'Ovakva struktura vlasništva Fortenove nije održiva, zato se traže novi investitori'

Potencijalno se prodaje Fortenova, glavna je vijest koja je ove srijede odjeknula hrvatskim medijima, a čitav proces mogao bi biti dovršen do listopada. O detaljima same prodaje i što to znači za grupaciju objasnio je u Večernjakovoj emisiji ekonomski stručnjak Damir Novotny.

Emisiju je moderirala Iva Boban Valečić.

Dosta je nepoznanica oko ove odluke. S obzirom na to da je gotovo polovica vlasništva u rukama ruskih banaka koje su pod sankcijama, tko je donio ovu odluku i na koji način?

Mislim da to nije odluka već inicijativa Uprave. Odavno je poznato da ovakva struktura vlasništva i konstrukcija upravljanja sa sjedištem u Nizozemskoj, a operativnim kompanijama u zemljama jugoistočne Europe nije održiva. Osobito ne ako su dioničari banke koje ne mogu operativno upravljati poduzećima ovakvoga tipa niti im je to svojstveno, a pogotovo ne nakon sankcija koje su uvedene. Takva konstrukcija je neodrživa i razumljivo je da se u takvim okolnostima traže rješenja. Moram naglasiti da restrukturiranje Agrokora i stvaranje zrcalne kompanije Fortenova nije dovršen posao jer je ostala pristojna količina dugova koji nisu pretvoreni u dioničarski kapital. Inače, dioničarski kapital je trajan kapital koji ostaje u kompanijama, a dug se mora vratiti. 

To je zapravo razlog zašto se traže potencijalni investitori.

Traže se kako bi istisnuli ruske banke kao sankcionirane vlasnike, a s druge strane bi preuzeli rizike da bi svoj kredibilitet kod financijskih institucija kako bi se refinancirati ovi dugovi, a koji se mjere milijardama eura. Vrlo komplicirana konstrukcija, meni osobno nije jasno na koji način se mogu istisnuti veliki dioničari, a da oni ne sudjeluju u tom procesu. Možda postoji pravni mehanizam koji je u sferi suspektnih poteza, a možda su oni ograničeni samo na jurisdikciju nizozemskog pravnog sustava - sve su to pitanja na koja Uprava nije dala odgovor. 

Bilo bi logično da ipak postoji nekakva komunikacija između Uprave i najvećih dioničara, bez obzira na to što su pod sankcijama. 

Vjerojatno i postoji, no nejasno je zašto Uprava sada nastupila tako u javnosti, skrećući pažnju javnosti nego i političkim elitama na taj svoj problem. To nije prirodno, prirodno bi bilo da Uprava diskretno razgovara sa svojim dioničarima i pokuša pronaći rješenje, bez medija. Tek kad su transakcije dogovorene, onda se to može objaviti. Ovo mi se više čini kao pripremanje javnosti na crni scenarij, a to je da se ne pronađu investitori koji imaju dovoljno snage da bi osigurali svoj bonitet za refinanciranje dugova.

Tko bi uopće mogao biti zainteresiran? Fortenova je kompleksan sustav, imaju i poljoprivredu, prerađivačku industriju, Mercator...

To mogu biti investicijski fondovi rizičnoga kapitala koji čekaju da se rasplete cijela situacija. Treba reći da se ovo ne radi jer je kompanija u dobrom stanju. Da je u dobrom stanju, izašla bi na burzu prikupiti redoviti kapital od mirovinskih fondova. Postoje fondovi koji preuzimaju visoke rizike i spremni su ih preuzeti, očekujući visoke prinose, ali i riskirajući gubitke. Onda pak ulazimo u 'casino biznis' jer se ne zna što će se dogoditi. Takve je ulagače privlačio bivši Agrokor, izdajući svoje obveznice koje su bile na razini 'junk obveznica', odnosno ništa nisu vrijedile. Pa su onda morali obećavati dvoznamenkaste prinose, to je nešto što je moguće pronaći. Uvijek će se naći netko takav.

Ipak bi nam povoljniji scenarij bio da se nađe neki ulagač koji bio iz prehrambeno-prerađivačke industrije. Možemo li računati na činjenicu da su ipak nakon izbijanja rata ograničene mogućnosti za investiranje?

