Strani novinari, redom Nijemci i Austrijanci, pristigli u Zagreb prije dolaska njemačke kancelarke Angele Merkel u subotu, ponavljali su isto pitanje: “Zašto Hrvatska?” Zašto je kancelarka, koja se do subote država podalje od kampanje Manfreda Webera, glavnog kandidata Europske pučke stranke za šefa Europske komisije, dolazi baš u Zagreb kako bi mu prvi put na nekom stranačkom skupu pružila podršku?
Distanciranje od populizma
– Došao sam vidjeti što je zapravo ovo – kazao je jedan kolega. Kako je odmicao dan, a Merkel se dva puta obratila javnosti i medijima – prvi put nakon razgovora s premijerom Andrejem Plenkovićem u Banskim dvorima, a potom i na stranačkom skupu HDZ-a u zagrebačkoj Ciboni – kockice su se počele slagati.
Inzistiranje njemačke kancelarke na distanciranju od populizma i nacionalizma te na usmjerenost na europske vrijednosti poklapaju se s retorikom i imidžem Andreja Plenkovića. Drugim riječima, bez obzira na struje u samoj stranci kojima Merkel – a ni Plenković – najblaže rečeno ne imponiraju, u ovom je trenutku kancelarka u Hrvatskoj, dok korača uz premijera, na domaćem terenu. U Europi u kojoj s jedne strane čelnici pučana zastranjuju u populizam i koketiraju s drugim grupacijama, poput mađarskog premijera Viktora Orbána, ili pak gube glasove i vlast nauštrb socijaldemokrata, liberala ili nacionalista, ili ruše vladu zbog skandala koalicijskih partnera, kao u Austriji, Plenković za Merkel i za mainstream EU predstavlja centar koji je sve teže naći.
Susret u Zagrebu odvijao se usporedo s milanskim skupom nacionalističkih i krajnje desnih stanaka iz Europe koje je okupio Matteo Salvini i predstavljao je njegov kontrapunkt i točku na koju su se iznova referirali i Merkel i Weber. Postoje struje koje preziru naše vrijednosti i koje žele urušiti našu zajednicu – da se ne štite manjine, da se u pitanje dovode ljudska prava, rekla je kancelarka u Banskim dvorima, da bi pred HDZ-ovcima podigla retoriku za oktavu više i kazala kako biti ponosan na svoju zemlju, a istodobno graditi Europu nije kontradiktorno. Da patriotizam nije jednak nacionalizmu, istaknuo je Weber emfatično zaključivši da ne želi i da neće ovisiti o nacionalističkim glasovima.
Simboličan znak podrške
Njegov govor kancelarka je umalo propustila – nakratko je napustila dvoranu, a objašnjenja su išla od tog da mora na toalet ili pak telefonirati. Na pitanje zove li je austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji je upravo raspuštao vladu, nije bilo odgovora. Za razliku od Kurza, još jednog pučanina koji koketira s desnicom, Plenkovićev imidž u Europi je puno bolji. Kako ga vide ne samo iz njegove grupacije, već i oni sa suprotnih strana, možda se najbolje iščitava iz napisa medija koji mu predviđaju međunarodnu karijeru. On je umjereni političar koji može biti kandidat za visoke funkcije jer čvrsta sredina smjer je koji Plenković vodi unutar EU i pokušava nametnuti HDZ-u, što je olakšanje za sve izmučene ekscesima nacionalnih vođa i pokušajima da ih se disciplinira.
U tom kontekstu vrlo olako prolaze razne optužbe, primjerice o Bleiburgu ili na račun hrvatske policije i navodnog grubog postupanja prema migrantima, koje dolaze iz Hrvatske i inozemstva. Čak ni Merkel nije reagirala na izravno pitanje o njima, možda zato što zna da treba Hrvatsku na granici EU. Također, pitanje BiH i različiti stavovi Hrvatske i Njemačke o uređenje te država o kojima se razgovara nisu u Zagrebu bili apostrofirani.
Druga razina dolaska Angele Merkel u Zagreb – bilateralni susret s premijerom – pokazala se više simboličnim znakom podrške nego što je imala pravu suštinu. Merkel je poslala poruke o podršci Njemačke u ulasku u Schengen i eurozonu, najavila ulaganja Njemačkog telekoma, ali najvažnija je poruka bila ta da je nakon osam godina prvi put u Banskim dvorima stala uz jednog hrvatskog premijera.
Jos je samo falio Soros i Frnc iz Vatikana da upotpune ekipu!