Život volontera

Pune su volje i želje za životom, pa tko sam ja da im ga oduzmem?

Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
Foto: Angelica Junk
04.08.2023.
u 11:45
Mace s posebnim potrebama velika su obveza, i vremenski i financijski. Ali ono što vraćaju ne može se ni s čim mjeriti, to je sreća i ljubav koja traje. To su mačke koje su savršene u svojoj nesavršenosti
Pogledaj originalni članak

Život ti se promijeni iz temelja, zapravo nemaš više svoj život jer živiš za njih, za ta mala napuštena bića. Ali kad spasiš samo jedan život, kad vidiš tu zahvalnost, ljubav, kad osjetiš tu povezanost, moraš ići dalje, ne možeš odustati, govori nam Daniela Knežević. Kroz njezinu kuću i udrugu, nazvala ju je Kitten safe house, prošlo je i mačića i mačaka, a sve su ostavile poseban i dubok trag.

– Skupljam tuđi nemar, pokušavam spasiti što spasiti mogu, pomoći koliko mogu. Spašavam mačke koje drugi ostave i odbace, da žive u dostojanstvenim uvjetima, onako kako bi svako živo biće trebalo živjeti – objašnjava nam ova Riječanka, kojoj u brizi o mačkama, a nekad ih bude i više od 50, pomaže kći Evelin, ali i svi volonteri i privremeni udomitelji, bez kojih ne bi mogle. Dodaje da je od početka ove godine othranila 60 mačića, mjesec dana nije izišla iz kuće jer nije imala slobodnog vremena. Sve su to bila nečija kućna legla. I za sve njih slijedi redoviti postupak prije udomljavanja – cijepljenja, čišćenja od nametnika, čipiranja, kastracije, testiranja, tek nakon toga mačka je spremna za novi dom.

No nisu svi stanari ove mačje kuće te sreće da pronađu svoj dom. Ne zato što ga Daniela ne može pronaći, već zato što imaju posebne potrebe. A takve mace najčešće do kraja svog života ostaju kod svoje spasiteljice.

– Ljudi se boje nepoznatog, svega s čime se nikad nisu susreli. Priznajem, mace s posebnim potrebama velika su obveza, ne samo vremenski već i financijski. Ali ono što vraćaju ne može se ni s čim mjeriti, to je sreća i ljubav koja traje. To su mačke koje se savršene u svojoj nesavršenosti – ističe D. Knežević. Briga za takve mace nije joj ništa novo, u njezinoj kući uvijek ih je nekoliko.

– Kad dođu k meni tako malene, jadne, ali pune volje i želje, bore se za svoj život, pa tko sam ja da odlučim da takva maca ne zaslužuje živjeti? Tko sam ja da joj uzmem život? Zamislite da netko vaš ima dijabetes, ne vidi, nema noge, pa zar biste digli ruke od njega? Okreneš nebo i zemlju da mu pomogneš. I mace to zaslužuju – govori volonterka. Svjesna je, kaže, da takve mace ne pronalaze udomitelje preko noći, neki ostaju godinama kod nje, neki i zauvijek.

– Kod mene imaju sve što trebaju, ali uvijek im tražim dom u kojem će imati još više pažnje. Iako ja umirem kad idu u svoj dom, sve one zaslužuju samo svog čovjeka – objašnjava Daniela.

Stevicu sam ugledala na jednoj objavi, odmah sam znala da tu ima puno više od ataksije, teturao je i padao, dizao se. Ali nije odustajao. Nije imao ni dva mjeseca kad je došao k meni, dva dana su ga tražili po Splitu. Stigao je negdje oko Božića. Odmah smo krenuli s krvnim pretragama, punkcije likvora, CT. Dijagnoza je hidrocefalus, pronašli su i fibrosarkom, nema jedno oko. I nema nikakve prognoze što će biti i koliko će živjeti. Ali on ne zna ništa od toga, on živi kao svaka druga mačka. Potrči, skoči, padne i digne se. Obožava loptice, jako voli jesti, ima posebnu hranu jer mu se glavica stalno trese, a moram mu i pomoći da se najede. Posebna je i zdjelica iz koje jede, živi na mekanim i čupavim tepisima, koristi mačji WC kao i svaka druga "normalna" mačka. Kad nije jako vruće, izvedem ga i u šetnju. Tko sam ja da mu sve to uskratim kad mi jasno pokazuje da želi živjeti i da uživa u životu? – pita se volonterka. Uz Stevicu u njezinu su domu spas pronašle i Nikal, Sofie i Dolly, sve tri imaju ataksiju, a tu su i tri invalidne mace Danka, Lolek i Gilbert.

– Valentin Gilbert pronađen je prije dvije godine, netko je na njega istresao drva. Otkrili su ga nakon dva dana, bio je pun crvi, amputirane su mu noge, na doživotnoj je terapiji. On i Lolek posvađaju se kao neke najveće mačketine, a obojica invalidi – opisuje nam Daniela. Valentin Gilbert i njegova volja za životom završili su i u istoimenoj slikovnici. I na taj način ova riječka volonterka želi ljudima pokazati da svaka mačka zaslužuje život. A kako žive u njezinom domu možete pratiti na Facebook stranici na kojoj ćete pronaći i što im sve treba i kako im pomoći, osim uplatom na račun HR8424020061100842980.

Pa i ako ne pronađu samo svoj dom, macama Kitten safe house ostaje to zauvijek. U njemu su im beskonačna ljubav i briga zagarantirane.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.