Peršin, Mjesec i vlastita energija

Radimo od nedavno na jednom sasvim inovativnom projektu. Digitalna investicijska platforma trebala bi povezati projekti i investitore i ubrzati investicije. Sjajan je i osjećaj družiti se ekipom iz globalne IT kompanije, nema boljeg načina nego projekte raditi multidisciplinarno. Možda je to i samo subjektivan dojam, a i ne znam kako bi to napisao da zvuči politički korektno, ali mi se čini da je u IT branši ipak malo veća koncentracija ljudi koji su bistri i pametni, napredni i otvoreni za nove ideje i promjene.

Danas se ionako sve više toga događa virtualno, a aplikacija postaje čarobni štapić kojim se rješavaju svi problemi. Kad imate aplikacije za ulaganje na burzi, za traženje restorana, za plaćanje parkirnog mjesta, za brojenje kalorija i skidanje kilograma…, zašto ne bi postojala i aplikacija za ulaganje u obnovljive izvore energije? Nisu naravno, digitalne platforme nešto u svijetu nepoznato, ali mene silno kopka razmišljanje možemo li koristeći digitalnu tehnologiju učiniti svijet boljim?

Priča s energijom i energetikom na kraju uvijek nekako završava pomalo nesretno. Nekada davno, čovjek je otkrio vatru i počeo je koristiti za grijanje, kuhanje, obranu od divljih životinja… Stoljećima kasnije, u dijelovima svijeta nestale su šume i došlo je do erozije obradivog tla. Nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi, ekstraprofiti naftnih kompanija. Nuklearna energija trebala je donijeti ogromnu količinu čiste energije, ali je u paketu donijela i oružje za masovno uništenje, smrtonosna zagađenja radijacijom i troškove sanacije katastrofa koji se mjere u milijardama dolara.

Mogu li sada digitalne tehnologije u kombinaciji s obnovljivim izvorima energije donijeti potpunu demokratizaciju proizvodnje energije i situaciju u kojoj je baš svaki pojedinac na kugli zemaljskoj i proizvođač i trgovac energijom? Zamislite koja je to prilika za ublažavanje siromaštva i izjednačavanje imovinskih razlika i jedan bolji svijet!? Hoće li se i može li se to dogoditi bez potresa i zloupotrebe, baš me zanima vidjeti. Bilo bi lijepo vjerovati da je današnje društvo spremno za izazove i ogromne mogućnosti obnovljivih izvora energije u kombinaciji s digitalnim tehnologijama.

A energije nam stalno treba – sve više. Globalna potrošnja energije prošle je godine porasla za 2,3% što je najveći porast u ovom desetljeću. Većina potrošnje još uvijek se zadovoljava iz fosilnih goriva, iako je porast korištenja energije sunca iznosio 31%, a slično raste i korištenje energije vjetra. Rezultat svega je i da raste globalna emisija CO2, i to za 1,7% u 2018. A da to nije dobro znaju već i djeca i srednjoškolci, iako ne i svi političari.

Nije to jedini globalni izazov koji se trenutno događa. U Hrvatskoj neprimjetno prolaze veliki globalni potresi, nama je naše malo dvorište dovoljno. Malo je tko primijetio da je Europska unija ostala jedna od rijetka oaza na svijetu koja još promiče pozitivne vrijednosti u koje bismo svi trebali vjerovati. Vrijednosti kao što su socijalna pravda, mir i nenasilje, obrazovanje i zdravstvena zaštita za sve, održivi razvoj…

Mijenja se odnos snaga među velikima, zvecka se oružjem… 21. stoljeće daleko je od onoga što smo svi očekivali i svijet definitivno ne postaje bolje mjesto. U takvom nam okruženju dolaze izbori za Europski parlament, a naše političke perjanice ne razumiju ili se prave da ne razumiju dimenziju trenutka u kojem se nalazimo. Poruke poput – za veće plaće, za manje poreze, imaju veze s Europskim parlamentom kao i peršin s Mjesecom. Jednako kao i poruke – branit ćemo Hrvatsku u Bruxellesu. Hrvatsku treba braniti u Zagrebu, jedino smo vlastitim odlukama i propustima ozbiljno ugroženi.

Vrijedilo bi razmišljati drugačije – kako mi možemo braniti jedinstvenu i jaku Europsku uniju i kako mi možemo Europski parlament i europske institucije učiniti učinkovitijima i djelotvornijima. Nikako još nismo shvatili da su to naše institucije i da Europska unija nije samo još jedan od državnih okvira koje kroz stoljeća uvijek želimo prevariti, obmanuti, nasamariti. Ali kako nismo bolji ni prema vlastitoj državi Hrvatskoj, teško je očekivati da ćemo znati funkcionirati u Europskoj uniji. Utaja poreza, nezaslužena mirovina, krivotvorenje dokumenata potpuno su nespojivi s domoljubljem, ali su u isto vrijeme i kratkovidna zabluda. Zabludu da je vlastita korist važnija i vrjednija od koristi za društvo. Ovu zabludu danas plaćamo jako skupo – iseljavanjem uslijed pesimizma i potpunim gubitkom povjerenja u institucije države. Zaista, nema gore stvari koja se može jednoj državi dogoditi.

Kako onda digitalizacija energetike može pomoć? Može jer je to prilika za građane, prilika da svatko od nas postane i proizvođač i potrošač energije. Bit će to prilika da između sebe trgujemo energijom i to onom vlastitom, proizvedenom iz vlastite fotonaponske elektrane na vlastitom krovu. U jeku rasprava oko mirovinske reforme, čudim se samo kako nitko iz svijeta politike nije još uočio kako je upravo to sjajna prilika za osigurati mirovine građanima. Jednako kao i potaknuti zdrave investicije u Hrvatskoj, smanjiti emisiju stakleničkih plinova, zaposliti domaće tvrtke i obrtnike. Možda i hoće, samo još nisu stigli. Bavili su se važnijim stvarima.