Vijest o smrti Nikole Tesle brzo se pronijela SAD-om pa je ubrzo stigla i do njegova prijatelja u Chicagu Huga Gernsbacka, izdavača magazina posvećenog tehnologiji. Iako potresen prijateljevom smrću, odmah je pozvao uglednog kipara F. Moynihana koji je već sutradan uzeo otisak s Teslina beživotna lica. Preko Tesline glave prelio je vosak pa u impregniranom gipsu izlio posmrtnu masku Nikole Tesle. No prilikom obrade pokojnikova lica voskom je pokupio i uzorke obrva, kose i tkiva te nehotice učinio uslugu znanosti darujući joj neprocjenjiv dar: Teslin DNK! A sudbina te maske sve do nedavno nije bila poznata, odnosno za nju je znao samo mali broj ljudi.
Tajnice izrezivale članke
Naime, u beogradskom Muzeju Nikole Tesle, u kojemu je pohranjena cjelokupna znanstvenikova ostavština, dugo se čuvalo pet odljevaka iste maske, ali originalu desetljećima nije bilo traga. A on se, s certifikatom koji dokazuje autentičnost te s darovnicom bivšega vlasnika već 15-ak godina nalazi u Zagrebu, u sefu čiju točnu lokaciju znaju samo njegovi vlasnici, dvojica Hrvata koja žele ostati anonimna. Njih su dvojica izrazila želju da vlasništvo nad maskom predaju Gradu Zagrebu, sa željom da ovaj najvažniji artefakt Tesline ostavštine ostane u domovini genija.
No kojom je to putanjom posmrtna maska iz New Yorka stigla u Zagreb? Tesline stvari, uključujući i odljevke maske, stigle su u Beograd šest godina nakon njegove smrti, po odluci američkih vlasti koju je prema pokojnikovoj želji izvršio jedini proglašeni nasljednik, nećak Sava Kosanović. Ostavština je uskoro završila u beogradskom muzeju koji će ponijeti Teslino ime. Otvoren je 1952. uz Titov blagoslov, za što su lobirali podjednako Sava Kosanović i Veljko Korać, prvi direktor muzeja. Bio je to golem posao jer je, uz Tesline osobne stvari, stiglo i više od stotinu tisuća dokumenata arhivske građe koja sadrži bilješke iz izumiteljeva života, njegove patente i znanstvene zapise. Silno zahvalan na pomoći, Teslin nećak Koraću je darovao posmrtnu masku koja je tako umjesto u muzeju završila u privatnom vlasništvu njegova direktora. Nakon Koraćeve smrti masku je naslijedila njegova kći koja je, nakon godina posjedovanja, darovnicom na beogradskom sudu prije 12 godina masku prepustila sadašnjim vlasnicima, dvojici Hrvata.
Za razliku od pet odljevaka (s vremenom je jedan mimo svih zakona završio u Ukrajini, a drugi je ukraden, pa muzej danas raspolaže samo s tri), prva maska mnogo je važnija jer je pokupila sav biološki materijal s glave pokojnog Tesle. Prof. Velimir Abramović, srpski publicist i filozof, drži kako ta činjenica omogućuje fantaziju: izoliranje DNK i određivanje genotipova na razini čitavog genoma.
– Ako baš hoćete, moguće su i te SF dimenzije, kako bismo jednog dana otvorili vrata i mogućem kloniranju Nikole Tesle – kazao je Abramović.
I dok se maska s Teslinim genima danas nalazi u Zagrebu, ostatak njegove bogate ostavštine je, dakle, u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu: tisuće osobnih predmeta, pisama, fotografija, dokumenata, novinskih članaka, nacrta patenata... No za razumijevanje Teslina karaktera najvažnije su njegove privatne stvari.
Tako, ako je suditi prema garderobi izloženoj u staklenim vitrinama, odmah je vidljivo zašto je Tesla bio na glasu kao jedan od najbolje odjevenih ljudi na Manhattanu. Na nekim etiketama na odijelima stoji čak upisan i datum izrade odjela, kao i ime naručitelja. Odijela su se sastojala od kaputa ili strukiranog sakoa s reverima s tri gumba, prsluka s reverima različitih modela i hlača. Svilene ili pamučne košulje često s bogato plisiranim svilenim plastronima. Košulje su bile jednobojne, bež ili bijele, ali imao je i prugaste i karirane, nerijetko sa zelenim, ljubičastim, žutim, ružičastim ili plavim prugama. Bilo je tu i košulja za spavanje i mnogo mekanih i tvrdih ovratnika. Nosio je sličan model plitkih i dubokih kožnih cipela koje su bile lagano špičaste na vrhu, s niskim petama, crne, smeđe i zelene boje, katkada od brušene kože ili antilopa i sve su bile na vezanje. Uz svaki par cipela Tesla je imao i odgovarajući par drvenih kalupa za čuvanje cipela. Ipak, najviše je imao kravata: čak 75 komada! Nosio je svilene raznobojne kravate, a u najsvečanijim prilikama leptir-mašne. Nije štedio ni na čarapama, sačuvana su 72 para.
