Rat Irana i SAD-a nije vjerojatan

Dok je još prije nekoliko dana Muhammad Al-Baradei u Beču širio optimizam tvrdeći da bi se spor vezan za iranski nuklearni program mogao uskoro riješiti, dogodilo se suprotno: slučaj je predan Vijeću sigurnosti UN-a.

Nepopustljivošću Irana i zapadnih pregovarača optimizam se rasplinuo.
Stvari su se zakomplicirale kada je Bush, očito shrvan trajnom američkom noćnom morom Kinom, sklopio s kineskim suparnikom Indijom ugovor o nuklearnoj suradnji, čime je zapravo Ahmadinejadu poslao lijep i skup dar. Revolucionarni gardist Ahmadinejad, koji je svoj nuklearni program pretvorio u mjerilo nacionalne suverenosti i na tom pitanju ujedinio inače razjedinjene Irance, sada s pravom može grmiti o "dvostrukom moralu".

Nekada "nesvrstana", a sada vanjskopolitički izolirana Indija, za razliku od Irana, još nije niti pristupila međunarodnom ugovoru o zabrani širenja nuklearne energije. Dosad su europski pregovarači, Britanci, Francuzi i Nijemci, uime Europske unije pregovarali s Irancima. Washington je vukao konce u pozadini. S Irancima su pregovarali i Rusi, koji još od kraja 19. stoljeća ustraju na nekom svom utjecaju s ove strane Kaspijskog jezera.

Ali, kada će se i kako Amerika uključiti u igru? Hoće li biti "preventivnog" udara? Primiče se trenutak američke odluke. Dobro upućeni izvori tvrde da bi Amerikanci nakon uključivanja Vijeća sigurnosti Irancima mogli poslati ultimatum da u roku od 30 dana prestanu s obogaćivanjem urana. Iranci, koji su četvrti u svijetu po proizvodnji nafte, mogli bi odgovoriti uskraćivanjem isporuka. Velikog izbora nema: Amerika bi, kao u slučaju Sjeverne Koreje, koja već posjeduje atomsko oružje, mogla slegnuti ramenima i reći da se tu ništa ne može učiniti. Zašto Washington Irancima ne dopusti da na svom teritoriju u ograničenom smislu obogaćuju uran?

Naravno, postoje i jastrebovi. U Washingtonu upozoravaju da bi Iranci najkasnije za pet godina, a možda već potkraj ove godine, mogli proizvesti nuklearnu bombu te predlažu zračne udare. Taj bi korak bio nadasve opasan jer je riječ o pogonima koji su smješteni na različitim mjestima u Iranu.

Iran bi na takav napad sigurno odgovorio, a stručnjaci već upozoravaju na njihove rakete "shahab 3", koje mogu nositi nuklearne glave i imaju domet od 2000 kilometara. Iranci bi mogli dosegnuti sve američke ciljeve u Aziji, ali i Izrael. Izrael, pak, ima nuklearno oružje...
Rat ipak nije izgledna opcija. Vjerojatnija je dugotrajna eskalacija krize.