'Poznavajući moral i karakter Praljka znao sam da će reagirati...'

Bivši Mostov ministar pravosuđa Ante Šprlje šokiran je postupkom generala Praljka. 

- Poznajući gospodina Praljka i ono sam saznao u razgovorima s njim tijekom posjeta Haagu znao sam da će on, ako bude osuđen, vrlo negativno reagirati. Poznavajući moral i karakter gospodina Praljka znao sam da će reagirati no nitko nije mogao očekivati jednu ovakvu reakciju. Šokiralo nas je to sve. Iskreno me čudi da se ovako nešto moglo dogoditi sa unošenjem u sudnicu – rekao je Šprlje. 

Nisam ništa mogao unijeti u sudnicu

Prisjeća se kako je prilikom njegovog posjeta Haagu kad je dolazio kao ministar pravosuđa mjere sigurnosti bile jake pa se morao izuvati kako bi bio pregledan od glave do pete. - Nisam mogao unijeti doslovno ništa, tako da me ovo šokiralo. Kad sam vidio da to nije bila mala bočica i da se to uspjelo unijeti u sudnicu, iznenađuje me takvo nešto, posebno ako se radi o otrovnoj supstanci i kako je takvo što moglo dospijeti u zatvor – dodaje. 

Komentirajući presudu, dodaje da je očekivao rušenje konstrukcije udruženog zločinačkog pothvata. Hrvatska je, kaže, u pismu iz Haaga u kojem nas se odbija kao prijatelja suda dobila objašnjenje da Franjo Tuđman, Gojko Šušak ni Janko Bobetko nisu osuđeni tom presudom niti Hrvatska.

- To nam je davalo nadu da će presuda biti drugačija i da će ta konstrukcija udruženog zločinačkog pothvata biti srušena. Međutim to se očito nije dogodilo, iako je došlo do određenih promjena u kvalifikacijama za pojedine zločine na području BiH no kompletna konstrukcija nije srušena. Hrvatska nije proglašena odgovornom za pojedine ratne zločine te o pričama naknade štete nema govora. Nije točno da je ovom presudom Hrvatska proglašena da je agresor – smatra Šprlje. Upitan jesu li ministri prije njega napravili sve da do ovakve presude ne dođe, Šprlje je kazao kako ne želi nikoga pljuvati jer nije vrijeme za to, ali je on kao ministar učinio sve što je mogao. - Da li je bilo propusta prije? Vjerojatno je bilo, ali sada za time plakati nema više smisla - zaključio je Šprlje.

Miljenić postavlja priču na tri razine

Njegov prethodnik u Ministarstvu pravosuđa, SDP-ov Orsat Miljenić cijelu bi priču, kaže, postavio na tri razine.

- Prva razina, i to moramo biti svi svjesni, neki zločini su se počinili i ljudi su stradali i to treba procesuirati. Individualna krivnja se treba utvrditi i tko god je nešto napravio, počinio neki zločin, treba za to odgovarati. Mi kao društvo na to trebamo gledati da ni počinitelj ni žrtva nemaju nacionalnost, tko je napravio ratni zločin treba odgovarati. Druga dimenzija je odnos prema nama kao državi i odnos ovog tribunala koji je, a to govorim već više od 17 godina, loš, to je sud koji je loš, koji je napravio loš posao i za kojeg bi bilo bolje da nikada nije postojao – smatra Miljenić. U razdoblju od manje od mjesec dana taj sud je, dodaje, utvrdio da Ratko Mladić nije imao veze sa Srbijom i da sve što je činio je činio samoinicijativno.

 - A onda imate ovo što se danas događa u odnosu na Hrvatsku i odnosu na BiH. To je za mene potpuno neprihvatljivo, Hrvatska nije bila agresor. Nije postojao i ja ne vidim dokaz za postojanje udruženog zločinačkog pothvata. Vraćam se na ono prvo, zločini jesu počinjeni i njih treba procesuirati, ali politizirati na ovaj način, uvlačiti jednu zemlju u sukob u kojem nije bila. Ne zaboravite da je za vrijeme tog sukoba svo oružje za BiH išlo preko Hrvatske, da se vlada BiH sastajala u Hrvatskoj, da je rukovodstvo bih letilo i putovalo preko Hrvatske. Koja to zemlja ratuje s drugom, a da se to događa? To je potpuna neistina i iskrivljavanje povijesti. To je loše i tu si je Haški sud uzeo za pravo ono što nije smio, umjesto da prosuđuju o individualnoj odgovornosti. Treća dimenzija je ovo što je napravio gospodin Praljak. To je jedna ljudska tragedija i nitko ne bi trebao tako postupati, nadam se da će to završiti dobro za njega – objašnjava Miljenić.

Na pitanje je li u svom mandatu napravio sve što je mogao za šestorku, odgovara kako je njihova individualna odgovornost samo njihova stvar. - Da li je netko od njih nešto napravio ili ne, ja to ne znam, i tu se država nikada nije trebala miješati. A gdje je država involvirana, tu smo se trebalo miješati. Politika 90-ih prema BiH je bila loša, ali nije bila agresija i nije bila zločinački pothvat. I ona se mora kretati u političkoj osudi, a ne kaznenoj odgovornosti – nastavlja Miljenić.

"Završni čin jedne drame"

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak drži kako je ova presuda završni čin jedne drame koja se odvija na prostoru bivše Jugoslavije.

- Drame koju je, po svemu sudeći, izazvala međunarodna zajednica kad nije spriječila Miloševićevo kretanje u agresiju, a ostalo je bio domino-efekt. Bojim se da je ovakva presuda pokazuje neriješen rezultat ukupnog rada Haaškog suda, a generacijama koje su stasale nakon rata otvara, na žalost, temelj za budući sukob. Izražavam žaljenje prema svim žrtvama, pogotovo onima koje su stradale pod hrvatskim grbom, neovisno o tome je li o riječ o bosanskim, srpskim, pa i hrvatskim žrtvama. Također, pitam jesu li pravi zločinci osuđeni ili su oni koji su radili ta nedjela u principu slobodni ljudi i mislim da istinu o tome nikada nećemo doznati – komentira Beljak.

Cijela priča od 1991. godine pa do danas izrežirana je negdje vani, vjeruje on. - Mislim da smo mi, Hrvati, Srbi i Bošnjaci bili marionete interesa međunarodne politike i velikih sila. Na žalost, situacija je sada još gora nego 1990. godine. Pogledajte samo koliko je mržnje po internetu, koliko je slavlja s jedne strane, a ogorčenja s druge strane, koliko je licemjerja, ovisno o presudi, jedni slave, drugi tuguju. Sve skupa nema smisla. Sud je trebao imati zadatak da svi narodi prođu katarzu, da se označe krivci. Po ovom nitko nije kriv, odnosno, svi su krivci, što, naravno nije istina. S hrvatske strane, krivi su neki drugi. Mislim da je sve to skupa izrežirano i presude su čista režija. Uostalom, biti 13 godina u pritvoru i čekati jeste li krivi ili ne, samo je po sebi katastrofa i sumrak bilo kakvog međunarodnog poštenja i pravosuđa – tvrdi Beljak.