Program “Moje mjesto pod suncem” riječkog Centra za kulturu dijaloga (CeKaDe) već šestu godinu pruža sustavnu podršku djeci koja dolaze iz siromašnih obitelji organizirajući za njih radionice i programe na kojima djeca stječu razna znanja i vještine, ali i samostalnost i samopouzdanje, a sve u cilju prevencije daljnjeg transgeneracijskog prijenosa siromaštva. Riječ je o jedinstvenom projektu u Hrvatskoj, koji je dosad dobio više nagrada.
Nekoliko koraka do plaže
“Moje mjesto pod suncem” pruža djeci ono što bi im trebalo pružiti društvo s obzirom na to da im to ne mogu pružiti njihovi roditelji. Želimo postići da djeca uspijevaju na temelju svog talenta i sposobnosti, a ne da ih određuju ograničene socijalne mogućnosti”, objašnjava Sandra Grozdanov, voditeljica programa “Moje mjesto pod suncem” dodavši kako toj djeci žele pružiti priliku za razvoj, uvažavajući njihovu individualnost i potrebe, ali i vratiti im samopouzdanje i povjerenje u društvo.
Međutim, program se trenutačno provodi u neadekvatnom prostoru od 70-ak kvadrata, bez povezanog sanitarnog čvora i kuhinje, i to za 52 djece, 50 volontera i 36 obitelji. Zbog toga su pokrenuli hvalevrijednu kampanju kojoj je cilj osigurati prikladan i pristupačan smještaj za korisnike, djecu, koji će u njemu moći boraviti ne samo onda kada se budu održavali programi, nego kada to budu željeli.
Jedan od važnih okidača za pokretanje kampanje je okupljanje autorskog tima od petero mladih arhitekata i dizajnera pod mentorstvom riječko-zagrebačke arhitektice Ide Križaj Leko koji je dobio zadaću detektirati sve javne i privatne prostore u Rijeci koji bi bili primjereni za “Moje mjesto pod suncem”, zatim zagovarati dobivanje tog prostora i naposljetku napraviti idejno rješenje za prenamjenu. Osim Ide Križaj Leko, u autorskom timu su mladi dizajner Marin Nižić i također mlade arhitektice i arhitekti Enia Kukoč, Kristijan Mamić, Ariana Sušanj, Damian Sobol Turina, kao i Nikolina Matić iz CeKaDea.
– Detektirali smo 35 različitih prostora, a na kraju smo utvrdili da je prostor u vlasništvu Sveučilišta u Rijeci u Ulici Janka Polića Kamova na Pećinama, koji ima 380 kvadratnih metara, veličinom i pozicijom najprikladniji. To mora biti pristupačna lokacija jer riječ je o djeci koju roditelji ne voze, već djeca dolaze autobusom ili pješice. Riječ je o objektu koji se nalazi u prikladnom okruženju, a samo jednim prelaskom ceste stiže se do plaže. Potom smo stupili u kontakt s rektoricom riječkog Sveučilišta Snježanom Prijić-Samaržijom koja je vrlo brzo iskazala interes da se taj prostor prenamijeni za ovaj program – objasnila nam je Ida Križaj Leko.
U razgovorima s rektoricom dogovoreno je da će Sveučilište, ako CeKaDe uspije prikupiti sredstva za adaptaciju i opremanje prostora, ustupiti prostor udruzi i programu “Moje mjesto pod suncem”. Rektorica riječkog Sveučilišta najavljuje i da će se u program “Moje mjesto pod suncem” uključiti i Učiteljski fakultet u Rijeci, što će, kako očekuju voditelji programa, jako pomoći u pogledu stručnog znanja u radu s djecom, kao i angažmana volontera i studenata.
Entuzijazam cijelog tima
Ida Križaj Leko sa svojim suradnicima potom je krenula u izradu projekta, a ubrzo je pokrenuta i donatorska kampanja kojom treba prikupiti 1,2 milijuna kuna potrebnih za potpunu rekonstrukciju i opremanje tog prostora, o čemu ovisi i uspjeh cijelog plana. Program pomoći siromašnoj djeci prepoznat je i u široj zajednici, a 30 tvrtki i poduzetnika na mjesečnoj i godišnjoj razini novčano ili vlastitim uslugama pomažu funkcioniranje sustava podrške djeci.
Ovaj projekt nije prva suradnja arhitektice Križaj Leko s CeKaDeom jer je sudjelovala i u osmišljavanju prostora za raspodjelu donirane hrane socijalno ugroženim osobama, budući da je upravo CeKaDe ishodovao oslobađanje doniranja hrane od PDV-a još 2015. godine. Ida Križaj Leko prije 11 godina nakon studija arhitekture iz Zagreba seli u Rijeku. Najprije radi u arhitektonskom uredu Randić-Turato, a od 2012. radi samostalno i to baveći se primarno arhitekturom u javnoj sferi. Radila je i na projektu RiHuba, novog riječkog kulturnog centra, za koji je s kolegicom Anom Boljar dobitnica nagrade Bernardo Bernardi za 2018. godinu, kao i na postavu uspješne multimedijalne izložbe Fiume Fantastika u Rijeci.
O arhitektonskom projektu za “Moje mjesto pod suncem” govori s ponosom. Riječ je o jedinstvenom projektu u kojem su mladi arhitekti i dizajner osmislili idejno rješenje uređenja prostora, njegovo opremanje i prilagođavanje u siguran prostor za djecu – korisnike programa, ali i sve volontere, kao i tim programa “Moje mjesto pod suncem”. Program ima skroman budžet i zapravo počiva na golemom entuzijazmu, motivaciji tima, solidarnosti i kreativnosti zajednice, usmjerenoj na zajednički cilj: borbu za djetinjstva jednakih mogućnosti. Ovaj primjer na najbolji način pokazuje da arhitektura i arhitekti mogu služiti javnom dobru, a struka sudjelovati u rješavanju društvenih problema, na što nam je arhitektica Križaj Leko samo uzvratila kako je kao studentica učila da arhitektura može i mora promijeniti svijet, iako je to u današnjom svijetu teško vidljivo.