Mine su bile kobne za šest maloljetnika: Poginulo 40 pirotehničara, najteže stanje u Ličko-senjskoj

Kada u Hrvatskoj možemo očekivati kraj razminiranja, imamo li dovoljno pirotehničara, jesu li adekvatno plaćeni...? O tome je s Davorom Laurom, voditeljem službe za operativne poslove u sektoru Hrvatskog centra za razminiranje Ravnateljstva Civilne zaštite MUP-a na Večernji TV razgovarala Lana Kovačević. Poslovni razminiranja su, naglasio je Laura, visokorizični. - Danas u Hrvatskoj još imamo 148,4 četvornih kilometara minski sumnjivih područja koja se protežu kroz šest županija I 29 gradova i općina. Najteže je u Ličko-senjskoj županiji koja ima 73,8 kilometara četvornih takvih minski sumnjivih područja ili 50 posto teritorija.

Slijede Sisačko-moslavačka s 24,4, pa Karlovačka s 18,9, Splitsko-dalmatinska sa 16,5, Šibensko-kninska s osam i Osječko-baranjska sa 6,8 četvornih kilometara. Ta područja obilježena su s 5976 oznaka minske opasnosti – rekao je Laura. Od tog područja, 98,7 posto minski sumnjivih površina odnosi se na šume i šumsko područje, a 1,2 posto na poljoprivredno zemljište. Razminiranje je, dodao je, svugdje u svijetu uvijek dug proces koji ovisi o intenzitetu izvođenja i dužini trajanja borbenih operacija te intenzitetu miniranja. Hrvatska se ubrajala u kategoriju zemalja s najvećom zagađenošću minama i drugim eksplozivnim ostacima iz rata. Trebalo je nakon rata postaviti sustav i osigurati stabilne načine financiranja, što je postupak koji traje.

S razminiranjem se krenulo odmah nakon Domovinskog rata, nešto se radilo i tijekom rata, a s osnivanjem Hrvatskog centra za razminiranje 1998. počelo se sa sustavnim rješavanjem problema. Dosad je poginulo 40 pirotehničara. - Od završetka borbenih operacija 1996. godine do danas stradalo je 610 osoba, od kojih 207 smrtno, od toga 134 pirotehničara i pomoćnih djelatnika, od kojih 40 smrtno, a 31 stradala osoba bila je mlađa od 18 godina, od čega ih je šest smrtno stradalo. Zadnje stradavanje djeteta je bilo 2004. godine – kazao je. U slučaju stradavanja se odmah prekidaju radovi, pirotehničari se šalju kući na oporavak, a kad se steknu psihofizički uvjeti, vraćaju se na posao.

Poslodavac će, kazao je, poduzeti sve da se pruži psihofizička pomoć, a na njemu je i odluka o nastavku radova. Za poslodavce nema zakonski propisane obveze o psihofizičkoj pomoći, no tvrtke to omogućavaju. Radovi tijekom kojih je nedavno poginulo dvoje pirotehničara traju od studenog, odrađena su 44 radna dana, a ostalo je za očistiti još oko 170.000 četvornih metara, za što će trebati deset do 12 radnih dana kad se pirotehničari vrate na posao. Hrvatska ima dovoljno pirotehničara, ističe Laura. - Imamo dovoljno kapaciteta za ostvariti strateški cilj, a to je rješavanje minske opasnosti do 1. ožujka 2026. godine. To je rok definiran nacionalnim programom protuminskog djelovanja – istaknuo je.

U Hrvatskoj su akreditirane 43 tvrtke za razminiranje, 492 pirotehničara, 55 pomoćnih djelatnika, 104 pasa i 43 strojeva. - U MUP-u smo apsolutno zadovoljni materijalnim pravima, a što se tiče privatnog sektora, ne znam kakve su plaće kod njih, to je odnos između poslodavca i pirotehničara. Takav posao svakako zahtijeva da bude adekvatno plaćen – rekao je Laura i zaključio da Vlada čini sve da se problem riješi na najbrži i najbolji način, a to se vidi i po tome što su već sad osigurana dostatna financijska sredstva da se ostvari cilj do 1. ožujka 2026.