Prvi dečko Melanije Trump, golfer Damjan, još čuva njezina pisma

PERO JE JEDINI HRVAT NA ČELU SVJETSKE SPORTSKE ORGANIZACIJE

Café Varadero (lipanj 2023.)

Prijatelju Tariku Filipoviću sugeriram zadnje pitanje za Milijunaša: Tko je jedini Hrvat predsjednik jedne svjetske sportske organizacije?

Vjerujem da bi svi odustali od odgovaranja na 15. pitanje.

Samo uža obitelj i mali broj ljudi mogli bi ponuditi točan i konačan odgovor.

Na piću sa starim prijateljem Perom Stojnićem, u kafiću Varadero, otkrih i ja odgovor na to pitanje.

– Čime se baviš u mirovini? – otvorim spiku.

– Imam mali sportski poligon pokraj vikendice u Skradu. Na njemu "ganjam" petero unučadi kao nekad Gips Janicu i Ivicu.

– I to je sve od sportskih aktivnosti?

– Sad ću te iznenaditi. Jedini sam Hrvat predsjednik svjetske sportske organizacije.

– Streljaštvo?

– Ne. U pitanju je samostrel. U tom sportu postižemo sjajne rezultate pa sam se, na nagovor Zlatka Mateše, kandidirao i prošao.

– I kako ide, predsjedniče?

– Sjajno. Na dnevnoj bazi zovu me ljudi iz cijelog svijeta. Samo naše, po običaju, ništa ne zanima.

Prisjetimo se Pero i ja romantičnih dana gađanja meta u Špišićevoj streljani iza placa. Trešnjevačkog kina. I njegovih fakina.

I meni prostruji ludarom da su upravo strijelci najveći cugeri među sportašima.

– Nekad bilo. Sad oni vrhunski ne smiju ni pogledati alkohol jer padaju na doping-kontroli. Dokazano je da male količine cuge smiruju i lakše se cilja u mete – tvrdi Pero.

Nekad nije bilo tako. Sjetismo se streljačkog genijalca Zorana Lazića. Došao je na državno prvenstvo Juge u Sarajevo totalno "janpi". Srećom prva disciplina bješe ležeći stav.

Pošpricaše ga vodom. Jedva polegoše. I namjestiše pušku.

A naš Zoki uz titulu prvaka napuca i državni rekord.

I moj kum Mladen Kralj bio je prvak u gađanju iz malokalibarskog pištolja. Danas bi na dnevnoj bazi padao na doping-kontroli.

– Punih 45 godina nisam popil ni kap obične vode – ponosan je Mladen, koji od tekućina konzumira samo vino.

Tu i tamo kisela. Za 2 u 8.

Još uvijek zapuca. Za svoj gušt.

Znali su dobro na Trešnjevci potegnuti Mirek Pavlaković Đek, Dragec Ipša i Goran Pavičić Štemer.

To ih nije spriječilo da u vojsci obaraju sve armijske rekorde u gađanju iz puške.

Ma vino je stimulans. Hrana.

– Sjeti se Bore Cvetkovića. Pili smo skup u Karaki do 3 ujutro. Boro je popodne igral protiv Partizana. Zabil je dva gola i bil igrač tekme – prisjeća se Zlatko Vitez.

Istina, spili smo puno toga skup s nogometašima u Karaki i Gavelli. Ali to su čisti alkoholni amateri.

Strijelci su kraljevi. Bar su to bili.

Košarkaši, rukometaši, vaterpolisti, odbojkaši... Bebice. Piju na kapaljke. Na dudicu.

Netko mi prišapne kako su ragbijaši možda najjači u cugi. Varaju se. Znam neke koji uopće ne piju.

Ostali su uglavnom na "žuji". A to nije ozbiljna cuga.

Ma nitko, brate, k'o strijelci.

Siguran sam da su mi k'o klincu kum Kralj i njegova streljačka družina prvi natočili vino.

Dan-danas ga obožavam.

HRVATI U GOLFERSKOM RAJU

Golf-tereni Mokrice (lipanj 2023.)

Taman zaboravim kako su me brižni lektori napravili bedačekom.

Ispravljajući masnice u modrice. Iliti ogulinske kolače u šljive ispod oka.

Croaziu su ispravili u Croatiu.

Pisao sam o Nepalcima, Kinezima, Indijcima, Pakistancima... koji sve više zuje našim ulicama.

Rekoh kako će Bralić i klapa Intrade uskoro pjevati "Croazio, iz duše te ljubim".

Baš tako – CroAzio, a ne Croatio.

Siguran sam da to lektori ne rade namjerno. Ali, Bože moj.

Sitna je to pogreška u odnosu na onu koju su "kreirali" lektori drugih dnevnih novina.

Moj prijatelj i kolega pisao je nešto o kulturi Maja. Oni su to ispravili u kulturu svibnja. Papir sve trpi.

