Subota 2. lipnja
Vlada ne radi svoj posao, zato kritike s Pantovčaka
Potporom referendumu o izbornom sustavu i demografskim inicijativama Mosta predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović još je više pogoršala odnose s Plenkovićem. Pa je još glasnije pitanje – hoće li na idućim predsjedničkim izborima imati potporu HDZ-a ili će biti neovisni kandidat? No možda se i neće kandidirati. Ili možda “sporne” izjave i ne uračunava u dobitke ili gubitke za budućnost karijere. Jer, te izjave priliče predsjednici, i posve su u skladu s njezinom općom brigom za stanje u zemlji. Ne suprotstavlja se predsjednica Plenkoviću i Vladi zato što joj se to prohtjelo. Ako Vlada ne radi ono što joj je posao, onda je sama kriva za “napade” s Pantovčaka.
Ali i Plenković, i neki ministri, i neki dužnosnici HDZ-a misle da i njihova nesposobnost mora biti nedodirljiva, da su zaštićeni činjenicom da jesu to što jesu, to jest da imaju vlast. Pa i kad bi ostvarili prijetnju da Kolindu Grabar-Kitarović neće poduprijeti na izborima, bila bi to osveta nesposobnih, a ne odluka odgovornih za sudbinu države. I vjerojatno joj ne bi naškodili na predsjedničkim izborima, nego bi naškodili sebi na parlamentarnim izborima. Ako bi se predsjednica obazirala na takve i tim obzirom zaslužila HDZ-ovu potporu, ne bi više bila ono što jest, nego što drugi očekuju i hoće.
Nedjelja 3. lipnja
Ponižavanje pred Srbijom traje od Račana do danas
Zakon o upravljanju državnom imovinom, po kojem se u Hrvatskoj poduzetnicima mogu dati u zakup odmarališta i druge nekretnine oko kojih traje imovinski spor, izazvao je buru u Srbiji gdje se vrijednost te imovine napuhuje do čak tri milijarde eura. A Srbija je prisvojila i prodala 167 Ininih crpki, otela poslovne prostore Borova i još 150 hrvatskih tvrtki od kojih je samo 20 uspjelo postići sporazum. I tako ponižavanje Hrvatske traje od Račana do danas. Račanovoj vlasti jedna od prvih briga bila je “pomoć demokratizaciji Srbije”, a kad je srušen Milošević i Srbija se “demokratizirala”, premijer Đinđić je, uzvraćajući Mesiću, zaprijetio da će Srbija od Hrvatske tražiti 150 milijardi dolara ratne odštete.
I Sanader se dodvoravao Beogradu, koji je, po želji gazda iz Bruxellesa, i posjetio, a domalo je novinare u Zagrebu molio da pišu o tome kako su se srbijanski dužnosnici razletjeli po europskim metropolama ne bi li spriječili početak pregovora Hrvatske o ulasku u EU. Ta politička puzavost prenijela se i na materijalna dobra, pa umjesto da Hrvatska sa srbijanskom imovinom postupi kao i Srbija s hrvatskom, mi se ispričavamo što se ta imovina u ruševnom stanju komercijalizacijom obnavlja. I vjerojatno će, kad bude obnovljena, biti vraćena rasrđenim “vlasnicima” iz Srbije.
Ponedjeljak 4. lipnja
Kada ćemo ‘zapucati’ na ‘kombi’ stranih profitera?
I dok se mediji, uglavnom lijevi, zgražaju što je hrvatska policija pucala na kombi s migrantima kraj Donjeg Srba, a ministar Božinović na sve strane opravdava taj čin, koji je, premda su u njemu, na žalost, stradala djeca, bio normalan, stiže ova vijest: “Nevjerojatno brutalni zločin potresa grad Chemnitz i Njemačku. Brutalni zločin koji je izvršio 18-godišnji tražitelj azila iz Sirije silovanjem 15-godišnjakinje u podrumu kuće u centru Chemnitza, šokirao je cijelu državu. Mlada djevojka bila je toliko ozlijeđena da je morala na hitnu operaciju”.
