Dvojica hrvatskih pomoraca puna su dva mjeseca zarobljena na brodu u libijskim teritorijalnim vodama. Vlasnik broda, Maltežanin, ostavio ih je ondje doslovce kao polog jer vlasniku tereta koji su trebali ukrcati na brod duguje novac. Pomorci ne smiju s broda, voda i hrana su im ograničene, a čuvaju ih naoružani stražari. Situaciju pogoršava to što se nalaze u vodama u kojima službeni Tripoli nema kontrolu, kao to i da se oko njih povremeno još vode borbe. Kazali su nam to oteti pomorci – 28-godišnji Zoran Korać i 56-godišnji Ivan Škibola. Trenutačno se nalaze na sidru jednu nautičku milju zapadno od ulaza u libijsku luku Zwara.
Bez vode
– Imamo čuvara s puškom na brodu. Već dva mjeseca živimo u strahu da će se nešto jako loše dogoditi. Čuvari se igraju oružjem za stolom, nekoliko su puta pucali pokraj nas, uživaju drogu... – kažu nam. Linije su slabe, većinu razgovora obavili smo porukama. Agonija hrvatskih pomoraca počela je u svibnju.
– Vlasnik broda nas je poslao u Libiju 10. svibnja da ukrcamo dizelsko gorivo na svoj te na još jedan brod. Dogovorio se s vlasnikom tereta da pusti taj drugi brod da može prodati dizel, a nas da zadrži kao polog dok mu ne plati. Još nije platio. Vlasnik dizela pod prijetnjom nas drži dok mu ne plati. Nitko nam ne može pomoći jer smo u teritorijalnim vodama Libije, gdje se još vode oružani sukobi – kažu te dodaju: – Bez vode za pranje i tuširanje već smo mjesec dana, hrana je reducirana. Brod ima četiri kreveta, a nas je osmero. Svi su napeti, bespomoćni. Izdao nas je vlasnik broda koji se u ova dva mjeseca nije javio ni jednom. Vlada velika nervoza. Jako malo razgovaramo, uglavnom svatko ima nešto čime se pokušava na neki način udaljiti od razmišljanja o cijeloj situaciji, a posebno od onog što bi se moglo dogoditi.
Do prije dva tjedna na brodu je bio kapetan iz Libanona. Dok je bio na brodu, nije dopustio bilo kakvu komunikaciju izvan broda.
Kako su nam kazali Ivan i Zoran, kontaktirali su s njima iz hrvatskog veleposlanstva u Tripoliju, što su nam potvrdili i iz hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
– Zasad nisu u mogućnosti pomoći jer Libija nema kontrolu u ovom području – kažu nam pomorci.
Ne plaća radnike
Akciju za pomoć vodi i Međunarodni sindikat transportnih radnika (MSTF).
– Činimo najviše što možemo – kazao je njihov predstavnik Paul Falzon: – Vlasnik je Maltežanin, ali njegov brod Kita plovi pod zastavom države Togo. Situacija je delikatna. Zatražili smo pomoć svih nadležnih – a odgovornost za posadu leži na vlasniku, potom u državi pod čijom zastavom plovi brod, a to je Togo, zatim državi čiji su građani te potom i državi u čijim se vodama brod nalazi. Ovo je vrlo opasna situacija i naš je prvi interes spasiti ljude.
Prema podacima s Malte, vlasnik broda Daniel Farrugia pozvan je u tamošnju policiju na razgovor, ali malteške vlasti kažu da su im ruke vezana budući da brod plovi pod zastavom Toga. Inače, za Farrugijom je u ožujku izdan nalog za privođenje jer se nije odazvao na sud na kojem se trebao očitovati o neisplati plaća radnicima.
Ovo je bilo nezamislivo za vrijeme vladavine Libijskom Džamahirijom pukovnika Moamera Gadafija, s brodovlasnikom bi nahranio kućne ljubimce. On je vladao u svojim državnim vodama.