Prof. Grgin o optužbi za plagijat: Zar zaista netko misli da bih bio toliko glup?

Vrlo neugodan, ali i krajnje neobičan slučaj dogodio se ovih dana u hrvatskoj znanstvenoj zajednici. Neobičan zbog načina na koji je dospio u javnost, a neugodan je u prvom redu za prof. dr. Borislava Grgina s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (FFZG), optuženog za plagiranje, ali i za recenzente njegove knjige te za vodstvo njegova matičnog fakulteta.

”Više od slučajnosti”

Početak ovog slučaja seže u sad već daleku 2006. godinu kad je FFZG izdao Grginovu knjigu “Rumunjske zemlje u srednjem i ranom novom vijeku”, a javnom temom postao je kad je portal Historiografija.hr objavio opsežan tekst nepoznate osobe iz Srbije, potpisane kao Petar Timotijević, u kojem se upozorava na mogućnost da je Grginova knjiga plagijat. Kako među srpskim povjesničarima nema nikoga s tim imenom, moguće je da je riječ o pseudonimu, no nema sumnje da se iza njega krije stručnjak.

“Od objave knjige na koju se ovdje osvrćem prošla su gotovo dva desetljeća. Pa ipak, za kritiku nikada nije kasno”, piše Timotijević i napominje da je Grginova knjiga trebala postati literatura za nastavu povijesti na FFZG te da je dobila pozitivne recenzije profesora Drage Roksandića i Ivice Prlendera. A onda upozorava da Grgin u popisu korištene literature nije naveo knjigu “A History of Romania” (izdana 1996., urednik Kurt W. Treptow) iako između njegove i te knjige postoji velika sličnost. Da bi to dokazao, Timotijević je usporedio tekst obiju knjiga i zaključio da su “sličnosti većih dijelova engleskog teksta knjige Kurta W. Treptowa i teksta autorske knjige Borislava Grgina više od slučajnosti”. Upozorio je i na sličnost ilustracija i karata objavljenih u objema knjigama te svoj tekst zaključio definicijom prikrivenog plagiranja.

POVEZANI ČLANCI:

Odgovarajući na “kritiku” iz Srbije, Grgin je najprije napomenuo kako ne poznaje Timotijevića niti su mu poznati njegovi motivi da napiše tekst od čak 27 stranica i optuži ga za plagijat, a potom je preuzeo potpunu odgovornost za sve propuste i slabosti u svojoj knjizi te se ispričao “svim čitateljima, a posebice kolegama/kolegicama studentima, profesorima i znanstvenicima”. Ukratko, priznao je da u popisu literature nije naveo Treptowa, da je velik broj njegovih ilustracija i karata jednak Treptowljevima, a i da se tekstualni dio “u značajnoj mjeri oslanja i na Treptowa”.

“Riječ je o velikom propustu... koji je isključivo moja krivica. Ni sam nisam mogao vjerovati kada sam zavirio, nakon dugo vremena, u svoju knjigu. Kako je do toga došlo, danas više zaista ne znam”, kaže Grgin i priznaje da propust “opravdano baca sjenu na cijelu knjigu”. No kolege povjesničare i studente koji ga dobro poznaju upitao je: “Zar zaista netko od vas misli da bih s 41 godinom života tada, sa zvanjem izvanrednog profesora i položajem pročelnika odsjeka u to vrijeme, bio toliko glup, zlonamjeran, naivan i pokvaren da bih namjerno izbjegao citirati, na što upozoravam studente već na prvom semestru? Tko to i dalje nakon ovoga misli, ima jako loše mišljenje o meni i ne pozna me dobro.”

Kad je riječ o ilustracijama i kartama, Grgin objašnjava da ih je preuzeo s interneta, a izvore nije navodio “jer bi to grafički i vizualno na negativan način utjecalo na preglednost knjige i otežalo njezino slaganje u predviđenom formatu i obliku”. No sad je svjestan da je i na tome trebao inzistirati. Što se tiče teksta, priznaje da je pretjerao u oslanjanju na Treptowa, ali i upozorava da “velik dio onoga što se može naći u obje knjige predstavlja common knowledge, odnosno bazične informacije koje se mogu naći u svakoj knjizi i kod svakog specijalista koji piše o rumunjskoj predmodernoj povijesti”.

POVEZANI ČLANCI:

Dekanova šutnja

Kakav će biti epilog ovoga slučaja i je li riječ o plagiranju, odnosno o ozbiljnom etičkom i moralnom prijestupu, zasad nam nije poznato jer još čekamo odgovore dekana Filozofskoga fakulteta Domagoja Tončinića, kojega smo upitali kako ocjenjuje Grginov postupak te hoće li protiv njega poduzeti ikakve sankcije. Jednaka pitanja poslali smo i Etičkom povjerenstvu, a njegova predsjednica Dinka Čorkalo Biruški odgovorila je kako “Etičko povjerenstvo Filozofskoga fakulteta do sada nije primilo nikakav zahtjev za pokretanjem postupka protiv prof. dr. Borislava Grgina” i uputila nas na dekana.

Koliko je cijeli ovaj slučaj neobičan, pokazuje i napomena urednika portala Historiografija.hr povjesničara Branimira Jankovića, inače profesora na Odsjeku za povijest FFZG. On je, naime, Timotijevićev tekst dobio još u lipnju ove godine, no bilo mu je nelagodno objaviti ga bez odgovora svoga nekadašnjeg profesora i sadašnjeg kolege, koji tada nije bio sklon odgovoru. Unatoč svojim početnim obzirima, neugodni tekst Janković je ovih dana ipak objavio, i to bez Grginova odgovora, jer se “u međuvremenu uvjerio kako se radi o važnoj problematici za koju vlada veliki stručni interes” i jer se očekuje da ga objavi baš portal Historiografija.hr. Posve očekivano, ubrzo mu je stigao i profesorov odgovor. 

>> FOTOGALERIJA Koji bi gradovi mogli biti potopljeni zbog topljenja ledenjaka? Na popisu se našao i jedan u Hrvatskoj