Nijedan (lijevi) komentator u Hrvatskoj neće se ni osvrnuti na taj zločin, kao što se na slične nije osvrtao ni dosad, jer bi to bacilo sjenu na sliku o “nedužnim” migrantima koji bježe od ratnih strahota u svojim zemljama. Kao i cijela Europa, Hrvatska je od Milanovićeve dobrodošlice migrantima koje treba zbrinuti i naći im posao “evoluirala” do odlučnosti s kakvom je u vrijeme najveće migrantske krize postupao i govorio Viktor Orban, tada napadan po cijelom kontinentu “i šire”. Nitko se u Hrvatskoj ne veseli tragediji kod Donjeg Srba, ali se zacijelo treba upitati – ako u jednom slučaju branimo hrvatski integritet i sigurnost, kada ćemo “zapucati” u “kombi” kojim iz Hrvatske strani profiteri iznose milijardske dobiti?
Utorak 5. lipnja
Smrt novinarke prirodne ljudskosti i radoznalosti
Više od 100 tisuća ljudi u nekoliko je dana u Večernjem listu pročitalo vijest o smrti Tatjane Krajač, novinarke Nove TV. To govori o golemom utjecaju televizije, ali i žalu zbog prerane smrti jednog od najprijatnijih i u izričaju najrazgovjetnijih televizijskih lica u Hrvatskoj. Govori i o srodstvu koje se stvori između gledatelja i televizijskih novinara s istaknutom osobnošću. Svaka je emisija na TV-u, pa i svaka informativna, predstava u kojoj ne slušamo samo ono što se priopćava nego i kako se priopćava, i gledamo one koji to čine.
Ima ih koji govore s činovničkom ili vojničkom disciplinom, hladno i odbojno, onih koji umjetnim osmijesima i na druge načine nastoje odglumiti prisnost s gledateljstvom, ima i onih koji takoreći recitiraju ili pjevuše, a rijetki su oni, kakva je bila Tatjana Krajač, koji imaju prirodnu crtu ljudskosti i koji nam vijesti, izvještaje, reportaže, komentare sriču s radoznalošću kakvu i u nama potiču. Pa kad se pojave, prisustvujemo novinarskoj predstavi. Takvih je malo, a usporedbe radi, u politici, kojoj je pokojna novinarka bila “posvećena”, izuzmemo li Kolindu, nema ni jednoga. Plenković, Jandroković, Bernardić i drugi manekeni su obmana, taština samoljubivosti, pa su vrsni novinari na TV-u naknada za “patnju” koju nam političari uzrokuju.
Srijeda 6. lipnja
Hrvatskim je puzavcima svetinja što kaže Beograd
Počelo je počelo! Vijest kaže: tridesetak prosvjednika okupilo se pred Hrvatskom radio-televizijom (HRT) na prosvjedu nazvanom “Stop cenzuri – za pravo na istinu” nakon što se javna radio-televizija ogradila od spornih stavova o Jasenovcu koje je iznio Igor Vukić u emisiji “Dobar dan, Hrvatska” te izbrisala snimku te emisije s interneta. Zamišljam kako je izgledao scenarij. Poslije emisije, Pupovac, marksistički autor iz doba komunizma koji je slavio komunističke dužnosnike sve do rasula njegove Jugoslavije, zove Plenkovića, a on zove vodstvo HRT-a i priča se nastavlja ogradom od Vukićevih stavova.
Koje bi to veselje bilo da su mogli reći da je Vukić ekstremni hrvatski nacionalist ili ustaša. Ali nije. Vukić je Srbin, čija je obitelj stradavala po logorima u Drugom svjetskom ratu, ali istinoljubivi Srbin čiji su “stavovi” istražene činjenice i samo činjenice. Njegov je grijeh što su mu brojke o žrtvama neusporedivo manje od brojki nametnutih iz Beograda kojih se kao svetinje drže hrvatski puzavci. Plenković i Pupovac mogu biti zabrinuti, na početku spomenuti prosvjed samo je izraz (i neće biti jedini) nezadrživog prodora u javnost posve novih činjenica o Jasenovcu o kojima piše sve više prvorazrednih povjesničara i drugih autora.