Ovakva kompozicija poslovnih aktivnosti nije baš česta. Tu ima svega - od maloprodaje, proizvodnje hrane... To je jedna fiksacija bivšeg vlasnika Ivice Todorića o zatvaranju nabavnih lanaca unutar jednog malog tržišta, stvorenog lokalnog monopola - to nije uobičajena praksa takvih imena. Ja bih očekivao slijedom slične prakse da bi se Agrokor morao podijeliti na nekoliko divizija koje bi mogle privući ulagače iz te grane poslovanja, primjerice iz maloprodaje, primarne poljoprivredne proizvodnje ili prerađivačke industrije. Takvog su ulagača našli za Ledo, i to vrlo dobrog investitora. Razlika između financijskih investitora i strateških je u tome što strateški dolaze iz grane poslovanja u kojem to poduzeće posluje, dok su financijski investitori privremeno u kompaniji i žele kasnije izaći kako bi mogli ostvariti neke veće prinose. Trebalo je podijeliti kompaniju na te divizije i pronaći za svaku od tih grupacija nekakve strateške ulagače koji dolaze iz te grane. To je sada praksa kod njemačkih kompanija. Recimo, Siemens je podijelio poslovanje na nekoliko divizija i izlazi sa svakom od tih divizija na tržište kapitala, privlačeći financijske investitore poput malih ulagača i mirovinskih fondova. Takvu vrstu restrukturiranja je trebao provesti Agrokor, odnosno Fortenova kao peta po veličini privatna grupacija u istočnoj Europi. 

Koliko je moguće i pomišljati na takav scenarij? Ljudima je nužno dosta brzo refinancirati dugovanje.

Izgubili smo četiri godine, to smo morali od početka restrukturirati. Radilo se više politički, a ne ekonomski. Tada su se već trebale uključiti neke velike financijske institucije poput Svjetske banke koje bi mogle pomoći. Vidjeli smo u Srbiji da je Svjetska banka bila prisutna u sličnim kompanijama poput Grupe Matijević ili MK Grupe i financirala je njihovu likvidnost i investicijske cikluse, a ovdje do toga nije došlo. Možda zbog toga što su tu bili akteri iz Rusije koji su bili jako politički impregnirani. Tu je bilo manje biznisa, više politike. Međutim, sada u tom međuvremenu je trebalo razgovarati s takvim institucijama. Turska ima veliki broj sličnih kompanija koje su se mogle pozvati na restrukturiranje, to je primjerice slučaj Petrokemije. To se sve nije učinilo, a rokovi su sada vrlo kratki, možda prekratki da bi se nešto ozbiljno u restrukturiranju moglo napraviti osim ako već nemaju nekog investitora koji ima je već poznat, pa je ovo samo neki dramolet da se javnosti prikaže da se radi selekcija pomoćnih investitora.

Možda već netko od sadašnjih vlasnika ima interes?

Sve je to moguće i legitimno. Drugo je pitanje, kakve su im ambicije, oni se moraju pojaviti u javnosti i reći da su spremni, kao što je i turska kompanija rekla za Petrokemiju.

Za sada najveći koji nisu pod sankcijama, PPD, šuti, a šuti i politika. Vlada je imala snažnu ulogu, donijeli smo i poseban zakon za Agrokor. Kako to tumačite? Je li to pokazatelj da politika misli da nam se ništa loše ne može dogoditi u ovom trenutku?

Mislim da naša politička elita se u tom prvom koraku, stvarajući poseban zakon, previše izložila i doživjela je kritike, zbog čega se sada vjerojatno ne želi ponovno izlagati jer ima niz drugih frontova poput INA-e i MOL-a. Nitko im to ne bi mogao preporučiti, to je za njihove odnose s javnošću izuzetno komplicirana tema, posebno jer je opozicija sklona kritizirati i tamo gdje treba i tamo gdje ne treba. Ipak, moja glavna kritika u tom zakonu je da to nije tako trebalo ići. Trebalo je napraviti temeljito restrukturiranje i obuhvatiti sve dugove, a ne samo selektirane jer konačno sada ti nestrukturirani dugovi prijete nelikvidnošću. Ako oni dospiju, to će biti krah te kompanije. Vlada u ovom trenutku to gleda kao vrući krumpir, a zapravo se neće ništa dogoditi. Mi ne znamo tko je direktor tog poduzeća u Nizozemskoj, on se nije pojavio, a vlasnik je. Izašao je gospodin Peruško kao predsjednik Uprave Fortenova grupe, iako to de facto nije. Postoje predsjednici Uprave Mercatora, Idee... Je li on kontrolira cijelu grupaciju, to je doista nejasno. Izlaziti pred medije s tako nepripremljenim konstruktom i nizom otvorenih pitanja, ne znam je li bilo najpametnije. Znam što ga tišti, to nam je potpuno jasno, a vrijeme curi. Ne vidimo kraja sankcijama, to može trajati desetljećima, stoga treba nešto učiniti. To je posao za velike financijske institucije poput Svjetske banke.

Kako stoji zapravo Fortenova, kakvi su im pokazatelji?

