Pretrčati sto kilometara odjednom nije za mene nešto ekstremno, ja na to gledam više kao na izazov. Gledao sam druge ljude u svijetu kako trče, pa sam odlučio testirati svoje mogućnosti. Eto, izgleda da mi dobro ide – kaže Dejan Radanac, čovjek koji ruši granice ljudske izdržljivosti.
Ultramaratonac iz Adžamovaca kod Nove Gradiške, koji danas živi u Slavonskom Brodu, pretrčao je 100 kilometara za 6 sati, 54 minute i 45 sekundi i tako četvrti put osvojio naslov prvaka Hrvatske u cestovnom trčanju, srušivši za čak 20 minuta vlastiti hrvatski rekord iz 2020. godine. Bio je to ujedno peti rezultat ove godine u svijetu. Zanimljivo je da je na 85. kilometru zbog jakog vjetra morao stati i odjenuti trenirku.
– Tijekom utrke nije bilo problema. Nas trojica izdvojili smo se na čelu, a onda je nakon 65 kilometara jedan od glavnih konkurenata odustao. Ubrzo je i drugi malo popustio i ostalo mi je samo održavati tu prednost. Čak bih mogao reći da sam trčao malo opuštenije jer se nisam htio do kraja potrošiti na početku sezone – ističe Radanac.
Upornost i kontinuitet
Tridesetpetogodišnji Slavonac po struci je magistar sestrinstva, a radi u Zavodu za hitnu medicinu kao medicinski tehničar. Posvećen je svom zanimanju i teži stalnom usavršavanju i napredovanju. Nekada je aktivno igrao nogomet, no zbog problema sa skočnim zglobom prekinuo je karijeru. Čim je objesio kopačke na zid, shvatio je da mu nedostaje sportska aktivnost, a i kilogrami su se počeli skupljati. Tako je prije deset godina počeo lagano trčati. Već početkom 2012. pretrčao je prvi put polumaraton i ubrzo iz običnog rekreativca izrastao u aktivnog natjecatelja, a nekoliko godina kasnije i u reprezentativca, i to u fizički najzahtjevnijem stokilometarskom ultramaratonu. Sve je to postigao isključivo radom.
– Jedno je vuklo drugo i s vremenom sam shvatio da mi bolje leže dulje dionice. Kao i u svemu što radite u životu, i u trčanju su najvažniji upornost i kontinuitet. Rezultati onda dođu sami po sebi. Optimalnim treningom i sistematičnim radom iz godine u godinu napredujete sve više te vaš rad s vremenom počne davati plodove – nastavlja samozatajni brodski atletičar.
Posvećen je spašavanju ljudskih života, a redovito se uključuje i u sve sportske humanitarne akcije koje pridonose medicinskom istraživanju i razvoju. Pobjeđivao je na brojnim međunarodnim i domaćim utrkama i osvojio više od stotinu medalja, od čega samo na državnim prvenstvima 22. U treniranju nema pravila.
Ponekad pretrči tridesetak kilometara dnevno, ali ponekad i propusti trening. Obično u tjednu odradi jedanaest trkačkih treninga uz dodatna tri ili četiri treninga snage.
– Mnogi me pitaju kako usklađujem posao i treninge. Rješenje je u dobroj organizaciji. Ustajem rano ujutro, ako sam taj dan u dnevnoj smjeni, treniram prije posla. Nekad trčim s posla, nekad na posao... Uglavnom, uvijek se nađe tih sat-dva ujutro i navečer – poručuje.
Suživot s prirodom vrlo mu je bitan i u budućnosti se nada kućici na brdu gdje će moći provoditi još više vremena na otvorenom. Svjestan je da su trkači, a posebno ultramaratonci, za većinu ostalih posebna, čudna sorta ljudi, ali on trči, šuti i uživa. U prehrani kombinira vegetarijanstvo i veganstvo, ali nikome ne preporučuje takav način prehrane jer ono što odgovara njemu, ne mora nužno i drugima.
– Ja sam došao u fazu da trčim manje-više stalno i svuda. Trčanje je najbolja rekreacija i protustresna terapija, način života i suživot s prirodom. Mislim da ne bih mogao živjeti bez trčanja. Ako bi se, ne daj bože, dogodila neka ozljeda, morao bih pronaći neku drugu zamjensku aktivnost koja podrazumijeva boravak u prirodi, poput vožnje biciklom u kojoj često i sada uživam.
Ne mudrujte, trčite!
Radanac od trčanja nema financijske koristi, eventualno od osvojenih nagrada kupi nove tenisice, trenirku ili vitamine. Motivaciju pronalazi u samom sportu i želji za kretanjem. To ga je držalo i prije, dok uopće nije razmišljao o tome da će se jednoga dana ozbiljno baviti atletikom. Zadovoljstvo je svaki dan bilo isto, uvijek je trčao i trenirao. Onima koji govore kako će početi sutra ili od ponedjeljka preporučuje da ne mudruju nego da se obuku, iziđu van i počnu lagano trčkarati, barem dva do tri puta tjedno. Osjećat će se bolje, ispunjenije i lakše.
– Za razliku od drugih sportova, trčanjem se možete baviti uvijek i svuda. Potrebne su vam samo dobre tenisice i prigodna odjeća. Važno je da ljudi sve više shvaćaju dobrobit laganog trčanja kao aktivnosti koja potiče srce i cirkulaciju na rad i samim tim prevenira bolesti – zaključio je Radanac.
Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
Kad pocinje sezona? Biti ce dobra ovoga lita, hahahahaha...