KORONA I POTRES PROTIV GAVRANOVE GRETE GARBO
Halo, halo (svibanj 2023.)
Rođendan prijatelja Mire Gavrana ne mogu zaboraviti. Pisca i brodogradilište veže isti datum. 3. maj!
I kad me savlada skleroza, sjetit ću se toga.
Nakon čestitanja grunem znatiželjno:
– Koji ti je to po redu?
– Vršnjak sam Baracka Obame!
– Otkud znam koliko on ima godina…
– 61 – ispali Miro cifru.
I bogme me iznenadi. Imam osjećaj da smo jučer u Vinodolu kod Dražena Bobana slavili njegov 55. Vrijeme suludo trči.
VEZANI ČLANCI:
A meni pade napamet bezvremenska Greta Garbo. Gavranova drama "Tajne Grete Garbo" igra po cijelom svijetu. Nikako da se skrasi doma. Na Gavellinim daskama.
– U Slovačkoj Gretu Garbo igra, već godinama, njihova ponajbolja glumica Ana Javorkova. Beograđani već pet godina u istoj ulozi gledaju Tanju Bošković – priča dalje Miro.
– A što je s domaćom Gretom?
– Kad sam pisao tu dramu, razmišljao sam o Anji Šovagović kao Greti Garbo. Davno je predstava trebala zaigrati u Gavelli, ali…
Iza "ali" uvijek ide nešto što ne valja. Što nije dobro. Prvo korona. Pa potres.
– Tek što je Icica Boban startala s probama, grunula je pandemija. Kad smo se oprostili od korone, probe je prekinuo potres – prisjeća se pisac.
– Bilo je prijedloga da Gretu presele na alternativne prostore?
– Anja na to nije pristala. Čeka da napokon velika dvorana Gavelle otvori vrata gledateljima.
Taman kad završi knjigu na Braču, eto nam Grete na repertoaru dramskog kazališta. Fec je dao zeleno. Icica je napravila podjelu. Majstori su u završnom šljakanju. Sve je spremno za prve probe.
Ali…
Ne do Bog. Poplave.
Pričam Miri kako sam njegovu knjigu s posvetom "Tajna Grete Garbo" posudio nažalost pokojnoj prijateljici i glumici Natali Geber.
Pričala mi je da bi rado, u privatnoj produkciji igrala Gretu. Objasnio sam joj da je Miro davno obećao Anji svoju "Tajnu…"
A sad ću otkriti nešto što mi prijatelj Gavran valjda neće zamjeriti.
Negdje oko prodora mrske nam korone na adresu pisca stiže zanimljiva ponuda.
– Reći ću ti nešto, ali o tome nikome nemoj pričati. Neka ostane među nama – upozorio me tada Miro.
– Zašto tajna – tutnji u meni znatiželja.
– Tajna je u "Tajni Grete Garbo". Javio mi se agent iz Amerike koji radi i za Angelinu Jolie. Interesirao se za moj tekst o Greti Garbo.
– Znači li to da bi Hollywoodska zvijezda Angelina mogla zaigrati…?
– To si ti rekao. Dok se nešto konkretno ne dogodi, šuti o tome.
Krenula pandemija. Pa potresi. Nestali kontakti. A nastupila i zastara.
Brate, ne mogu prešutjeti da je uz Anu, Anju i Tanju Mirina Greta Garbo mogla biti i Angelina Jolie.
No nikad se ne zna.
KRALJICA PJENUŠCA, PRVA LJUBAV VELIKOG ŽUTOG
Pjenušerija Istenić, Riba in po, podrumi Pinterić i Matijašić (svibanj 2023.)
Kad je umro Mujica Nadarević, obećah sam sebi da više nikad neću kartati belu. Prošle dvije godine. Popustio karakter.
I nagovoriše me.
Ante Vrdoljak, bivši predsjednik NK Zagreb, Branko Borgudan koji je upravo sletio iz Amerike i bivši kralj kulena Galović strpaše me u limuzinu. Pravac Sromlje. Riba in po.
Ondje smo nekad s Mujom kartali do besvijesti.
Aperitivna destinacija Apartmani Istenić. Gazdarica Barbara. Gurmet pa Prestige. Otprli nam gupčeke.
– Znate da je Barbara prva cura Roberta Prosinečkog – trzne nas Tomo.
Ja znam, ali Ante i Branko iznenađeni.
– Istina, kao djeca smo bili stalno skup. Robi je stanoval odmah tu prek Sutle. Igrali smo i nogomet. Ja bih bila na golu.
– I kad je druženje prestalo?
VEZANI ČLANCI:
– Kad je otišel u Beograd, viđali smo se, ali sve rjeđe i rjeđe.
Barbari stižu gosti, A mi pravac na kartanac. Uz frankovku, šarane i grah salatu. S bučinim uljem.
Svak sa svakim po tri partije. Spike uglavnom nogometne.
Ante i Tomica skupa su kormilarili klubom iz ulice pjesnika Kranjčevića.
– Jednu od ključnih tekmi za prvo mjesto naši igrači su lažirali – prisjetio se Vrdoljak.
– Ne samo to. Sudac je dobio 100.000 maraka da svira protiv nas – doda Tomica.
Rekoše oni o kojoj je utakmici riječ. Ime i prezime čovjeka koji je sucu uvalio lovu. I imena onih koji su lažirali.