Prema sačuvanim odjevnim predmetima, Tesla je rado nosio šešire. Ovisno o prilici, bili su to cilindri, polucilindri i žirado šeširi. No zanimljivo, ne postoji nijedna fotografija Tesle sa šeširom.
U jednoj od vitrina izložene su rukavice u nekoliko boja, a u muzeju se čuva veliki broj pamučnih, svilenih i kožnih rukavica najrazličitijih boja: uz bijele, nosio je smeđe, maslinastozelene, ljubičaste, petrolejski plave, sive i bež rukavice. S obzirom na to da su rukavice u to vrijeme bile modni detalj, ljudi su pretpostavljali da ih je nosio isključivo zato, ali Tesla je imao i jednu fobiju: uvijek bi prao ruke nakon što bi imao interakciju s drugom osobom (što bi tek bilo da je tada harao koronavirus).
U Muzeju su i fascikli složeni po abecedi u kojima je čuvao vrlo uređenu korespondenciju – tu je čak 40.000 pisama. Od osobnih dokumenata, ovdje se čuva Teslin krsni list, svjedočanstva, potvrda carinskog ureda luke u New Yorku, potvrda o američkom državljanstvu. Uz izvod iz matične knjige rođenih, čuva se i diploma Milutina Tesle, njegova oca, iz 1873. godine, koju je dobio od cara Franje Josipa I. Ovdje je i najstarija knjiga iz Tesline biblioteke koja datira iz 1795. godine, to je bila jedna bogoslužna knjiga. Tu je i Teslina putovnica izdana u Zagrebu 1886. kada je otišao u Ameriku, diplome koje je čuvao, njih 56, financijski dokumenti, veliki broj čekova i čekovnih knjižica.
Svi ti predmeti danas su raspodijeljeni u nekoliko muzejskih zbirki. Teslina osobna arhiva sadrži ukupno 163.911 signatura dokumenata, rukopisa, znanstvenih bilježaka, proračuna, shema, crteža i pisama. Cjelokupna arhiva smještena je u 548 kutija, a klasificirana je u sedam cjelina prema temama na koje se odnose dokumenti. Najbrojniji i najvažniji dio Tesline ostavštine čine kolekcije dokumenata “Prepiska s pojedincima i kompanijama” i “Znanstveni rad”.
S Teslinom ostavštinom iz Amerike stigao je i možda najvredniji dio bibliotekarskog fonda — isječci iz tiska. Dok se putem knjiga i časopisa koje je imao može suditi o njegovim interesima na području znanosti i o književnom ukusu, isječci nam omogućavaju uvid u društveni život, na kakav je odziv Tesla nailazio u javnosti, ali i u stručnim krugovima. Ukoričeni isječci nalaze se u 57 posebnih albuma i procjenjuje se da ih je više od 20.000. Tesline suradnice – tajnice, prema njegovim zahtjevima izrezivale su članke iz serijskih i periodičnih publikacija u kojima je bilo riječi o njegovu radu i djelovanju u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Članci su organizirani najprije tematski (energetika, elektrokemija, teleautomatika, rendgenske zrake), pa i kronološki, a iznad svakog članka je ručno ispisan izvor odakle je članak izrezan. Detaljnijim pregledom ove građe ustanovljeno je da je Nikola Tesla koristio i usluge specijaliziranih firmi za izradu press-clippinga.
Zagovarao umjerenost
Jedna od najvažnijih komponenti Muzeja Nikole Tesle memorijalni je dio u kojem se nalazi urna s njegovim zemnim ostacima, koja uživa status kulturnog dobra. Uz urnu, u ovoj zbirci je i posmrtni otisak Tesline desne ruke. Zbog univerzalne vrijednosti za čovječanstvo arhiva Nikole Tesle koja se čuva u ovom muzeju uvrštena je u svjetski registar “Pamćenje svijeta” pod okriljem UNESCO-a 2005. godine.
Priča o Tesli klasična je priča o učenju: što više istražujemo, svjesniji smo da sve manje znamo. S time da je oko Tesle sve grandiozno, pa i naše vlastito neznanje u kojem se koprcamo proučavajući njegovu genijalnost. Tesla nas iz prošlosti uči kako živjeti danas. Ne kako postati znanstvenik, izumitelj, to je pitanje urođene sklonosti, upornosti i učenja, već kako živjeti. Zagovarao je umjerenost u svemu, pa i u alkoholu, bio je protivnik zabrana, prohibicija, represija, po svemu je bio čovjek koji je i za današnje doba u shvaćanju društvenih normi ispred vremena. On nam je svima upalio svjetlo, no vidimo li ga?
GALERIJA Muzej Nikole Tesle u Beogradu
skoro sve pociva na njegovim izumima i idejama