Rat dviju Koreja odnio bi samo na jugu poluotoka 300.000 vojnika

Situacija na Korejskom poluotoku uzavrela je kao nikada od okončanja sukoba i potpisivanja primirja između dviju zemalja. Sjeverna Koreja počela je jučer velike vojne vježbe, posebnu pozornost posvećuje artiljerijskom ratovanju te je korišteno više od 400 topovskih i raketnih oružja. Salve su ispaljivane po dužini istočne obale Sjeverne Koreje.

Nominalno, vojne vježbe izvedene su u povodu 85. godišnjice sjevernokorjeske vojske, no u stvarnosti je to pokazivanje snage upućeno SAD-u, Južnoj Koreji i Japanu kao svojevrsno upozorenje na spremnost Sjeverne Koreje u slučaju da se Zapad odluči na vojnu intervenciju. Grupiranje američkih pomorskih snaga pokraj Korejskog poluotoka dodatno je ojačano nuklearnom podmornicom USS Michigan koja je pristigla u to područje.

Dovoljna je samo iskra

Riječ je o jednoj od najsuvremenijih borbenih podmornica koje ima američka mornarica, a naoružana je sa 152 projektila Tomahawk namijenjena uništavanju ciljeva na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara. To plovilo svojevrsna je prethodnica borbenoj grupi nosača zrakoplova USS Carl Vinson koja plovi prema Južnoj Koreji. Uz masovno gomilanje oružja, trupa i opreme, retorika na relaciji Pjongjang – Washington vrlo je žustra u posljednjih nekoliko dana. Od američkih poruka da se predsjednika Trumpa ne treba “iskušavati”, što je izrekao Trumpov potpredsjednik Mike Pence stojeći samo stotinjak metara od demarkacijske linije i sjevernokorejskih graničara u Panmunjomu u demilitariziranoj zoni, do sjevernokorejskih tvrdnji da su spremni “jednim udarcem potopiti američki nosač zrakoplova”. Prema svemu sudeći, dovoljna je samo jedna iskra da zapali sukob prema kojemu bi rat u Siriji izgledao kao dječja igra.

Procjene govore da bi u slučaju konvencionalnog sukoba između Sjeverne i Južne Koreje, samo na južnokorejskoj strani u prva tri mjeseca rata poginulo između 200 i 300 tisuća vojnika, dok bi broj civilnih žrtava bio znatno veći. Sjevernokorejski gubici bili bi, prema procjenama analitičara, znatno veći od tog broja. A u tim projekcijama nije uzeta u obzir mogućnost korištenja nuklearnog oružja ni s jedne strane. Sjeverna Koreja mogla bi pokrenuti kopneni napad procijeni li da je američki udar na njezina nuklearna postrojenja neizbježan. A prema obavještajnim podacima, Sjeverna Koreja u tom bi napadu mogla koristiti oko 700 tisuća od milijun vojnika koliko ih u svakom trenutku ima na raspolaganju, oko 8000 artiljerijskih oružja, 2000 tenkova te oko 300 zrakoplova. Sve to ljudstvo i oprema stacionirani su sada na manje od 150 kilometara od demilitarizirane zone i sam napad ne bi zahtijevao velike pripreme. Smatra se da bi sjevernokorejska vojska mogla relocirati i dodatno koncentrirati snage na granici te otpočeti udar u tri dana od trenutka kada Kim Jong-un za to izda zapovijed. A te relokacije ne bi nužno bile primijećene.

Bez nuklearnog oružja

Primarni cilj udara bilo bi zauzimanje Seula, ali i držanje grada pod okupacijom koliko god je to moguće, te nanošenje pri tome maksimalnih udaraca civilnoj i vojnoj infrastrukturi. Zauzimanje samo dijela 20-milijunskoga grada bilo bi veliki vojni i propagandni uspjeh te bi zadalo velike probleme južnokorejskim i američkim postrojbama prenoseći borbu u urbano područje gdje se borbe vode za svaku kuću. Sjevernokorejskom napadu prethodio bi veliki artiljerijski udar na Seul iz svih raspoloživih oružja. Iako se procjenjuje da je samo 70 posto sjevernokorejskih topova ispravno, da tamošnje artiljerijske posade nisu pretjerano dobro obučene te da je oko 15 do 25 posto sjevernokorejskih granata i raketa oštećeno, svejedno bi deseci tisuća ljudi stradali u prvim satima napada.

Sjeverna Koreja bila bi na kraju potučena u protunapadima, no Kim Jong-un se nada da bi preventivnim udarom ipak zaštitio svoje nuklearno naoružanje koje on smatra jedinim jamcem opstanka svoga režima. I sva ova priča temelji se na pretpostavci da nijedna strana ne bi, na kraju krajeva, posegnula za nuklearnim oružjem. Jer ako itko, bio to Trump ili Kim Jong-un, posegne za crvenim dugmetom, nitko ne može predvidjeti stvarne posljedice sukoba koji bi nakon toga mogao izbiti. Ostaje za nadati se da će na kraju ipak prevladati razum i da će se izbjeći rat koji bi doveo do nesagledive tragedije.