Pavelić od SAD-a tražio obnovu NDH

Dr. Ante Pavelić, poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, bježao je gotovo 15 godina. Usprkos snažnoj jugoslavenskoj obavještajnoj službi koja je nakon rata uhitila, osudila i likvidirala mnoštvo ratnih protivnika, Pavelić nikada nije bio izručen ni procesuiran premda je bio tretiran kao jugoslavenski ratni zločinac “broj 1”. Večernji list objavljuje dokumente koji objašnjavaju zašto tada moćni KOS i UDBA u tome nisu uspjeli.

Galerija: Fotografije iz osobnog arhiva Pavelićeve obitelji

'Proti partizanstvu bio je potreban poseban način ratovanja'

Pavelić - namjesnik za zločin i politiku smrti

Agent Gowen crta Pavelićeva skloništa

Istodobno objavljujemo fotografije iz Pavelićeva života od 1945. do 1959. godine koje hrvatska javnost dosad nije vidjela. Novopronađeni dokumenti kojima raspolažemo nedvojbeno dokazuju da je Pavelić u svom bijegu bio i u indirektnoj zaštiti najprije britanske, a potom i američke obavještajne službe.

Priprema za Amerikance
Pavelićev bijeg iz Zagreba bio je pripreman puno prije sloma NDH, u svibnju 1945. Dokumentacija kojom se koristio za bijeg, “Ausweis”, izdana je u Grazu, u Konzulatu NDH, u prosincu 1944. (vjerojatno je bila antidatirana), a glasila je na Antona Serdara. Za razliku od poznatih snimaka na kojima se kamuflirao brkovima i bradom, ovdje se pojavljuje samo s brkovima i alpskim šeširom. Izručenje stotina tisuća ratnih izbjeglica novoj jugoslavenskoj vlasti završilo je bleiburškom tragedijom i katastrofom Križnog puta. Dio najvišeg vrha bivše NDH uspio je izbjegnuti takvu sudbinu. Među njima bio je i Ante Pavelić s kojim su anglo-američke obavještajne službe stupile u kontakt još potkraj 1945. Radikalizacija odnosa između tada krajnje proruskog Titova režima i zapadnih saveznika najvjerojatniji je razlog produbljivanja tih kontakata.

Dokument koji objavljuje VL pokazuje da se Pavelić u vrijeme skrivanja u Austriji ozbiljno pripremao za razgovor s američkim obavještajcima. Memorandum je Pavelić diktirao na brzinu. Na prvoj stranici dokumenta stoji rukom dopisano: “Samo kao vodić pred američkim okupacionim trupama”. Pretpostavlja se da je to rukopis nekog posrednika ili njegove kćeri Višnje PavelićU svom “izvještaju” Amerikancima Pavelić doslovce počinje od “stoljeća sedmog”. Ustaški pokret predstavlja kao legitimnu reakciju na srpske zločine u Kraljevini Jugoslaviji, ustaše kao nacionalne revolucionare koji nemaju nikakve veze s nacizmom i fašizmom. Titove partizane saveznicima predstavlja kao zajedničke neprijatelje u antikomunističkoj koaliciji. Pavelić se žali Amerikancima i Britancima na talijansku i njemačku politiku koje su kočile razvoj NDH.

Nijemci su, prema Pavelićevim riječima, željeli opstanak Kraljevine Jugoslavije, a Rimske ugovore, kojima je Italiji pripala gotovo cijela Dalmacija, potpisao je pod pritiskom Nijemaca i Talijana. U konceptu Pavelićeva izvještaja Amerikancima nema nijedne riječi o rasnim zakonima koji su bili temelj pogroma Židova u NDH, progona Srba i Roma. Nema ni riječi o Jasenovcu i drugim zločinima.

Jugoslavija je smrt
U memorandumu Pavelić zaključuje: “Uzpostava NDH nije djelo Njemačke niti nacionalsocijalizma, nego je djelo hrvatskog naroda... ustaški pokret nije kreatura ni djelo fašizma... ustaška vojska nema ništa zajedničkog s SS organizacijom, nego je hrvatska narodna vojska za obranu hrvatskog naroda...” .Saveznicima predlaže sljedeće: “U interesu zapadne civilizacije, u interesu mira, napredka i slobode u ovom djelu Europe, potrebno je da se opet uspostavi NDH... svako drugo rješenje je neprirodno i nepravedno... na ovo rješenje spremna je danas sigurno i Srbija, nakon toliko gorkih izkustava, sigurno da samostalna Srbija i samostalna Hrvatska mogu sretno jedna kraj druge živjeti, dok spajanje obiju u Jugoslaviju znaći za jednu i drugu smrt i nesreću.”