Na golf-terenima nema ispravaka i popravaka.

Opališ po onoj maloj loptici pa dokle ide. I sve tako dok ne uđe u škuljicu.

Kažu da su tu igru izmislili čobani ilitiga pastiri gurajući štapovima brabonjke u rupe.

Nikad nisam uzeo u ruke palicu. Niti zaigrao. Ali gušt mi je navratiti do Mokrica. U golferski raj.

Barbara Istenić časti jer je postala državna viceprvakinja.

S nama za stolom, preko puta nje, sjedi golfer Damjan Božić.

– On ti je prvi dečko Melanije Trump. Ljubav iz školskih klupa – šapnu mi frend i doda kako još ima sačuvana njena pisma.

Pomislim, bio bi štos pročitati ih. Pa objaviti. Možda će biti prilike.

U Mokricama golf-palicama znalački mašu bivši ministar Božidar Pankretić, pa Hrvoje Balent – bivši zet Ivice Todorića, pa... puno znanih i neznanih.

Primijetim da uz dvorac više nije parkiran autić za nagradu. Makli ga da ne zahrđa.

– Tko bi iz prvog, dalekometnog udarca pogodio škulju, dobil bi limuzinu. Dogodilo se to samo jednom na Bledu – objasniše mi golferi.

Nekad su travnjacima Mokrica haračili Toni Kukoč i Dražen Ladić.

– Prvi je rijetko u Hrvatskoj, a drugi stalno s reprezentacijom – dodaše igrači na Kapetanovom turniru.

Ladaru podsjećam da još nije odigrao meč s Galovićem za janjca.

Kladio sam se na Tomu. A i papa mi se.

I dok promatram pokošene travnjake, stiže tužna vijest za jednu natjecateljicu iz Zagreba. Umro joj je suprug dok je nastupala na Kapetanovom turniru.

Mislim si. Život je kao igra.

Traješ dok te kao lopticu ne ubace u jamu.

TKO JE PRVI ĐIRAO VESPU PO ZAGREBU

Svagdje pomalo (lipanj 2023.)

Prijatelj Max obradova nas bakalarom na žlicu. I voćnom tortom. Mic po mic, eto ti "svađice" oko toga tko je prvi Zagrebom vozio vespu.

– Bernard Vukas – tvrdi Babac.

– Đani Šverko – ispravi ga Damir.

– Gordan Irović – dodam.

Gazda jednog od prvih zagrebačkih butika, Zoran Maksimilijanović Max zaključi diskusiju.

– Pričate bedastoće. Prvi se na vespi pelal po Zagrebu moj pokojni sused Zvonimir Rogoz.

Max je purgerska enciklopedija. On sve zna. I pamti.

A malo je falilo da ostanemo bez njega.

Bio je veliki prijatelj s Mladenom Ramljakom. Dinamovom legendom.

– Kad je krenul kolima u Slavonski Brod, štel je da idem s njim. Nastradal je u prometnoj, a poginul bi i ja da sam mogel ići.

S bakalara hitam na tržnicu. Naletim na glumicu Asju Jovanović.

– Moram kuhati za unuke. Mama im je zakurila.

– Koliko ih je?

– Dvojica. Viktor i Gregor. Viktor ti je kopija svog dede Žarka (Potočnjaka). Velike plave oči, kosa i držanje. Mali Žarkec.

O prijatelju Potočnjaku našvrljat ću posebnu putnu storiju. S Asjom se vjenčao na histrionskom brodu.

Opalila mu je ona šamarčinu. Jer je bio nestašan.

A on joj je zaprijetio:

– E da znaš sad bum te oženil!

I bi tako. Više o tome jedne druge nedjelje.

U međuvremenu sam postao i trgovac vinima.

– Daj mi kupi za Trogir 50 litara – javi se bivši šef porezne, moj šulkolega, Branko Dujić.

– Meni bi trebalo 5 litri muškata – oglasi se Dražen Ferenčina, ravnatelj Gavelle.

– Meni 5 litara kernera – trzne me kum.

E sad ti budi. Znate već što. Pa im ne ispuni vlažne želje.

Fec je došao po muškat sa svojom dražesnom Isidorom Rajković. Glumicom koja je uz nagrade osvojila i njegovo srce.

A da je veza ozbiljna, ozbiljna je.

Upoznala je Isidoru i Fecova mama. Kliknule su.

I tako dijeleći okolo kanistre, dođe do mene tužna vijest. Ode put neba moj prijatelj i glumčina Kruno Šarić.

Nedavno smo na klupici ispred crkve sv. Josipa dogovarali intervju za Ekran. Veselio se spiki s mojom kćerkom.

– Ispričaj me Vitezu što nisam bio na njegovom Arsenu. Loše se osjećam – bilo je zadnje što mi reče.

Mislio sam – nešto prolazno.

A kad tamo.

Komemoracija.