'Prije četiri godine imali smo situaciju kad su ljude iz Azije tjerali van iz tramvaja i vikali: 'Covid, covid!', danas imamo napad ili dva'

Problem su vize, ishodovanje radnih dozvola koje traje dosta dugo, i to u predsezoni. U zadnje dvije godine pokazalo se da ne bude gotovo do početka petog mjeseca kad nama počinje sezona i kad smo popunjeni 90 posto. Znači, tad su nam strani radnici prisutni, plaćamo im dohodak i stanovanje, a oni nisu u operacijama što je „double lost“ za nas – pobrojala je probleme sa zapošljavanjem stranih radnika karakteristične za turistički sektor Nikolina Misir iz tvrtke TT Hotels Croatia - TUI Group na panel diskusiji „Hrvatski gospodarstvenici i strana radna snaga“ na konferenciji Večernjeg lista "Hrvatsku kakvu trebamo", održanoj u zagrebačkom hotelu Dubrovnik. Dodala je da im dio radnika ostane i za njih ne treba nova viza, no imaju i veliki broj novih i gorući problem spore birokracije.

Sanjin Purić iz građevinske tvrtke GP Krka dodao je kako je u građevini slična situacija, iako će u novom zakonu to popraviti produljenjem radnih viza na tri godine, u odnosu na jednu godinu sada, ali prisutna je velika fluktuacija.

Već se sedam-osam godina time bavimo, ali još uvijek lutamo, dolaze nam radnici koji ne mogu u Njemačku, pa ostaju kod nas, nismo najpoželjnija destinacija. Imamo oko 40 posto stranih radnika, od njih polovina dolazi iz trećih zemalja, a polovina iz „ex Yu“ – kaže Purić te dodaje da većina nema ni završenu srednju školu ili zanat, ali imaju volju za učenjem te ih pokušavaju osposobiti na najbolji način i za njih i za tvrtku.

Tvrtka Rudan koja djeluje i u energetici i u turizmu ima oko 530 radnika, od kojih 100 radi u energetici, a ostali u turizmu. Oko 80 posto su domaći radnici, 13 posto ih dolazi iz okruženja, a sedam do osam posto iz dalekih i trećih zemalja. Svi stranci rade u turističkom dijelu, nijedan u energetici.

Možda je tako jer tvrtka dugo postoji, bez većih problema uspijevamo namiriti radnu snagu. Dobivamo i upite iz Nizozemske, Belgije, Francuske, od mladih ljudi koji završavaju tehničke studije i žele učiti kod nas – kaže Danijel Benčić iz Rudana.

VEZANI ČLANCI

Strani im radnici dolaze uglavnom iz Nepala, Indije i ponešto iz Filipina i Ukrajine, s tim da su Ukrajinci došli i prije rata. Usko grlo i njima je birokracija. Posrednike u zapošljavanju predstavljao je Stjepan Jagodin, vlasnik tvrtke Pinoy 385, koja dovodi radnike uglavnom iz iste zemlje – Filipina.

Odlučili smo se za njih jer smo na integraciju mislili na početku, zbog njihove reguliranosti: Filipini postavljaju uvjete koje domaćin zemlje rada mora ispuniti, radnici im govore engleski i kulturološki su nam slični. Situacija se mijenja. Prije četiri godine smo imali situaciju kad su ljude iz Azije iz tramvaja tjerali vani i vikali „Covid, covid!“ Danas imamo napad ili dva – kaže Jagodin koji bi želio da se uvede certificiranje agencija za posredovanje u zapošljavanju.

Ministarstvo rada je to koje kontrolira, ali nerealno je očekivati da se sve riješi za godinu dana. No problem je dugoročan - objavljen je podatak da će do 2030. u Europi nedostajati 30 milijuna radnika, znači, dolazit će nam i dalje. Mi nemamo problematiku da Hrvatsku koriste kao odskočnu dasku, ali agencije uglavnom gube oko 20 posto radnika koje Hrvatsku koriste kao filter – pojašnjava posrednik.

Anto Pivac iz tvrtke Đuro Đaković Montaža otkrio je da je od 900 radnika i 190 kooperanata koje imaju oko 20 posto stranih radnika i broj raste, sad ih je oko 150. Pola ih je iz okruženja, iz Srbije i BiH, a pola iz Indije i Filipina, s akcentom na Filipinima jer su se pokazali bolji u integraciji. Uglavnom su bravari i zavarivači. Ističe da je zabluda da su im jeftiniji.

U konačnici su skuplji nego naši, rade po kolektivnom ugovoru koji smo mi propisali i imaju ista prava kao naši radnici, iako smo privatna tvrtka, a skuplji su jer smo selekciju sami radili na njihovim tržištima, dovodili ih preko posrednika s kojima imamo dobra iskustva, za njih plaćamo dolazak, osiguravamo administraciju koja će ih pratiti u integraciji i osiguravamo im smještaj – iznio je detalje Pivac.

