ZAŠTO MATE MATIŠIĆ IZBJEGAVA INTERVJUE
Gavella (studeni 2023.)
Posljednjih dana sam k'o dijete kada dobije čokoladu. Ne izlazim iz Gavelle. Jedna za drugom četiri premijere.
Defile mojih prijatelja i poznatih faca. A da nisu s placa.
U centru pozornosti Mate Matišić i novo "otapanje" ljudi od voska.
Žicaju ga novinari intervjue. On ih redom odbija. Pitam ga zašto.
– Deset godina nikome nisam dao ozbiljniji intervju. Jednostavno nemam ništa novo kazati.
Znatiželjan sam kako su kćeri Krste Papića o kojima se brine nakon smrti roditelja.
– U pubertetu su. Cure su super.
A onda ga trznem za nećaka Jakova.
– On ti je ju-jitsu prvak Europe. Na SP-u u Kazahstanu bio je srebrni. Sjajan dečko i borac.
POVEZANI ČLANCI:
Kažem mu dalje kako ljudi očekuju "voštanu" trilogiju.
– Ma, ništa od toga. Priča je završena – uzvraća dok nam prilazi njegov sin Šimun koji sklada glazbu za Gavelline predstave.
A kad nam se priključila i buduća Matina snaha Anja Đurinović otisnuh se prema tamnoputom redatelju Lawrenceu Kiiru.
Pisao sam prošle godine o njemu, kad je za Martinje krstio vino na Kapelščaku. Bio je crni sv. Martin.
– Kaj nam se dogaja s Dinamom? – tužno će zagrebački Kenijac.
– I tebe to muči? Završila je era Mamićevih europskih rapsodija – uzvratim.
– Ma nemrem nikak skužit zakaj tak slabo igraju. Teško zabijaju golove, a lako ih primaju. Čukarički nas je prešajbal. Ima u Keniji jedan ekstra dobar špic. Zove se Olagun. Trebalo bi ga dopelat u Maksimir – špreha Lawrence kajkavski bolje od Petrice Kerempuha.
Pričal mi je kak je k'o klinac u Keniji španal s vršnjacima nogomet s kokosovim orahom.
– Jedini sam black bad blue boy i tugujem zbog Dinama.
A predstavu "Moji tužni monstrumi" hvale svi redom.
Prvi dio je težak i mučan. Zaustavlja disanje. A drugi urnebesna komedija. Smijeha do suza – slažu se baš svi. Da ne nabrajam.
Zanimljivo da Matišićev tekst u HNK nisu prepoznali.
Bivša intendantica ga je škartirala. Fec objeručke prihvatio.
I Gavella je dobila tešku i ozbiljnu predstavu.
S puno smijeha na kraju.
BRAĆA MANDIĆ POPUT BRAĆE KOVAČ
Livorno i Livno (studeni 2023.)
Livnjaci "granatiraju" sa svih strana.
Zlatko Dalić nakon svjetskih vrhova namjerava osvojiti i europske visine.
Ivica Propadalo u svim sferama. Nema gdje ga nema.
Glazbenik, slikar, scenograf, dizajner i laver sa stilom.
A sad spika s Antom Vrdoljakom i pričica o Livanjskoj noći u Frankfurtu.
– Bila je to, u stvari, velika Prološka noć na kojoj se okupilo oko 400 ljudi iz Livanjskog kraja.
– Tko je zabavljao Livnjake?
– A tko drugi nego Mate Bulić.
Doznam da su na fešti predstavljeni Kristijan i Matej Mandić. Nasljednici braće Kovač.
VEZANI ČLANCI
– Kristijan je kapetan kadeta Eintrachta. Proglašen je najboljim igračem regije u svom uzrastu. I mlađi Matej je ekstra talenat. Obojicu srce vuče prema vatrenima – kaže bivši predsjednik NK Zagreb.
On je prije četvrt stoljeća, uz pomoć sad već pokojnog prijatelja Zvonka Čarana, otkrio Kovače.
– Zorko Srebrić je brzo reagirao i Niko se priključio vatrenima u Maroku na Kupu kralja. Kasnije je stigao i Robert. Livnjani su dali puno dobrih nogometaša. U Zagrebu, koji se na žalost gasi, igralo je pola Livnjaka – reče i krene nabrajati: Kurbaša, Čeko, Milić, Perković, Jurčević, Novokmet…
Malo ih zna da je i Zlatko Dalić trebao potpisati za Zagreb.
