroj je bio mali. Odustali su, navodno će dovesti veći. Očišćeno je samo ono što je u vlasništvu Hrvatskih šuma, međutim, sve ovo što vidite oko sebe, gdje izgorena stabla još stoje, to su sve šume na privatnim posjedima i ljudi vjerojatno nemaju novca niti znaju što će. Trebalo bi sve to očistiti, a ne da ostane na zemlji – govori Pavić.
Pogledom zahvaća prostor oko sebe i zaključuje kako je pogled tužan i na saniranu i na nesaniranu opožarenu šumu. – Nekad smo bili zelena oaza – kaže, a pogled na crna, izgorena stabla i panjevi svjedoče da je donedavno zaista bilo tako. – U početku je bilo strašno pogledati kroz prozor, ali poslije se čovjek navikne. Sad se barem više požara ne bojim, nema što izgorjeti – zaključuje Pavić. U splitskoj Gradskoj upravi zadovoljni su sanacijom koja je u tijeku. Ističu da je prva faza završena, a odnosi se na sigurnosni pojas uz prometnice. Uskoro će početi i drugi dio sanacije koji se odnosi na pojas uz poljske putove kao i ostale putove koji su u funkciji protupožarne zaštite.
Apartmanizacije neće biti
– Ukupno je sanirano oko 20 hektara uz prometnice, a u planu je sanirati i oko 15 hektara uz protupožarni pojas, što se odnosi na požarne prosjeke i požarne putove s elementima šumske ceste – kažu u Gradu Splitu.
Sve to dobro zvuči, i na terenu smo se uvjerili da se doista radilo, ali na zemljištima koja su u privatnom vlasništvu – sasvim druga priča. Izgorjela i nagorjela stabla i dalje stoje. Pronašli smo i jednog od vlasnika. – Ono ondje šuma je moga oca koji ima 80 godina. Potpuno je izgorjela. Ne samo da nije dobio odštetu nego i ne zna što će sad s tim. Kada bi Hrvatske šume htjele očistiti i privatne terene, to bi bilo odlično. On bi ih rado pustio da očiste i njegovu šumu, kada bi htjeli – pokazuje nam rukom Joško Lolić iz Žrnovnice ostatke nekad guste borovine, a sada sablasne, mrtve šume. Nakon požara vika se digla na privatne vlasnike, kaže. Prozivalo ih se za neodržavanje, a borovi se, čak ni kada su suhi ili bolesni, ne smiju sjeći bez dopuštenja iako su na privatnom posjedu. Nasuprot izgorjelih stabala Lolićeva oca, koji stoje jednako kao i dan nakon požara, očišćeni je državni teren s uredno poslaganim drvima. Pitamo sugovornike što misle o teoriji da se pale šume kako bi se poslije gradilo, što je i zakonski omogućeno, ali Lolić nam odgovara da veliki splitski požar nije takav slučaj. – Započeo je u Tugarama, tko je mogao očekivati da će doći čak i ovdje, pregaziti više od 10 kilometara i spustititi se sve do Splita. Osim toga, na ovom očišćenom prostoru otprije je bila u planu gradnja POS-ovih stanova – pojašnjava Lolić. I on je pretrpio i prijavio štetu. Poduzetnik je. Požar mu je zahvatio parcelu na kojoj drži kamione i imao je ludu sreću, ističe, što su u trenutku vatrene stihije svi bili na terenu. – To su teška vozila, recimo ova dizalica, da je bila ovdje gdje bismo mi s njom? Njoj treba pola sata samo da se upali, a vatra je došla za sekundu, kada je gorjelo, svi smo bili tu i spašavali inventar. Prvo smo spasili psa, odvezli ga u mjesto. U kontejneru koji mi je radionica bilo je puno alata, pumpi, svega, mogla je biti puno veća šteta, ali okolo držim sve čisto, nije bilo obraslo travom niti ima smeća, izgorjele su neke kamionske gume, pumpa, cilindar... – nabraja Lolić. Izgorjele su mu i masline. – Imam 200 maslina na 10 različitih mjesta u Žrnovnici i sva stabla su mi izgorjela. Nijedna nije ostala. Ne vjerujem da ću ih opet posaditi – priča Lolić.
Puno je maslinika izgorjelo, neki ljudi ostali su čak bez 800 stabala. Svi su prijavili štetu, ali odštetu nije dobio nitko. – Nedugo nakon što smo prijavili štetu, bila je neka komisija, ali nakon toga ništa. Ne znam ni koliku odštetu bih trebao dobiti, nisu nas obavijestili što su priznali, a što nisu – kaže Lolić. U Gradu Splitu doznali smo da je ukupno bilo 959 prijava fizičkih i 10 prijava pravnih osoba. Procijenjena ukupna šteta je 131,910.299 kuna, od čega lavovski dio odlazi Hrvatskim šumama, oko 119 milijuna, a na fizičke osobe nešto više od 10 milijuna kuna. Međutim, hoće li taj novac ljudi dobiti i kada, još je neizvjesno. – Grad Split još nije dobio konačno izvješće Državnog povjerenstva je li potvrđena navedena procijenjena šteta, to se očekuje ovih dana preko Splitsko-dalmatinske županije – rečeno nam je u Službi za informiranje Splita. – Mojem je bratu izgorjela kuća, fasada je stradala. Vidim, nateže se i naganja s vlastima radi odštete, ali zasad nema ništa od toga – kaže Leno Marković iz Kučina, mjesta u kojem je vatra plesala samim središtem. Svjedoče tome izgorjela stabla u središtu sela, oko samih kuća kojih je nekoliko ozbiljno stradalo. – Nije se kod nas napravilo ništa. Samo je osposobljena javna rasvjeta, ovo drugo još ništa iako je šumarija nešto počela rješavati, zadnjih desetak dana se nešto počelo događati – kaže Marković te podsjeća kako je 2001. godine isto to područje poharao veliki požar i zaključuje kako od njega ništa nismo naučili, s obzirom na to da nam se prošle godine dogodio još veći.