Ali ne mogu ljude uvaliti u septičku jamu. Pametni mogu nagađati. I pogađati. Tako se to radilo nekad.
A tako se, bogami, radi i danas.
Ante nam je pričao kako njegovog unuka Marka nogomet nimalo ne privlači. Studira dečko dramaturgiju.
– On čak nema blage veze da utakmice traju 90 minuta.
Marko je inače sin Dinka Jeličića. Iz prvog braka. Očito nije na tatu.
Na bivšeg izbornika malih "vatrenih" i kratkoročnog trenera Christiana Ronalda. Više je na mamu Danijelu i baku Nadu.
Na kartanju egal. Svak je izgubio po 20 eurića. Taman za ceh.
Po vino smo se spustili do podruma Simona Pinterića. Savršen Dornfelder. Natakao nam je Simonov sin Žiga. Poznati Slovenski reper. Zbog pjesme "Iza žice" proganjali su ga tamošnji policajci.
– Ma sam sam ih malo izvređal – pravdao se reper Žiga.
I, na kraju, desertno vino kod Romana Matijašića.
Kiša ne prestaje. Vlažno je vani. Još vlažnije u nama. Čak pomalo i preveć.
P. S.: Opunomoćili smo Livnjaka Vrdoljaka da šapne zemljaku Daliću riječ-dvije o Ramonu Mierezu. Argentincu bi valjalo dati putovnicu i strpati ga među "vatrene". Uz sve one odlične, ali takozvane "lažne devetke" koje imamo, jedan pravi klasni i rasni špic itekako bi nam dobro došao.
Zar ne?
U ZDRAV MOZAK
Tramvaj br. 12 (svibanj 2023.)
U ovom vlažnom, depresivnom vremenu, punom sivih oblaka, stidljivo proviruje sunce. Ponekad naše infarktno srce poskoči od radosti. Zbog sitnica koje vraćaju nadu u sutra.
Tako čitam kako je jedan đak s Downovim sindromom, u osnovnoj školi u Šapcu, najomiljenije dijete u razredu. Svako jutro ga sva djeca iz 3. B izgrle, a on im kaže:
– Dobro jutro, drugari. Stigao sam.
E pa nije sve tako crno. Ima i lijepih priča. Za dušu. Za suze. One radosnice.
Vlažnih očiju u kvartu srećem prelijepu Milu Elegović. Izgleda kao maturantica.
– Kamo juriš – pitam.
– Na "Ljepoticu i zvijer" u Lisinski.
– Čujem da razvaljujete.
– Više od 40.000 gledatelja ispratilo nas je ovacijama.
Ona na predstavu, a ja sa susjedom Darkom Janešom u trešnjevačku "dvanaesticu" put Trga. Stalno zujim na probe u Varaždin.
– Kuha se nešto novo?
– S Kerekešom radimo predstavu "U zdrav mozak".
– Poput "Leta iznad kukavičjeg gnijezda"?
– Ma posve drukčija priča iz ludare – otkriva mi Darko dok plovimo Savskom i dodaje kako je Ljubo odlučio da na plakatu neće biti imena nego samo prezimena glumaca.
– Lako meni, zidaru i Kerekešu, ali što će Mirna Medaković-Stepinac odabrati. Svoje ili muževo prezime. Baš me zanima.
I dok blebećemo, ispred Glembaya lupa po prozoru Filip Detelić. Glumac, redatelj… Ljudina.
– Da sam talentiran k'o on, ne bi glumil po Zagorju. Bil bi glavna faca u Hollywoodu.
Pokažemo srednji prst Fići i na Trgu se pridružimo verglašu Hadžiju.
– Nazovi taj vergl Pajo – provociramo polovinu Kraljeva ulice.
Fali Pajo. Tko ih pomiri i ponovno spoji, častim ga filekima kod Draška u Zvoncu. Nazaj ponovno u tramvaju broj 12. Prazna fotelja baš kraj Ante Vlašića. nekadašnjeg šefa Ciboninih vučića. Velikog lovca na talente.
Ispriča mi nevjerojatnu priču o trenerima koji nisu prepoznali klasu Bojana Bogdanovića i Ivice Zubca. Sad nebeskih NBA zvijezda.
– U Mostaru primijetim jednog klinca, odskače od drugih. Pitam tko je taj. Kažu mi – nije bitan. Kao slučajno je svratio na hakl. Gledam i skužim da je mali bogomdan talent. Zgrabim ga. Dalje znaš – kaže Ante dok tramvaj zuji kraj Cibonine dvorane.
Slično je bilo i sa Zubcem. Dva puta su ga htjeli otpisati jer navodno nije prevaga. Ne donosi prednost. Koja glupost.
Kaže Vlašić da kod nas cijene samo akcelerante. Igrače koji dominiraju u mlađim kategorijama.
– Na primjer Roko Prkačin bio je kao klinac kralj. Kao senior malo stagnira. Rekao sam Nikši da će njegov mlađi sin Lovro biti igračina. Nedavno je posjetio brata Roka u Gironi. Hitali su mu na treningu lopte za tricu. Mali ne može promašiti. Ma bit će pravi.
Zanimljivo je slušati Vlašića, ali valja kupiti špeceraj.
Skidam se na placu.
I zahvalim Anti na lijepoj "putnoj tramvajskoj priči".