Tvrtka radi oko 25 posto na hrvatskom tržištu, ostalo je izvoz. Kaže kako se trude da ih ne getoiziraju, da se ne grupiraju na određenim dijelovima grada te da imaju osobe koje mogu u svakom trenu kontaktirati ako trebaju banku ili liječnika te pristupaju kao da će ostati duže razdoblje.

Kad je posrijedi fluktuacija, pozdravljam produljenje radnih viza, bilo bi dobro da se elektronski produže one koje su već izdane. Proces da netko uopće dođe traje tri do šest mjeseci, to je izuzetno dugo - koji poslodavac i radnik uopće žele toliko čekati? A iza ćoška vrebaju agencije koje im ponude gotove uvjete i uzmu gotovog čovjeka. Zakonodavstvo nas ne štiti, radnika moramo odjaviti, on se kad sve obavimo prijavljuje i dobiva radnu dozvolu za drugog poslodavca odmah… Trebalo bi to spriječiti, ako poslodavac ispunjava uvjete koji su dogovoreni – apelira Pivac.

Nikolina Misir svjedoči da je i kod njih slična situacija s preotimanjem radnika iz kompanija istog sektora.

Radimo na tome da ostanu s nama. Više od deset posto je ostalo od prošle godine. Da bi naš klijent bio zadovoljan, moramo imati zadovoljnog radnika. Trudimo se biti poželjan poslodavac. Imamo cijeli HR sektor, sustav koji se time bavi te nešto što zovemo „buddying“: svaki zaposlenik dobije svog buddyja, starijeg zaposlenika koji je već nekoliko godina tu i pomaže mu u snalaženju. Najviše nam se događa da iz Meksika dovode svoje obitelji ili prijatelje. Sad imamo oko 35 posto stranih radnika, sudjelujemo u programu HGK Welcome to Croatia kroz koji radnici uče osnove hrvatske kulture i jezika, pomaže im se integrirati u društvo – kaže.

Purić potvrđuje da je preuzimanje “gotovih radnika“ i njima problem.

Ključno je produženje dozvole i mogućnost promjene radnog mjesta s kojom imamo sad velikih problema. Ako utvrdimo da radnik ima ambicija za više – da bismo ga prebacili legalno, opet mora proći proceduru, a velike tvrtke to ne rade na crno. Imamo i nešto inženjera građevine, pokazalo se da ako uvezemo i inženjera s radnicima bolje funkcionira, manja je jezična barijera. S Turskom se pokazalo odlično – otkriva Purić.

Na pitanje o povratku novih generacija iseljenih Hrvata iz Juže Amerike Benčić kaže kako prema njegovim kontaktima naši ljudi koji su u Americi nisu spremni baš promijeniti to svoje okruženje.

Nisam siguran da će to baš uspjeti. No mi možemo i pripremiti tu situaciju prije nego strani radnici dođu: htjeli smo omogućiti da se u poslovnoj zoni pruži i smještajni dio no priča stala na Zavodu za planiranje koji kaže da se u poslovnoj zoni to ne može. Zašto ako su stvoreni uvjeti? Jer stanovanje je, posebno u Istri, problem – pita Benčić.

Ostali imaju drukčije mišljenje, smatraju da to generira getoizaciju, no Benčić odvraća da mi getoizaciju već imamo jer velike turističke tvrtke, posebno one koje imaju apartmanska naselja, u njih smjeste svoje radnike.

Kako ćemo ih integrirati ako im ne damo smještaj i fer uvjete za rad? Imamo ženu iz Ukrajine, samohranu majku s djetetom s potrebama. Stručna je u svom području i želimo je zadržati. Bez adekvatnog smještaja ne bismo je mogli zadržati, omogućili smo joj smještajne uvjete da ostane – kaže.

Pivac smatra da trajnog rješenja fluktuacije radnika nema, jer ako se zaštite povećanjem dohotka, pojavljuje se problem konkurentnosti i održanja firme. Smatra da država mora zaštititi korektne poslodavce u odnosu na nekorektne. Purić poručuje kako se i domaći kadar, koji nije naučen raditi sa stranim radnicima, na stranom jeziku, mora educirati da se prilagode novom vremenu. Benčić ističe da oni nisu spremni povećati udio stranaca, upravo suprotno, kane smanjiti udio radnika iz dalekih zemalja i povećati postotak naših ljudi te raditi na njima. Primarno zbog razine kvalitete rada, u ugostiteljstvu im je, kaže, primarna.

- Teško da će se tržište samo očistiti dok se ne uvede licenciranje. 'Ajmo vidjeti kako to rade uređene zemlje. Prisutni smo i na drugim tržištima pa vidimo kako to tamo izgleda. S aspekta integracije smo se probudili, svi radimo na tome, tu će biti poboljšanja. Ali sve dugo traje, integracija nije samo jezik, ako dozvola istekne, a on ne može liječniku, banka mu blokira račun, za društvo ne postoji, onda se ne osjeća integrirano! – zaključio je Jagodin.