Do sredine lipnja 1945. Pavelić je boravio u austrijskom gradiću Leingreithu. Prema postojećoj dokumentaciji, skrivao se po austrijskim samostanima. U strahu od jugoslavenske potjere, prelazi iz britanske u američku okupacijsku zonu Austrije gdje njegovi suradnici stupaju u kontakt s američkim obavještajnim službama.

Jugoslavenski obavještajci 1946. pripremili su sve za uhićenje “državnog neprijatelja broj 1”, međutim, Pavelić je misteriozno nestao iz Austrije. Pretpostavku da to nije mogao učiniti bez pomoći Amerikanaca potvrđuju svi povjesničari s kojima smo razgovarali. Sjedište američke obavještajne službe bilo je upravo na sjeveru Austrije u gradiću Zell am See. Uvriježeno mišljenje da je Paveliću u bijegu pomogla jedino Katolička crkva očito nije potpuno točno.

Dio klera privrženog ustaškom pokretu skrivao je mnogobrojne ustaške lidere, ali Pavelića ne bi mogao sakriti da nije bilo ključne pomoći obavještajnih službi zapadnih sila. Prema dokumentima kojima raspolažemo, Pavelića su od 1945. do 6. studenoga 1948., kada talijanskim parobrodom “S/S Sestriere” plovi u Argentinu, u stopu pratili saveznički obavještajci. U Argentini, u koju se sklonio, s oduševljenjem ga je dočekao veći dio hrvatske emigracije, ali i špijuni UDBA-e u diplomatskim misijama nove Jugoslavije.

Pavelić saveznicima objašnjava da Njemačka nije bila za cijepanje Jugoslavije i zato se ustaški pokret “poslužio Italijom” i zatražio “jednog savojskog princa iz vladalačke talijanske kuće za designiranog hrvatskog kralja”. U memorandumu kaže: “S druge strane fašistički se je režim nadao da će uzpostavom hrvatske države doći do ciele iztočne jadranske obale i da će tako jedan veliki dio hrvatskog teritorija moći pripojiti Italiji... kada je međutim, fašistički režim osjetio da hrvatska ustaška vlada ljubomorno bdije nad hrvatskim teritorijem i nad hrvatskim ekonomskim interesima, tražio je način kako bi se ustaški režim zamijenio sa kojim drugim, koji bi bio popustljiviji talijanskim zahtjevima”. “Tako se je slučilo da je i fašistička Italija smatrala svojom dužnošću upotrijebiti svaku sgodu, kako bi onemogućila ustaški režim i samostalnost Hrvatske”. Očito je da Pavelić, koji je na vlast u Hrvatskoj došao na talijanskim vojnim kamionima, osjeća krivnju zbog predaje dalmatinske obale Talijanima. Njegovi odnosi s Mussolinijem uvijek su bili ovisni o talijanskim interesima i Hitlerovoj popustljivosti prema duceu. Nakon pada Italije, u ljetu 1943., Pavelić je formalno vratio jadransku obalu unutar granica NDH, ali sada pod patronatom njemačke vojske.

Svjestan neminovnog i skorog sloma Trećeg Reicha, a time i njegove NDH, Ante Pavelić pomno se pripremao za bijeg iz Hrvatske. Najprije je u blizinu Salzburga još 1944. bio sklonio svoju obitelj, a potom je dao izraditi dokumente za vlastiti bijeg. Na dosad nepoznatoj fotografiji pojavljuje se samo s brkovima. Pod imenom Anton Serdar, s iskaznicom izdanom u konzulatu NDH u Grazu, bježi u Austriju. Dokument je, vjeruje se, antidatiran jer je formalno izdan još 1944., kada je Pavelić još uvijek vjerovao u opstanak NDH. Nakon bijega, Pavelić se veći dio vremena skrivao izvan mjesta stanovanja svoje obitelji.