Cijeli svoj život Zagrepčanka Ružica Pađen pomagala je drugima, i ljudima i životinjama. Svima kojima je briga za životinje 'u krvi' poznata je i kao jedan od gradskih mačkarica. A ona sama prisjeća se da je sve počelo još negdje 80-tih godina prošlog stoljeća, kad je kupovala hranu tadašnjim mačkaricama. U 2005. osnovala je udrugu S.O.S. za mace, a na Knežiji je zahvaljujući njezinim naporima otvoreno prvo od 16 hranilišta za ulične mačke. Na istom hranilištu prije nekoliko dana pronašla je novu macu, netko ju je izbacio i ostavio.
– Dopušta mi da je milujem, ne bi je bilo teško ni uhvatiti – govori nam gospođa Ružica. No, kamo s njom i gdje je smjestiti kad i sama već u svom stanu ima previše mačaka o kojima se teško brine. Sustigle su je godine, sve teže odlazi i do hranilišta. Voljela bi, kaže nam, udomiti barem mlađe mačke, one koje imaju više od 12 godina teško će pronaći novi dom. Što će biti s njima kad ona više ne bude mogla, ili kad je ne bude, teško joj je o tome i pričati. Svjesna je da stan u kojem živi nije njezin i da brigu o mačkama neće preuzeti nitko iz njezine obitelji. S ulice spasila i više od 3000 maca, sada i sama treba pomoć.
Iako je svjesna da će to biti jako teško, voljela bi da Čokolina i Žućko pronađu zajednički dom.
– Imaju otprilike dvije godine pa ih je i to povezalo. Čokolina je hrabrija pa se i Žućko uz nju osjeća sigurnije i prilazi ljudima. Inače je on veseo mačak i voli pričati, ali novih ljudi se boji. Bilo bi mu jako teško da se razdvoje – govori nam. Za Inju pak kaže da je jako draga i komunikativna maca, no naučena je na život uz nju i treba udomitelje koji će biti strpljivi, koji će Inji dati dovoljno vremena da se prilagodi novom životu.
U njezinom domu živi i Borko, mačak koji je zagazio u osmu godinu života i dva puta je ostavljen. Prvi puta je spašen s ulice, a drugi puta od ulice ga je spasila upravo gospođa Ružica.
– Poznavala sam njegovu vlasnicu i kad je ona umrla nasljednici su me nazvali i pitali hoću li ga uzeti. Nisu se htjeli brinuti o njemu, ali nisu ga baš mogli izbaciti na ulicu – opisuje nam mačka i kaže da je izrazito nježan i dobar.
Macu Sunčanu, kaže nam gospođa Ružica, pronašli su u blizini Vjesnikova nebodera. Bez problema su je uhvatili, a onda su veterinari otkrili da je zaražena FIV virusom, što znači da ima mačju sidu. S obzirom na to da je posljednja pridošlica, mace starosjedioci nisu oduševljene što je stigla k njima pa živi prilično izolirano.
– Jako je umiljata i čezne za maženjem, a ja joj to sve manje mogu pružiti – ističe gospođa Ružica. I nije problem taj FIV, jer Sunčana može živjeti s drugim mačkama, kastrirana je pa nema bojazni od takvog načina prenošenja virusa, a nije ni agresivna, ali ljudi odustaju od udomljavanja čim čuju riječ sida.
Gospođi Ružici u brizi za mačke pomažu i druge volonterke udruge. Za dodatne informacije o mačkama i kako ih udomiti možete nazvati volonterku Borku na 091/76-30-691.
Gospođa Profesor Pađen jedna je predivna mama mačka. Upravo tako..mama mačka!.Osobno je poznajemo i u životu nismo sreli tako dragu osobu sa tolikim žarom za spašavanjem mačaka.Piše memoare o tim mačkama,svakoj zna ime,sudbinu...I mi smo joj pomagali koliko smo mogli pa molimo dobre ljude da joj pomognu udomili tu njenu dječicu,kako ih ona od milja voli nazivati,,...ajde dobri ljudi iskažite solidarnost,dobrotu...ugledajte se na grad Istanbul čiji građani vode brigu o mačkama(skoro pola milijuna mačaka) i tretiraju ih kao božanstvo...što svakako jesu! Pomozimo Ružici s obzirom da je u godinama,s obzirom da više ne može o svima njima brinuti...mi imamo dva mačka sa sidom u stanu i to nije ništa...kaoda nemaju..