– Bilo je sve dogovoreno, a on se skrasio u Varaždinu. Draža Jerković rekao mi je tada: "Prevari nas onaj tvoj Livnjak" – prisjeća se Vrdoljak.
Kaže, Livnjaka je najmanje u Livnu. Okupirali Ameriku, Australiju, Europu…
Na Prološkoj noći u Švabiji skupilo se njih 400. U Prologu ih živi jedva 200.
Više je tamo divljih konja nego stanovnika.
– Ma ti konji, njih 500-tinjak, su ukras i čudo – nastavlja Vrdoljak – nije mi jasno kako u divljini prezime. Navodno se u posljednje vrijeme brinu o njima. Postaju turistička atrakcija.
Ovu pričicu posvetio sam Livnu. Iliti Livornu. Kako ga odmilja zovu.
Siguran sam da je Livnjak Ivo Milić, Dinamov skaut, bezecirao braću Mandić.
Čeka ih Maksimir. BBB. I njihov zemo Dalić.
CRNI POJAS SEDMI DAN I PJESMA ZA PREDSJEDNIKA
Dren, Tanja, Božo, Vuho… (studeni 2023.)
"Zlatna liga" mi je omiljena emisija na HTV-u. Guštam gledati i slušati stare prijatelje. I goste i voditelje.
A morao sam odbiti poziv Drenislava Žekića da budem gost i da lupetam o "Tajnama putnih pića".
Tanji Šimić, jednoj od kreatorica te sjajne emisije, i Boži Sušecu objasnih zašto nisam prihvatio Drenov poziv.
Naime, više puta sam odbijao pred kamerama pričati o svojim slavnim prijateljima. Neki od njih su me zvali i na gostovanja u emisijama koje su im bile posvećene.
E sad, da sam se naslikao kod Drena, pojavio se u "Zlatnoj ligi", ispao bih… Znate već što.
S Tanjom Šimić podružio sam se na Bobijevim danima. Bio sam joj vjenčani kum kad se udavala za Šimu Vlajkija.
A s Božom Sušecom popih sok u Saloonu. U muzeju naših uspomena.
Ekipa filma o Draženu Petroviću obnovila je klub. Kao u ona stara dobra vremena.
– Ima li ti unuk mota za sport? – pitam Sušeca.
– Tin trenira u Rudešu. Kažu da je odličan golman – pohvali se ponosni deda.
I kad sam namjeravao nastaviti priču o "Zlatnoj ligi", javi se moj stari prijatelj Slobodan Medić Vuho.
– Nastupamo u Antunoviću na Simpoziju psihologa – reče mi promuklim glasom.
S Vuhom sam proveo puno lijepih, raspjevanih i lelujavih trenutaka. Svirao je i pjevao u grupi D'more. A onda mu je dijagnosticiran rak grla.
Posjećivao sam ga s paganincima nakon operacije u Vinogradskoj.
– Varaš se ako misliš da je gotovo s mojim pjevanjem – uvjeravao me tada.
Mislio sam. Koji optimist. Pa jedva je šaptao.
Doduše, Vuho je nosilac crnog pojasa u taekwondou. Sedmi dan. Međunarodni sudac. Borac.
– S logopedicom Tamarom Živković Ivanović i dečkima koji su pobijedili rak grla osnovali smo klapu Los Mutavelos (optimisti) i, eto, pjevamo. Nastupamo – veselo šapće.
U Antunoviću je u spletu njihovih pjesama uživao i predsjednik Milanović.
– Zoranu je bilo posebno drago kad sam mu otkrio da je moj sin Igor bio razrednik u Klasičnoj gimnaziji njegovu sinu Marku – doda Vuho.
Profa Igor u međuvremenu je napustio Klasičnu i posvetio se znanstvenom radu. Piše i udžbenike. Koautor je knjige iz hrvatskog za srednje škole. A tata pjeva li pjeva.
– "Sve ću preživit" je himna Los Mutavelosa. A na repertoaru su nam i pjesme "O Ana", "Fala", "Osmijeh", "Ružo crvena", "Mramor, kamen i željezo", "Božić dolazi"… Pjevamo i himne Lijepe Naše i Europske unije – reče i najavi selidbu u Pulu.
– Vraćam se u Zagreb samo kad nastupa klapa.
Sutradan na WhatsAppu stiže mi fotka. Vuho pliva u hladnim pulskim valovima.
Kupanje prije ručka – doda uz sliku.
Ma sve se može kad se hoće.
Crni je to pojas.
Sedmi dan.
VIDEO: Slatkoća stanuje na Velesajmu: Za vikend održana međunarodna izložba pasa