Prije nego što odluče uvesti porez na nekretnine Hrvati kao narod moraju sami sebi odgovoriti na temeljno civilizacijsko pitanje: hoće li se ili neće u Hrvatskoj oporezivati kapital. Ministar financija Zdravko Marić u utorak je pozvao na ponovno otvaranje javne rasprave o porezu na nekretnine pa evo priloga toj raspravi i čvrstog opredjeljenja ove kolumne: kapital se građanima ne oporezuje!
Pod kapitalom se misli na zaradu koja građanima ostaje nakon što plate sve troškove, sve doprinose i sve poreze, slobodni da je čuvaju u obliku gotova ili knjižnog novca ili ulože u što god hoće i za što vjeruju da će im je najbolje sačuvati - u nekretnine, poduzeće, investicijsko zlato, bankovnu štednju, knjige, umjetnine, vlastiti intelektualni kapital. To je osnovno ljudsko pravo, temelj ekonomske i političke slobode.
Ova kolumna je na stajalištu da zabrana oporezivanja kapitala treba biti aksiom poreznog sustava, nešto o čemu se ne raspravlja, nešto za što se nacija opredjeljuje. Onda se ne oporezuju ni nekretnine, niti se porezom smije utjecati na to u što će građani uložiti svoj kapital.
Niti se jedan oblik kapitala porezom smije stimulirati, niti se drugi smije destimulirati. Oporezuje se, dakako, zarada od kapitala – dividenda, kamata, prihod od iznajmljivanja, ali ne i porast tržišne cijene kapitala u novcu: ona predstavlja pad vrijednosti novca, a ne povećanje vrijednosti kapitala. Premda se javnosti poručuje da bi porez na nekretnine bio tek zamjena za komunalnu naknadu, nema sumnje da je to istinito samo za jednu nekretninu, onu koju građani koriste za stanovanje, dok bi za ostale ili “investicijske” nekretnine porez bio značajno veći.
Dakle, cilj je oporezivati kapital bogatih građana koji svoj kapital akumuliraju u nekretninama (vidi npr. Maruška Vizek na Tportalu 15. kolovoza). Takvo ulaganje kapitala valja porezom destimulirati (čitaj: kažnjavati) “kako bi se preusmjerilo u banke ili u kapital poduzeća i tako kanaliziralo u nešto produktivnije: tvornice, tehnološke parkove, bolnice i škole, jer nekretnine koje stoje prazne ne donose nikakav povrat i ne doprinose ekonomskom rastu”.
No, stav je ove kolumne da se porezi uopće ne smiju koristiti kao instrument razvojne politike. Oni moraju biti maksimalno neutralni, što znači da ne smiju tjerati građane da kao poduzetnici čine nešto što inače ne bi činili. Takva porezna politika može samo promašiti. Otkud bi poreznici mogli znati što je to ekonomski perspektivno, a što nije? Koji je to porez u Hrvatskoj stvorio neki novi izvozni proizvod ili razvio neku tehnologiju ili industriju?
Uostalom, ako se doista želi dobiti kapital u bankama ili na tržištu kapitala, a ne u “ciglama i mortu”, to se u Hrvatskoj sasvim sigurno neće postići kažnjavanjem njegova ulaganja u nekretnine koje na katoličkom Mediteranu ima tisućljetnu mentalnu inerciju. Onda bankari depozite trebaju više platiti, a kapital na burzi nacija treba najprije naučiti čuvati, a ne sljepački prepuštati katastrofalnim slomovima kao 2008.
Uvođenje poreza na nekretnine je maksimalni domet naših vizionara. Ova vlast se pokazala, jednako sterilna, kao i prošla. Premda sebi tepaju da su vizionari ( a i imaju po raznim osnovama primanja vizionara svemira ), zapravo se sve svodi na gašenje vatre. Smanjili smo porez na dohodak, općine su ostale bez novca, sad ćemo im malo namaknuti itd. Sve skupa vizije nema, osim ako se "spaljena zemlja" bukvalno i figurativno, ne računa kao vizija. Što, isto nije isključeno. Država, opća i lokalna jednostavno je preskupa, u odnosu na uslugu koju daje. Nažalost, mišljenja sam da se reforme u tom pravcu ne predviđaju te da nas čeka novo zaduživanje i novi porezi. Jednom kad se ovaj porez(porez na nekretnine) uvede, lako se igrati raznim mjerama, preusmjeravati ga npr. za potrebe središnje države, mijenjati stope npr. na više itd. Sve skupa žalosno. No, postoji nešto dobro, a to je da se javlja kritička svijest, evo čak i kod novinara ( ovaj članak je primjer ) a i kod građana. Zato je najbolji odgovor na ovakvu presiju države referendum! Potpisa će biti više nego dovoljno!