Četvrtak 7. lipnja
Dodvorica Jandroković i nadnaravni Kuščević
Gordan Jandroković i Lovro Kuščević nose iznimne biljege po kojima ih javnost prepoznaje. Prvi je “majstor” u političkom preživljavanju kao dodvorica stranačkim šefovima kojima okreće leđa čim namiriše njihov pad, a drugi je slavu zaslužio počinjući svoje konferencije za novinare s “Hvaljen Isus!” Takvi, najsrčanije su branili Plenkovićevu smjenu Davora Ive Stiera i Mire Kovača sa stranačkih dužnosti. Još ne njušeći Plenkovićev neizbježni pad, Jandroković je zaplesao po “mrtvacima” Stieru i Kovaču, koji su “i sami trebali podnijeti ostavku”. A zahvalni Isus podario je Kuščeviću nadnaravnu moć da iza “logične” smjene spomenutog dvojca vidi što nitko ne vidi – sveopću potporu članstva i najduži pljesak Plenkoviću na općem saboru HDZ-a.
Prvo ponovimo kakva je ta “sveopća potpora” – brojni HDZ-ovi glasovi protiv Istanbulske konvencije u Saboru, deseci tisuća prosvjednika protiv Plenkovića u Zagrebu i Splitu, stotine tisuća potpisa za Plenkoviću mrski referendum o izbornom sustavu, mnoštvo drugih izraza nezadovoljstva njegovim vođenjem stranke i države. Te zaključimo – uza sve to nitko predsjedniku HDZ-a i Vlade ne može biti tako čvrsta potpora kao Jandroković koji će ga prvi kad mu zatreba iznevjeriti, i Kuščević prostirući mu najlagodniji ležaj za despotsku taštinu koju pozdravlja s “Hvaljen Isus!”
Petak 8. lipnja
Imotski - tako lijep, a sve manje stanovnika...
U rodnom sam kraju, u selu Zmijavcima kraj Imotskog. Naravno, kao i uvijek odem pogledati Modro jezero, ove godine s posebnom radoznalošću jer sam ga lani ostavio kao lokvicu koja je uskoro i presušila. Sada je voda puno viša, vratila mu se sva ljepota kojom je priroda obdarila taj gradić, po mome ukusu, jedan od najljepših u Hrvatskoj, možda i najljepši. Kao da ga nisu gradili ljudi nego je uklesan Božjom rukom u brdu s kojeg motri na plodno i lijepo polje kroz koje teče bistra Vrljika, u kojoj sam se davno do iznemoglosti kupao i sa šakama oblikovanim u posudu ili polegnut izravno ustima pio vodu.
Novost su u Imotskoj krajini mnogi turisti kojih ima i u gradu i po selima, novost su i sve brojnije velike trgovine Lidla, Konzuma, Thomyja, Studenca..., ali, na žalost, novost je i žalosni (ne)razmjer – što je više turista i trgovina, manje je stanovnika. Nekad je sve vrvilo od djece, učenika, težaka u polju, kupaca i prodavača na imotskoj tržnici i na stočnom sajmu – danas su puste i škole, i polje, i tržnica, i stočni sajmovi. Zamišljam najcrnji scenarij u kojem bi presušilo i stanovništvo i Modro jezero, zauvijek. Ostala bi pusta sela. I grad. A Bog bi se pitao – zašto sam ga tako lijepa sagradio!?
IDIOTARIJE... Hrvatsku uništava "Hrvatska vlast" koja radi za sve samo ne za Hrvate kako u Hrvatskoj tako i u dijaspori... Svaka normalna vlada štiti svoj narod i radi u njegovu interesu osim Hrvatske vlade...