Dan kad su ih ostavili na hranilištu mačaka za Gini i Fridu bio je početak novog života. Na hranilištu na kojem se o gradskim macama brine jedna od zagrebačkih mačkarica pojavilo se cijelo leglo, nekome su višak bile tri mace i jedan mačić pa su ih se riješili. Kad su na Facebook stranici Mačke i mačori zagrebačkih ulica objavljene njihove fotografije, Snježani Kukić Vuković za oko je zapela Gini. Kaže, privukla ju je boja Ginine dlake koja je gotovo ista kao njezina kosa.
– Mace su već bile u veterinarskoj ambulanti i dogovorila sam da ih idemo vidjeti, suprug je išao sa mnom. Mislim da se Gini sramila otprilike dvije i pol sekunde, a onda se objesila na mene. Veterinarska tehničarka pitala nas je znamo li da Gini ima seke i bracu. Donijela je Fridu, iako sam ja molila da ih ne donosi. Frida se odmah uvalila mužu u krilo, a za to vrijeme Gini se meni penjala po glavi – prisjeća se gospođa Snježana. Dodaje kako je znala da će udomiti Gini, a za Fridu su doznali da ima potencijalne udomitelje. No da sve ne bude baš tako jednostavno pobrinula se panleukopenija, zarazna bolest na koju su posebno osjetljivi mačići. Gini je bila u teškom stanju, jedno je vrijeme bilo upitno kako će sve završiti. Svakog su dana pitali su za nju, posjećivali je, a na prvi znak oporavka doveli su je kući.
– Prvu noć nisam uopće spavala, bojala sam se da neće preživjeti koliko je loše izgledala. Jedva je stajala na nogama. Imali smo tada kujicu Lolu, ona je došla k nama iz Noine arke. Iako smo se pitali kako će proći taj susret, Lola je očito shvatila da Gini nije dobro i uopće se nije bunila – govori nam. Gini se brzo oporavila, a onda je suprug počeo razmišljati što je s Fridom. Istog dana kad su doznali da još nije udomljena, stigla je k njima.
– Ona je totalno drukčija od Gini, mirna i staložena mačka koja će dobiti sve što poželi, ali mirno i polako. l fizički je veća od Gini. Ni s njom Lola nije imala problema, ali je zato Gini danima puhala na vlastitu sestru – opisuje gospođa Snježana novi susret u njihovoj kući. No, kako su prolazili dani, sve bolje su se slagale, a danas su nerazdvojne. Često se i igraju, a da se Gini pita bilo bi to još češće. Pokušava ona nagovoriti i Lolu na igranje, ali to joj baš ne uspjeva.
– Gini je inače jako nespretna, često tresne pokušavajući skočiti s fotelje na trosjed. Kad trči zadnja noga joj malo 'pobjegne', ali to joj nimalo ne smeta u divljanju. Moj suprug često kaže da Gini nikad nema vremena, čas se mazi, a već u sljedećem trenu nema je. Najviše voli loptice. U jednoj kutiji je 30 loptica, ali nisu to obične, okrugle loptice, već u raznim oblicima. Sve ih razbaca i stjera u podrum. Zatim se dere i svađa dok ih jednu po jednu ne vratimo. I onda opet ispočetka – govori nam S. Kukić Vuković. Imali su jedno vrijeme problem jer je bacala loptice u dva sata noću, no uspjeli su se dogovoriti. Zato čim ujutro čuje mobitel, Gini počinje skakati oko njih, 'govoriti', kao da im kaže: "Vrijeme je, ustanite, gdje je moja hrana". Za to vrijeme Frida spava.
Uživaju Gini i Frida i u svojem dvorištu i nikad se ne udaljavaju iz njega. Zato k njima rado dolazi susjedov mačak Sani, do ušiju je zaljubljen u Gini. Ona ga pak jedan dan voli, a sutradan bez pardona otjera. I dok Frida prihvaća većinu nepoznatih ljudi koji dođu k njima, dozvoli i da je maze, Gini se uglavnom od svih miče.
– Gini je zapravo najviše vezana za mog najmlađeg sina, ali svi smo mi njihovi. Ovo je njihov dom u kojem uživaju – ističe gospođa Snježana. Dodaje da su još od Lolina dolaska u njihov dom odlučili da ne žele kupiti životinju, već žele udomiti. I Lolu su odabrali jer je bila posebna, ona nema jedan kuk, a željeli su baš takvoj životinji pružiti dom. I nema tih riječi kojima bi mogla opisati koliko su obogatile njihov život. Posebno Gini i Frida, bitanga i princeza koje ne bi dala ni za što na svijetu.