Nisu oni baš osobito transparentni. Peruško je pred medijima rekao da tvrtka s 31. prosincom ima oko 200 milijuna eura na računu, ali to je samo jedna strana medalje. Druga strana je kakvi su im dugovi. Običnim građanima se to čini jako puno novaca, ali ću reći da u ovom trenutku velike kompanije poput Applea imaju 1.200 milijardi dolara na računu pa se time ne hvale. Prema tome, nije to baš veliki novac s obzirom na dugove. Financijska stabilnost je upitna jer da nije, ovo sve se ne bi radilo, a profitabilnost je još upitnija. Sama činjenica da ste dugove prema bankama pretvorili u udjele, to je veliki zahvat. Međutim, profitabilnost je ključna - morate imati vlastite izvore financiranja kako biste akumulirali te profite i vratiti te dugove, kao i dati dioničarima koji očekuju prinose. Što oni sada imaju? Pa ništa, to im je mrtvi kapital. Ta grupacija je različito profitabilna, a čini mi se da je najslabiji Konzum, no volio bih vidjeti konsolidirane financijske izvještaje. 

Što ako se ne nađe investitor?

Nadam se da je Uprava zajedno s nesankcioniranim dioničarima pripremila i taj scenarij u lošem slučaju. Može se dogoditi nelikvidnost, neće biti u stanju vratiti dugove u rokovima i to će pogoršati njihov položaj. To se dogodilo i Todoriću prije desetak godina. Možda postoji i klauzula kao što je bio slučaj kod Sberbanke i Mercatora, kada je Todorić založio udjele u Mercatoru za kredite koje dobio od Sberbanke. Ne znamo, ja barem to ne znam, postoji li takva klauzula pretvaranja duga u dionice, što je moguće. Ako ne mogu vratiti, mogu dati udjele. Ne vjerujem u scenarij potpunog sloma, mislim da to toga neće doći jer je kompanija prevelika da bi samo tako nestala. Ipak, mi smo članica EU i moglo se nešto više učiniti nego što se učinilo u smislu stabilizacije.

Je li to trebala država napraviti?

To je trebala Uprava i njihovi dioničari. Pola njih su nemoćni, a pola njih je ipak u mogućnosti. Ipak, tu drugu polovicu mi gotovo ni ne znamo. Oni pak nisu pokazali, barem u javnosti, dovoljno agilnosti da se tome doista pristupi. Svakodnevno vidimo u Turskoj velike grupacije da surađuju s velikim financijskim institucijama, i s takvim igračima se treba razgovarati. Tu je Uprava morala odigrati važnu ulogu, a ovako mi vidimo netransparentne transakcije, pa se pojavio neki šeik, onda se istiskuju dvije velike ruske banke kojima ne možete samo uzeti udjele... To je sve prilično netransparentno i neprofesionalno, rekao bih, i to se jednostavno tako ne radi.

Ako bi se ipak poljuljala Fortenova, postoje li nekakve opasnosti za maloprodaju na tržištu?

Najranjivija je uvijek njihova maloprodaja, što je u Hrvatskoj Konzum, a Mercator u Sloveniji, no tamo je Fortenova više pasivni dioničar. Puno je izraženija situacija u Srbiji - Idea koja je nestabilna, tamo vidimo snažan rast diskonterskih kompanija iz Njemačke i Belgije. U Hrvatskoj je Konzum pod pritiskom snažnih međunarodnih igrača. To nisu mali igrači, jedan od najvećih maloprodajnih lanaca na svijetu je konkurent Konzumu, a to je Schwarz grupa [Kaufland, Lidl] koja ima ukupan promet od oko 200-tinjak milijardi eura u Europi. Interspar isto tako. Ni domaći igrači nisu beznačajni, imamo tu i Studenac koji vrlo dobro razvija svoju poziciju i zna što radi. Tu je tržišna situacija prilično konkurentna i što se može dogoditi? Da doista Konzum počne gubiti tu bitku, smanji brzo tvoj udjel i jednostavno ga preuzmu konkurentni. Ipak, ljudi ne bi ostali bez posla, to bi me brinulo više prije deset godina, ali danas na tržištu rada ne moramo brinuti oko ponude radnih mjesta jer ih ima i više nego dovoljno. Podravka je prva objavila da nema dovoljno ljudi za proširenje svog poslovanja, iako se solidno razvija. Ako bi u najcrnijem scenariju Konzum nestao s hrvatskog tržišta, posla za te ljude bi bilo. 

>> VIDEO Milanović o Srbiji: Fantaziraju o odnosu s Rusijom kojoj je Srbija samo mali privjesak

Video: Goran Stanzl/PIXSELL