Poslije idućih izbora na dnevni red politike dolazi Hrvatska kao kolonija

Zašto Hrvati ne vole otpadnike? Tim bi se pitanjem i mogućim odgovorom trebali pozabaviti Peđa Grbin i drugi urotnici protiv Davora Bernardića u SDP-u, koji je u najvećoj krizi od osnutka. Jer, vjerojatno više budućnosti među Bernardićevim socijaldemokratima nemaju, a ne čini se da se namjeravaju prestati baviti politikom.

Osobno, ne znam točan odgovor na početno pitanje, no možda ljudi otpadnike od političkih stranaka koji se iznova organiziraju doživljavaju kao bjegunce iz obitelji, pa bili ili ne bili glasači tih stranaka doživljavaju ih kao vlastitu rodbinu a izlazak iz njih kao okretanje leđa toj rodbini. Uglavnom, nema niti jedne od mnoštva otpadničkih stranaka koje su uspjele, osim donekle HSP AS-a Ruže Tomašić koji se na kraju i sam rasuo. Poslije spektakularnog sukoba Budiše i Gotovca u HSLS-u osniva se Liberalna stranka, ali je više nema. Nema ni DC-a Vesne Škare-Ožbolt i Mate Granića osnovanog poslije velikog izbornog poraza HDZ-a na početku 2000. godine, kad se to dvoje osnivača nove stranke htjelo oprati od poraženog i za mnoge omraženog društva. No HDZ se oporavio, ponovno pobjeđivao, a oni su nestali, prije toga se žestoko sukobivši.

Sličnu će sudbinu doživjeti vjerojatno i Glas Anke Mrak-Taritaš i Vesne Pusić, a nije se proslavilo ni nekoliko otpadničkih stranaka na desnici. Istina, ni strankama iz kojih su pobunjenici otišli ili su iz njih izbačeni ti rascjepi nisu koristili - HSLS još jedva postoji, HSP također, a ne pruži li mu tko koalicijsku šansu, HNS više neće biti ni u vlasti ni u Saboru. Jedino osnivanje otpadničkih stranaka iz njegovih redova nije naškodilo HDZ-u, jer su se motivi osnivača DC-a malo kome mogli svidjeti - bilo je to kukavičko pretrčavanje iz “zatucanog” HDZ-a u društvo “progresivnih”, “modernih” stranaka, a V. Škare Ožbolt i Granić objašnjavali su ih kao da deset godina nisu bili u istoj stranci koju su poslije izlaska iz nje ocrnjivali.

Ako, dakle, HDZ-u otpadnici nisu nimalo naškodili, hoće li naškoditi SDP-u? Općenito je HDZ otporniji na krize i povremene neuspjehe, nijedna stranka nema tako veliku moć obnove i ponovnog jačanja kao HDZ, pa će sadašnji sukobi u SDP-u toj stranci sigurno više naškoditi nego što bi naškodili HDZ-u. Uostalom, u posljednje su vrijeme različita stajališta o pojedinim temama u HDZ-u, pa i različita glasovanja u Saboru, najveću stranku prilično tresli, ali je ostala uglavnom neozlijeđena.

Može li se dogoditi da SDP zadesi slična, ili bar donekle slična sudbina kao i HSLS, pa da se možda, i to ne za kratko razdoblje, obnovi jednostranačje? Ali tome će, ako se ne dogodi velika koalicija, biti prepreka Živi zid, možda i Most, a možda i Neovisni za Hrvatsku. Stoga bi lakoća ili relativna lakoća s kojom su HDZ i SDP uz pomoć partnera poslije izbora formirali vlast otišla u povijest, što za Hrvatsku i ne bi bilo loše, ali tko zna kakve će posljedice imati sve izgledniji kaos koji će se stvarati u vremenu poslije izbora.

Kako god bilo, pokazat će se posljedice nesposobnosti, nedjelotvornosti, podložnosti i sluganstva velikih stranaka i vlada koje su oni formirali prema europskim i svjetskim gazdama. Poslije idućih izbora na dnevni red politike mogla bi doći Hrvatska kao kolonija, što će reći da zahtjevi Živog zida da Hrvatska iziđe iz NATO-a i Europske unije nisu posljedica samo sračunatog radikalizma nego prirodna posljedica vladavine dviju velikih stranaka u posljednja dva desetljeća. To bi odnose u Hrvatskoj i Hrvatske s Europom i svijetom učinilo dramatičnim, ali još gore bi bilo kad se, u slučaju velike koalicije, to jest bruxelleskih projekata u Banskim dvorima, kolonijalni položaj Hrvatske uopće ne bi problematizirao.

Kad se bavimo ovim pretpostavkama o budućnosti politike u Hrvatskoj i sudbine zemlje, neizbježno moramo vidjeti što je svakome očito - sukobi u SDP-u baš nimalo ne dotiču tu političku budućnost Lijepe naše, ne zna se koje gospodarske i druge koncepcije presudne za državu zastupaju Bernardić i oni koji ga podupiru a koje Grbin i njegovo, kako se sam izrazio, “tvrdoglavo” društvo. Po tome HDZ može biti miran, glavni mu takmac nije samo razjedinjen nego djeluje politički izgubljeno. Ali ne može biti miran zbog toga što sadašnje stanje u SDP-u, a i HDZ-u, pogoduje Živom zidu, Mostu, Neovisnima za Hrvatsku..., koji su uglavnom zakleti protivnici najveće stranke. Ni spremnost vlastohlepnog Plenkovića na “najnemogućije” koalicije neće mu pomoći. I mogao bi to biti njegov kraj, kraj jednog bruxelleskog projekta.

Račan je SDP doveo na vlast, no njegov rezultat nije bio ni blizu Milanovićevom: