Povijest, čini se, nije “noćna mora” samo učenicima koji moraju zapamtiti sve godine, uzroke i posljedice, nego je taj školski predmet i razlog sve većeg jaza između Ekspertne radne skupine i Ministarstva obrazovanja, ali i jedan od predmeta na kojem sve ove godine zapinje “reforma obrazovnog sustava”.
Dio prijašnjih članova stručnih radnih skupina i bivših članova ERS-a sada tvrdi da je kurikul povijesti nova stručna radna skupina znatno izmijenila u odnosu na izvorni dokument stavljen na javnu raspravu, a nova stručna skupina poručuje da ništa nije izbacivala te da nije pisala novi kurikul, nego ga je usuglasila s primjedbama iz javne rasprave i jedinstvenom metodologijom. U Ministarstvu obrazovanja na cijeli kaos odgovaraju: “Ne znamo što je usuglašeno jer od ERS-a službeni dokument nismo dobili”.
Servirana informacija
Neslužbeno, pak, sugovornici za Večernji tvrde da je ministrici Divjak servirana informacija da je 80 posto sadržaja izmijenjeno, što je bio povod za njezine povišene tonove s predstavnikom ERS-a Radovanom Fuchsom, iako u Ministarstvu sami ne znaju definirati što je to točno u samom sadržaju izmijenjeno.
I gdje je u cijeloj ovoj sagi zvanoj “kurikul povijesti” problem? U samim temeljima i nemogućnosti da se pred javnosti zauzme čvrst, neopterećujući stav izdignut iznad relacija “partizana i ustaša” u vidu definiranog, obveznog sadržaja povijesti koji se mora učiti. Naime, u samim počecima reformskog procesa i izrade kurikula prvi stručnjaci koji su radili na dokumentu najprije su istražili iskustva iz 20-ak drugih zemalja i njihove kurikule povijesti.
Među tih 20-ak u obzir su uzeli i kurikul kanadskog Ontarija za srednjoškolski program povijesti kao jedan od najsveobuhvatnijih i najbolje razrađenih kurikula u svijetu. Hrvatska je te 2015., kada je pripremala kurikul povijesti, a na njemu je radio i Neven Budak, iz kanadskog kurikula preuzela koncepte kao glavne elemente koji određuju pristup učenju i poučavanju povijesti u srednjoj školi.
No iako se oba kurikula temelje na konceptima, njihova je razrada različita – kanadski definira obvezni sadržaj, naravno i ishode za obvezni sadržaj, dok hrvatski to nije definirao. Ukratko, to je ostavilo veliku slobodu profesorima da svaki na svoj način tumače, primjerice, Domovinski rat.
Prerano za potpunu slobodu
– Koristili smo kanadski kurikul kao dobro iskustvo. U svojem smo kurikulu definirali sadržaj za osnovne škole, za srednje nismo propisivali sadržaj, nego područja uz napomenu da 50 posto mora biti na primjerima iz Hrvatske. Nakon javne rasprave tada smo doradili prijedlog da se uvedu obvezni sadržaji koji definiraju učenja povijesti u gimnazijama u omjeru 60 posto definiranog i 40 posto sadržaja prepuštenog nastavnicima – poručio je za Večernji list Neven Budak.
Sada, nakon provedene javne rasprave, kaže Budak, propisano je puno sadržaja i velik broj nastavnih jedinica koje ne omogućuju dubinsko ulaženje u materiju i ne ostavljaju prostor kreativnosti. Odgovore zašto se to dogodilo, kaže Budak, treba tražiti od sadašnje koordinatorice radne skupine za povijest. Na pitanje nije li bilo jednostavnije, kao u kanadskom modelu, definirati obvezne sadržaje, Budak poručuje da nema razloga da povijest bude drukčija od ostalih predmeta. Ipak, slaže se da Hrvatska još nije spremna za potpunu slobodu u predavanju nastavnika kojima nije definiran sadržaj.
VIDEO Demografska slika Hrvatske
Gdjo ministrice ucenici iz povijesti moraju nauciti tri osnovne cinjenice 1. srbija i crna gora i 90% i srba iz hrvatske zvrsili su brutalnu agresiju na hrvatsku 2.domovinski oslobodilacki rat je temelj hrvatske drzave 3.dr Franjo Tudjman je prvi hrvatski predsjednik