Restaurirao milanski taksi koji je vozila bjelovarska Udba

Lijepo uređeni Fiat 1100 E iz 1950. godine jedan je od onih oldtimera koji iza svoje fine i uglancane vanjštine krije zanimljivu i neobičnu priču. Njegov vlasnik Ivan Pekera (64) iz Kutine kupio ga je od jednog prijatelja prije 15 godina u zapuštenom stanju, a onda ga je rastavio do zadnjeg vijka, zamijenio i popravio sve dotrajale dijelove te uredio i “ušminkao” u nostalgičnu kombinaciju crne i zelene boje, po uzoru na nekadašnje milanske taksije. Proučavajući dostupnu dokumentaciju, Pekera je otkrio kako je riječ o vozilu koje je u godinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata vozila bjelovarska Udba.

– Oznake na prvoj registraciji govore da je auto koristila Udba. Ne mogu tvrditi je li to doista tako, ali činjenica je da je takve aute u ime reparacije Jugoslavija poslije rata dobivala od Talijana i ne može se isključiti da je to jedan od tih – kaže Pekera.

Dolaskom u ozbiljne godine, Ivan se odlučio malo ozbiljnije pozabaviti i svojim omiljenim automobilima. Kako sam kaže, to je jedan poseban gušt, jer riječ je o vozilima kroz koje se može pratiti razvoj ljudskoga društva.

– Usporedite li motor današnjeg Fiata s ovim mojim, vidjet ćete da tu zapravo nema nikakvih značajnijih promjena. On ima iste osnovne elemente – radilicu, klipove, cilindre, glavu... Sve što je u tim autima postojalo prije, i danas je tako – govori Pekera.

Umirovljenik iz Kutine oduvijek je veliki zaljubljenik u oldtimere. Fiat je izabrao zato što je riječ o povijesnom modelu u kojem se mogu vidjeti neka tehnička rješenja koja su bila prije sto godina, a koja se u ponešto moderniziranoj verziji koriste i danas.

– Jedina razlika je što danas bez struje auto ne možete upaliti, a ovom date kontakt i, ako nema akumulator, dvojica ga gurnu i on će upaliti – smije se.

U kompletnu restauraciju uložio je čak 27.000 eura. Bio je to skup i zahtjevan posao, a podjednako teško bilo je pronaći majstore i nabaviti rezervne dijelove, koje je kupovao po sajmovima u Padovi i Imoli. Restauracija je pod Ivanovim nadzorom rađena u radionici njegova sina.

– U trenutku kada sam ga kupovao, platio sam ga 6000 eura, u zapuštenom stanju. Nije imao originalnu boju, kao ni kvake, lajsne, bočne žmigavce... Sve je rađeno prema literaturi i vraćeno u stanje u kojem je bio one godine kad je proizveden. Danas vjerojatno ne bih mogao vratiti uloženi novac, ali ionako nije na prodaju. Planiram ga ostaviti u nasljeđe jednom od svojih unuka – dodaje.

Njegov vremešni limeni ljubimac privukao je najveću pozornost na nedavnom susretu oldtimera u Slavonskom Brodu.

– Vozim ga po susretima. Obišao sam praktično cijelu Hrvatsku s njim, od Istre i Međimurja do Slavonije, a najdalje sam bio u Budimpešti. Kad izgrade Pelješki most, otići ću i u Dubrovnik. Moje je pravilo da ga ne šlepam.Kamo ne može sam doći, tamo neće ni ići – zaključio je Pekera.