Šetnja izgorenim šumarkom
– Nakon tog požara prije 16 godina borovina se obnovila, stabla su narasla, šuma se nije održavala i prošlog ljeta zamalo svi nismo izgorjeli. Sve je bilo stihijski. Sami smo gasili vatru, a kada su nam isključili struju, ostali smo i bez vode. Agregata nije bilo. Bilo je glavu u bačvu, maramu na usta i udri po plamenu! Hajmo sad nešto iz svega naučiti, sjesti i jednom se zauvijek bolje organizirati. Za početak, ispiliti borove i posaditi nešto drugo – poručuje Marković.
Njegov susjed, automehaničar, zaista nije imao sreće. U požaru mu je izgorjelo 10-ak tuđih automobila koji su bili parkirani uz cestu. Jedna potpuno izgorjela olupina i vatrom nagrižena plava astra još us na istome mjestu. Ljubica Šut također je ostala bez maslinika. Izgorjelo joj je 70 stabala i, kao i ostali, nada se odšteti. – Izgorjelo nam je i sve oko kuće. Kći i ja otišle smo u Split, a kuću je spasio muž i vatrogasci, svaka im čast, kao i momcima iz Torcide koji su došli na motociklima i gasili – priča Ljubica Šut pokazujući nam svoju kuću koja je bila na prvoj vatrenoj cri. Branilo ju je, dodaje, čak pet vatrogasnih vozila. – Kći i ja vratile smo se dva dana nakon požara i strašno je smrdjelo, danima. Kuća nam se našla usred zgarišta, prošlog ljeta niste mogli otvoriti prozor – prisjeća se Ljubica Šut. Najteže je stradao Privor, selo koje je možda bilo i najljepše jer je bilo najudaljenije, smješteno visoko u brdima, okruženo gustom šumom, pravi raj za zaljubljenike u netaknutu prirodu.
Jedna od njih je Snježana Cvitanović. Ona i suprug svojedobno su prodali stan u Splitu i napravili kuću u Privoru, dovoljno blizu da si za 20 minuta u gradu i dovoljno zabačeno da živiš usred šume. U Privoru je bilo najviše oštećenih kuća koje su sada, umjesto šumom, okružene zgarištem i izgorenim stablima.
– Kuća je bila u vatrenom okruženju i nitko je nije gasio, ali Bog ju je spasio. Kad vam to kažem ja koja sam ateist, onda možete zamisliti kako je bilo. Vatrogasci su mojem mužu rekli neka ode iz kuće, da je gotovo, ali ostao je kao i svi ostali susjedi. Tuđe smo sjekli, travu kosili i nama ništa nije izgorjelo – priča gospođa Cvitanović koju smo zatekli u svakodnevnoj šetnji kroz izgoreni šumarak s unučicom. – Sve skupa, kada se osvrnem oko sebe, izgleda prestrašno. Posjeklo se nešto, ali nedovoljno. Stalo se s radovima, možda zbog ovih blagdana – kaže Snježana Cvitanović koja nije zadovoljna ni sanacijom. Kaže da neće riješiti ništa jer Hrvatske šume nemaju plan gospodarenja šumama. – Oni bi morali imati plan što žele. Nemaju ga. Sijeku borove na svojim parcelama i to je sve što rade. Nisu u stanju čak ni naložiti privatnim vlasnicima da sami očiste svoje šume i posijeku izgorena stabla. Nemaju viziju. Ne znaju što žele na ovim izgorenim površinama – tvrdi Snježana Cvitanović koja je inače planinarka i nema dana da ga ne provede u prirodi.
Pripreme za isplatu
– Nakon požara, tek nakon tjedan dana usudila sam se otići gore u brdo, zagrlila sam jedan veliki izgoreni hrast i plakala. Prijateljima kažem da je moje stanište uništeno – priča Snježana i dodaje kako je slutila i pribojavala se da će jednom doći do ovoga jer šuma nakon požara 2001. godine nije održavana, raste kako hoće i pretvorila se u potencijalnu buktinju. – Hrvatske šume dobit će najveću odštetu pa neka je razumno ulože. Plan gospodarenja šumom i zaštita šumskih površina morali bi im biti na prvome mjestu. Neka ne izmišljaju toplu vodu, neka pogledaju druge. Austrija i Njemačka imaju šume, neka ih samo pogledaju i prekopiraju to što oni rade – poručila je Snježana Cvitanović i zaključila kako je do katastrofe i došlo jedino zbog nebrige. Za kraj i jedna dobra vijest. Prije nekoliko dana u Grad Split stigla je odluka Vlade Republike Hrvatske o dodjeli pomoći iz proračuna za fizičke osobe: i to za poljoprivredu 52.967 kuna i 545.805 kuna za stambene objekte. U gradskoj upravi kažu da su već započeli s pripremama za isplatu.
A sto se ljudi nalupetaju gluposti to je strasno...