Zbirka Zlatka Mumleka toliko je fascinantna, velika, vrijedna, rijetka i znalački odabrana da se može reći da predstavlja monumentalno djelo jednog samozatajnog čovjeka koji je u nju tijekom godina uložio neizmjeran trud, vrijeme i znatna financijska sredstva za nabavu, restauraciju i pohranu izložaka – tako prof.dr.sc. Dubravko Rogale, redoviti član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, govori o nedavno otvorenoj izložbi Radiomuseum Croatia – zvuk i slika koja se do 23. veljače održava u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, a na koju se ulaz ne naplaćuje.
Kovanica od 10 pfeniga
– Htio sam javnost upoznati s eksponatima koji nikada nisu ugledali svjetlo dana – vodeći nas kroz izložbu izgovara kolekcionar Zlatko Mumlek, zastajkujući pokraj u holu izloženih starih radioprijamnika, gramofona, mikrofona, glazbenih kutija, fonografa...
Maleni je to dio njegove bogate zbirke u kojoj je čak 33.000 eksponata, a u kojoj su kamere iz dvadesetih godina prošloga stoljeća, Ermanov kinoprojektor iz 1905., televizor proizveden u Engleskoj još 1948. godine, oko 1300 radioprijamnika i tranzistora, 9000 gramofonskih ploča... Ima on gramofone s trubom, papirnate ploče, čarobne svjetiljke koje u priču reproduciraju rukom oslikane crteže, fotoaparate koji rade na petrolejku, špijunske kamere...
– Dio je kolekcije vezan samo uz Radio industriju Zagreb (RIZ), da se vidi što smo stvarali. Prvi televizor proizveden u bivšoj državi, model “TV 101”, napravljen je 1956. godine po licenci Philipsa, a proizvodnja tog modela bila je usklađena s početkom emitiranja zagrebačkog televizijskog programa. Te je iste godine RIZ TV101 bio izložen na Zagrebačkom velesajmu – kaže Mumlek, dok prof. Rogale naglašava i kako je njegova zbirka prikaz tehničke povijesti, ali i dio bogate hrvatske baštine.
Kako zastane pokraj nekog od izložaka, Zlatko govori kada je i gdje on proizveden, objašnjava na kojem principu radi, tumači kako se industrija razvijala prije i nakon njegova nastanka. Zatim dolazi do Atlantic orkestrion (glazbenog automata koji zvuči poput orkestra ili benda) koji je jedan od najvećih proizvođača glazbenih instrumenata svoga doba, Ludwig Hupfeld, napravio na prijelazu s 19. u 20. stoljeće. Mumlek ga je u derutnom stanju kupio za nešto više od dvije tisuće eura u Varaždinu, a danas je njegova vrijednost neprocjenjiva jer u svojim valjcima krije melodije “Lijepa naša”, “Još Hrvatska ni propala” te skladbu Ivana pl. Zajca iz opere “Nikola Šubić Zrinski”.
Samo je uteg težak osamdesetak kilograma – pokazuje nam Mumlek orkestrion koji u sebi ima dva valjka s po pet melodija, a inicijalno ga se pokreće austrougarskom kovanicom od deset pfeniga. Ostale melodije nisu sa sigurnošću utvrđene, no kolekcionar pretpostavlja da su uz tri budnice kroz jedan od zapisa na orkestrionu obrađuje i ban Jelačić, i to kroz domoljubnu pjesmu “Ustani bane”.
Nedaleko od orkestriona na stoliću je izložena Mumlekova knjiga, monografija zvuka tiskana baš za ovu izložbu, za koju prof. Rogale kaže da će predstavljati vrijedan dokumentacijski slikovni i tehnički materijal za buduće naraštaje o značajnom dijelu prikupljene, restaurirane i pohranjene izuzetno vrijedne tehničke baštine Republike Hrvatske.
Od mnogobrojnih izložaka, oko 400 predmeta predstavljenih u rukopisu ne može se pronaći na internetskim stranicama, što govori o opsežnosti i originalnosti zbirke – dodaje profesor.
Tako Zlatko, između ostalog, ima radioprijamnike koje je Pan radio – tvrtka koja je najprije radila u Beču – proizveo u Zagrebu, u Boškovićevoj ulici:
– Onaj ondje radio ima magično oko. Tehnički muzej nema takav primjerak – pokazuje Mumlek izloženi radio.
Ovaj umirovljenik iz Zaprešića, kojemu su uspješni poslovni potezi omogućili da može investirati u stare uređaje i tako “hraniti” svoju kolekcionarsku strast, s proučavanjem i skupljanjem informacija i kolekcioniranjem svega što je vezano uz reprodukciju zvuka i slike započeo je prije dvadesetak godina.
Član je društva Hrvatski kolekcionar te švicarskog internetskog portala Radio-museum.org koji okuplja 6000 kolekcionara iz cijelog svijeta predstavljajući njihove kolekcije kroz gotovo pola milijuna radioprijemnika, televizora, instrumenata, radiostanica...Nekoć je Mumlek po eksponate išao u Mađarsku, Češku, Slovačku, Italiju, Austriju, Srbiju, Sloveniju..., a danas ih nabavlja iz cijelog svijeta, preko interneta.
Da u Lisinskom izloženi predmeti, koji se mogu razgledati svakoga dana osim nedjelje od 10 do 14 sati, prate povijesnu priču, Mumlek je našao u obljetnicama koje se ove godine obilježavaju pa je tako izložbu organizirao u povodu 455. godišnjice smrti Nikole Šubića Zrinskog, 165. obljetnice rođenja Nikole Tesle, 95 godina od pokretanja Radio Zagreba i 65 godina Televizije Zagreb te 95 godina proizvodnje gramofonskih ploča Edison Bell – Penkala.
Država ne želi zbirku
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski Mumleku je ustupila izložbeni prostor, no sve druge troškove vezane uz organizaciju i održavanje, baš kao i tisak četiristotinjak stranica knjige u kojoj su opisani eksponati, ali i ljudi zaslužni za njihov postanak, kolekcionar snosi sam.
Kaže kako sva njegova dosadašnja nastojanja da država pokaže interes za ovu bogatu zbirku nisu baš urodila plodom, pogotovo ne njegova želja da zbirka bude trajni postav nekog budućeg Muzeja zvuka i slike u kojem bi bilo predstavljeno stvaralaštvo na ovim prostorima. S obzirom na to da je javnosti htio pokazati što u svojoj zbirci ima i koje bogatstvo čuva u neadekvatnim uvjetima, odlučio se na organizaciju ove izložbe u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski koja traje do 23. veljače, od 10 do 14 sati.