Polovicu zatvorskih kazni koje MUP zatraži, suci odbiju

Otkako su stupile na snagu strože odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, 1. kolovoza prošle godine, policija je do kraja 2019. za najteže prekršaje, za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000 do 20.000 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, sankcionirala 4196 počinitelja, koji su počinili 4430 takvih prekršaja. Pri tome je 1412 prekršitelja uhićeno.

Najveća kazna – 30.500 kn

Najviše je prekršaja utvrđeno zbog vožnje pod utjecajem alkohola s koncentracijom bila veća od 1,50 g/kg – 1671 prekršaj, zatim zbog upravljanja vozilom prije stjecanja prava – 1383, slijede prekršaji upravljanja vozilom za vrijeme dok je vozaču izrečena mjera zabrane upravljanja – 685, dok su zbog odbijanja podvrgavanja ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina utvrđena 344 prekršaja…

MUP je uveo strože kazne prvenstveno zbog recidivista i sprečavanja najtežih prekršaja, posebice onih iz takozvane skupine „četiri glavne ubojice u prometu“ – alkohol, brzina, sigurnosni pojas i mobitel. No kad se ti prekršitelji uhvate na djelu i proslijede sudovima, u velikom broju oni ipak ne budu tako strogo kažnjeni.

Prema podacima MUP-a, nadležnim je sudovima za 3357 počinjenih prekršaja predložena novčana, a za njih 1073 kazna zatvora. Pri tome su novčane kazne potvrđene za 704 počinitelja, a za njih 413 nisu. U preostalim se slučajevima vode sudski postupci. Maksimalna potvrđena novčana kazna iznosi 30.500 kuna. Što se tiče zatvorskih kazni, one su potvrđene za 305 počinitelja, za njih 324 ne, a sudski postupci u preostalim slučajevima traju.

– Maksimalne potvrđene kazne zatvora od 30 do 120 dana sudovi su određivali u slučajevima gdje su počinitelji upravljali vozilima pod utjecajem alkohola s koncentracijom većom od 1,50 g/kg, vozačima koji su upravljali vozilom prije stjecanja prava i koji su upravljali vozilom dok im je bila izrečena mjera zabrane upravljanja – kažu u MUP-u i dodaju da je iz navedenog razvidno da i sudovi najtežim prekršiteljima prometnih propisa u jednom dijelu određuju maksimalne novčane i kazne zatvora. No postavlja se pitanje zašto sudovi u tako velikom postotku ne potvrđuju kazne koje predlaže policija? Tako u slučaju zatvorskih kazni više od polovice njih na sudovima nije potvrđeno. Na prekršajnim sudovima koje smo pitali zašto se u tako velikom broju ne potvrđuju kazne za prekršaje u prometu pozivaju se pak na individualizaciju kazne.

Sudovi ne vole slati u zatvor

U zagrebačkom Općinskom prekršajnom sudu kazali su nam da kod izricanja prekršajnopravne sankcije sud nije vezan prijedlozima ovlaštenog tužitelja, već odredbama Prekršajnog zakona o individualizaciji kazne vodeći računa da se izrečenom kaznom postigne svrha kažnjavanja, specijalna i generalna prevencija.

– Ako tužitelj nije zadovoljan odlukom, ima mogućnost podnošenja žalbe Visokom prekršajnom sudu koji odlučuje i o prigovoru okrivljenika koji protiv prekršajnog naloga podnese prigovor, i to samo u odnosu na izrečenu sankciju i pri tome ne poriče počinjenje prekršaja – kažu na zagrebačkom Prekršajnom sudu. I na Visokom prekršajnom sudu su nam kazali da je izricanje prekršajnopravne sankcije u svakom pojedinom predmetu strogo individualizirano.

– To znači da se sve okolnosti koje, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja nužno moraju odnositi isključivo na konkretnog počinitelja prekršaja, a ne uopćeno i mehanički, pri čemu mora biti ispunjena svrha kažnjavanja – poručili su s VPS-a.

Prometni stručnjak i stalni sudski vještak Goran Husinec postavlja pak pitanje što to znači izraz potvrđene kazne. On smatra da je puno bitnije jesu li te kazne realizirane, odnosno jesu li naplaćene i jesu li oni osuđeni na zatvorsku kaznu doista otišli u zatvor. Husinec kaže da će zakon imati smisla tek onda kad bude izvjesna realizacija kazni koje on propisuje.

– Postoje razni mehanizmi na sudu kojima se zavlače postupci i kojima se kazne na kraju ne realiziraju. Pri tome imamo dva sloja ljudi. Jedan su bogati i bahati koji imaju skupe odvjetnike koji pak imaju mehanizme da zavlače cijeli sustav, a s druge strane imamo počinitelje koji su na rubu egzistencije i od njih se ne mogu naplatiti novčane kazne. A sudovi ne vole izricati zatvorske kazne, zatvori su nam ionako pretrpani – objašnjava Husinec.